Dogovor oko prve bebe

[vatrica]

Cure, pišem ovdje jer neznam kome bih se pojadala. U braku sam, no muž još ne želi dijete. I ja se djelomično slažem zbog mog posla na određeno vrijeme, a jako bih htjela. Ono što me muči je strašna ljubomora na trudnice i na meni blisku osobu koja je trudna. Neznam kako ću sakriti tugu kad se budem vidjela s njom.

[Beti3]

Vidim na drugoj temi da si imala rani spontani. To može biti jedan od razloga da se tvoj muž boji ponovne trudnoće, jer ne želi da te boli i ne želi da budeš tužna.
Možda da pokušaš razgovarati s njim i reći mu da si tužnija bez mogućnosti trudnoće, nego što si bila zbog gubitka.

Ne znam koliko imate godina, no ako je to bliže trideset i spontani iza tebe, nema vremena za odgađanje. Ne znaš koliko teškoća te čeka na putu do bebe. Nije to ono: ovaj mjesec ću ostati trudna i devet mjeseci kasnije imati bebu. Mnogima od nas treba puno, puno više vremena i nikad ne znaš koliko će vama trebati. Iako, želim ti da ti se ostvari najbrži scenarij

No, dijete je zajedničko i zajednički trebate odlučiti. On ne bi sad, ti bi. Očito vam treba kompromis. Odredite neki razuman rok, i tada počnite raditi bebu.
Kontracepcija nikada nije 100% sigurna, pa tko zna, možda dobijete i jednog zalomljenića U braku ste, mladi ste, seks svaki dan...možda se koji spermić dočepa jajašca i unatoč tome što muž još ne bi.

A ta ljubomora na trudnice, posve je normalna, itekako sam ju osjećala, o da. Probaj ju potisnuti, ne moraju svi znati kako se osjećaš, ako ne želiš da znaju.

[vatrica]

Hvala na odgovoru. Znam da nemamo vremena odgađati. Sumnjam da će se dogoditi zalomljenčić jer tako funkcioniramo već više od 5 godina.
Naravno, ne želim nikome govoriti o ljubomori, vjerujem da me nitko ne bi shvatio. Samo neznam kako da živim s ljubomorom iz dana u dan. Znam da bi bila tužnija da je scenarij drukčiji, da pokušavaju,a da ne mogu. Želim se radovati zbog njihovog uspjeha,znam da su donijeli ispravnu odluku,a ne mogu.

[Tanči]

Zašto ne pokušaš razgovarati s mužem i reći mu svoje želje, strepnje, strahove pa i tu ljubomoru o kojoj tu pišeš?
Spontani si imala prije više od godinu dana i nekako ne vjerujem da je to razlog zašto on ne želi.
Tko zna što se po njegovoj glavi mota, ali iz iskustva ti mogu reći da oni muški koji ne žele dijete, uglavnom ne žele uopće.
Ne kažem da je to kod vas slučaj, ali imala sam tri prijateljice koje su bile situirane, znači nikakvih realnih prepreka nije bilo za dijete, ali njihovi partneri nisu htjeli.
Samo je jedan brak opstao i bojim se da je za djecu kasno jer je ona duboko zašla u peto desetljeće, a silno želi dijete dok on i dalje- ne, ostali su se razišli.
Ne želim te plašiti, dapače, ali moraš s njim razgovarati podhitno i otvoreno do kraja.
Možda on još nije zreo za takvu odgovornost pa se boji nepoznatog.
Možda bi posjet bračnom savjetovalištu pomogao.
Zaljomljenići ti, vjeruj mi, u ovakvoj situaciji najmanje trebaju.

[ZO]

Cure, pišem ovdje jer neznam kome bih se pojadala. U braku sam, no muž još ne želi dijete. I ja se djelomično slažem zbog mog posla na određeno vrijeme, a jako bih htjela. Ono što me muči je strašna ljubomora na trudnice i na meni blisku osobu koja je trudna. Neznam kako ću sakriti tugu kad se budem vidjela s njom.

definitivno moraš otvoreno razgovarati s njim i reći što tebe muči
a zatim saslušati njega bez uletavanja
ako je problem " samo " zbog posla na određeno vrijeme - napravite neki financijski plan, zajednički pokušajte dogovoriti kako ćete rješavati tu stranu priče, a i oni koji su na neodređeno mogu od danas do sutra ostati bez posla, nema garancije - i što onda?
nema idealnih uvjeta

[vatrica]

Puno vam hvala na odgovorima, no ono što mene muči, nije čak ni njegova neodlučnost,tu se slažem jer ne želim dovesti posao u pitanje, bar ne zasad, nego moja ljubomora na sve trudnice oko mene kojih je čini mi se svaki dan sve više i više i moje vršnjakinje i mlađe od mene.Želim se radovati, moram se radovati, a ne mogu.

[Tanči]

Zašto se ti moraš radovati zbog nečije trudnoće?
Lijepo, pristojno čestitaj budućim roditeljima, a skakat od sreće niti moraš, niti to itko normalan od tebe ili bili koga sa strane očekuje.
Ljubomora i zavist su normalni osjećaji dok su kontrolirani.
Problem nastaje onda kad bi primjerice poželjela učiniti nešto loše osobi na koju si ljubomorna.
Dokle god nije tako, tvoja ljubomora je normalna pojava kroz koju smo svi mi koji smo izgubili koju trudnoću, prošli.
I ja sam se osjećala loše kad bih saznala da je neka od prijateljica trudna, a kod mene još uvijek ništa.
Pa i danas me pikne kad čujem kako neke lako zatrudne i još lakše, doslovno u tri stiska, rađaju.
Ali to je život, a u životu nikad nije sve idealno i bit će ljubomore još.
Vidjet ćeš i preći ćeš preko toga i tako u krug.
Opet ti kažem; razgovaraj s mužem. U ovome ti je on najbliži.