Ma može bit tantruma s godinu i pol, kako ne. Kao kod mog najstarijeg. A ovo šta kažeš da dijete ne zna di mu je noga, a di mu je glava :D me podsjetilo na nešto što mi je tad bilo frapantno, a sad nakon 13 godina mi je još više frapantno.
A. je sisao palac kao beba, za uspavljivanje i bilo kad, za gušt. Došlo ljeto, palac stalno u ustima, vrućina, more - sav je palac jadan ispucao, koža se stanjila, možda se nešto bilo i naselilo, ne znam. I ja mu jednog dana u šetnji kažem (ne misleći uopće da nešto od toga može bit, nego više iz navike da razgovaram s njim): Slušaj, zlato, vidi kakav je prstić ranjen, ne može zarast kad je stalno u ustima i mokar, bla bla..I on je prestao sisat prst. Potpuno i zauvijek. Niti u snu ga više nije stavljao u usta.
Da ne govorim da je to bila jedina stvar koju me valjda uopće u toj dobi pa do tko zna kad poslušao. A to ti je bilo s njegovih manje od godinu i po.