(Ispiti su nužni jer učenici prema pravilniku moraju pisati određeni broj pisanih provjera.)
Ovdje se loptica prebacuje na krive osobe!
Ako roditelji ne trebaju platiti išta ako ne moraju zašto bi onda
učitelji to morali platiti?
Ako ja dođem isprintati ispite, a u školi nema tonera ili papira zašto bih JA to morala platiti iz svoje plaće?
Godinama sam kao i mnogi od mojih kolega svoj novac trošila na školu, nikada mi nije bilo žao, a svi - od ravnatelja do roditelja to su doživljavali kao nešto što se podrazumijeva
kao sastavni dio moga posla. (I još se očito ne smije ni prigovarati

).
Što mene boli - to što meni nije žao recimo dati 50 kn da ispečem kolač i počastim klince za dane kruha, ili dati 200 kn da svakome kupim poklončić za Sv. Nikolu, a da ne govorim o milijun sitnih stvari koje ti trebaju u nastavi (a takvih učitelja je više nego onih drugih) i onda kada tražiš 50 kn za ispite za cijelu godinu doživiš otpor i prigovaranje kao da ću od tog novca ja
sebi nešto kupiti.
Opet ponavljam, loptica se prebacuje na krive osobe, to je kao da ja dođem u poštu uplatiti uplatnicu i tražim od žene na šalteru da mi je ona plati jer mi je skupo dati tih par kuna.