Meni je upravo genijalno kako je upotrijebio dijalekt u svrhu pojačavanja atmosfere, a rječnik na kraju knjige olakšava čitanje onima koji nemaju veze ni s Međimurjem, ni s kajkavskim.
Bez dijalekta, to više ne bi bila ista knjiga. Ujedno, drugi i treći dio (pisani dobrim dijelom na dijalektu) daleko su bolji od prvog dijela.