Mi smo živjeli sa bakom i dedom negdje do moje 3. godine, taj period ne pamtim, ali i kasnije sam često provodila kod njih vrijeme i bilo mi je nešto kao Christiani F.

Stalno stišavanje, umirivanje, podsjećanje na susjede - susjedi koji su živjeli ispod su imali neobično prezime, i meni se to prezime urezalo u mozak kao simbol za neke važne uzvišene ljude koje se nipošto ne smije uznemiravati. Pa onda, postojalo je dvorište, ali se niti na dvorištu nije smjelo bučiti, a na stubištu da ne spominjem.

Dobro da sam se odselila u šljakersko naselje na periferiji, tko zna što bi sa mnom bilo da sam ostala u tom viktorijanskom okruženju.