I ja se prijavljujem na odvikavanje
 |
|||
|
|
|||
I ja se prijavljujem na odvikavanje
Apricot, hoću. Jedino, nemam puno vremena pa ću postati po malo, koliko stignem.
Evo za početak isječak iz novog newslettera autorice knjige. Svi newsletteri nalaze se na adresi http://www.radiantrecovery.com/weeklynewsletter.htm
Moja iskustva slijede...
** The Secret of Self-Esteem **
Kathleen DesMaisons, Ph.D.
Optimism and self-confidence result from our body chemistry, not our mental attitude.
Sometimes we are ready to take on the world. Other times the bag lady sits at our feet clucking her disapproval of our lives.
Enduring and consistent confidence is a thousand times better than those few moments stolen on the back of a sugar high.
I have been fascinated with the beta-endorphin story for years. As you may recall from Potatoes Not Prozac, beta-endorphin is the brain chemical that enables us to tolerate pain. So when I first learned that sugar evokes beta-endorphin, it made perfect sense to me. Sugar as a pain-killer seemed to resonate with what my body already knew.
But I hadn't thought of sugar as an emotional pain-killer. Reading that first scientific article about sugar reducing 'isolation distress' knocked my socks off. When baby mice were given sugar, they didn't cry as much when they were taken away from their mothers. This wasn't about physical pain, this was a whole different story. I wanted to piece it together.
We know that children of alcoholics have naturally lower levels of beta-endorphin. What does this mean in real life? Beta-endorphin cuts pain. Therefore, lower levels of beta-endorphin mean we feel pain more deeply. We may be more distressed by going to the dentist. We may hurt more if we get banged up in a backyard game of football. We may cry more at the movies.
Because we naturally have less of the brain chemical that protects us from pain, we are naturally more 'sensitive.' Because we are more sensitive, we feel more deeply. I suspect that lower levels of beta-endorphin make us more aware, more tuned in to the subtlety of what we are experiencing, and perhaps more vulnerable emotionally.
Beta-endorphin also affects self-esteem. Confidence, optimism, a sense of connection, and a sense of elation all come with high levels of beta-endorphin. The euphoria of the 'runner's high' is very real. That sense of being on top of the world is a byproduct of the beta-endorphin flood.
By the same token, low beta-endorphin can have a profoundly negative effect on our feelings. Self-esteem eludes us -- even though it seems we should feel terrific, we don't. We are successful, we have enough money, we have love and support in our lives -- but inside we are convinced it all will soon disappear and we will end up as a bag lady.
We feel disconnected from those around us. Even though our mind tells us that we have a loving partner, an attentive husband, devoted children, caring parents, or loving friends, we still feel isolated and alone. Sometimes we shake our heads in disbelief. 'How can this be?' we ask. It makes no sense.
What is even stranger is that we don't feel this way all of the time. Sometimes we are ready to take on the world. Other times the bag lady sits at our feet clucking her disapproval of our lives. Having our confidence and self-esteem be so elusive, so unpredictable can be crazy-making. It makes no sense until we begin to see our life through the filter of beta-endorphin.
When we have naturally low levels of beta-endorphin, our brains try to compensate by increasing the number of beta-endorphin receptors in order to catch as much beta-endorphin as possible. If something (like drugs, alcohol, or a large helping of sugary food) causes a big hit of beta-endorphin (also called a spike), the extra receptor sites will grab it and cause us to have a 'WOW!' reaction, a 'rush.'
Let's focus on the sugar effect. We start out with low beta-endorphin, we eat sugar, our beta-endorphin spikes, and we feel really good. We are confident, hopeful, and excited about our lives. We banish the bag lady with a flash of the hand and pronounce our enthusiasm for life and its demands. We feel great! For a little while.
But then, in the middle of a conversation, at a board meeting, or on a date, our sense of possibility slips away. Doom descends and we are back to square one. The flood of beta-endorphin has receded and we are left with all those extra receptors sitting empty, forlorn -- and craving for more.
So how do we handle this situation? Can we raise our beta-endorphin levels by doing healthy things instead of using sugar and drugs? And what's wrong with that 'rush?' If our beta-endorphin is low, don't we want to do things that get us more?
Here's the key: We don't want the rush because when it recedes, we end up feeling terrible. Instead we want a steady stream of beta-endorphin, which keeps us in a steady state of optimism, higher self-esteem, confidence, and connectedness. We want to enhance the natural production of beta-endorphin without the dramatic up and downs that have been a big part of our lives.
In some ways, this may be hard to get used to. We may not want to give up the rush that sugar evokes. To use my own words from early recovery, life without the rush may seem 'boring.' It was almost as if I was willing to endure the pain of the down side in order to have the thrill of the up side. This, in a nutshell, is the seduction of addiction. We forget the down side and only remember those few moments of glory. We will seek forever and endure anything to return to the state of WOW!
Trust me on this one, though. Many years later, my body, my mind, and my heart all know that a steady state of clarity and self-esteem is so much better than the illusion I carried around so long. Enduring and consistent confidence is a thousand times better than those few moments stolen on the back of a sugar high. I didn't know this until I did the food plan -- and kept doing it over time. But I do now, and there is nothing better in the world than living from this place.
Krenulo je tako što sam bila u istoj situaciji kao i vi sada. Bila sam očajna i konstantno u šećernom vrtlogu. Doslovno bolesna i ovisna. Pokušavala sam više puta prestat jest slatko, ali mi nije išlo, izdržala bih mjesec, dva i opet se vratila starim navikama čim bih probala i jedan mali komadić slatkoga. A vuklo me je i dozivalo.
Onda sam naletila na tu stranicu, a istovremeno mi je jedna poznanica (s drugog foruma) preporučila knjigu Potatoes, not Prozac. I ja sam se prepoznala istog trena. Uhvatila sam se programa ko pijan plota i polako, korak po korak gurala naprijed, od obroka do obroka, od dana do dana. I dogurala do šestog koraka, to je izbacivanje šećera 01.10.2008. I evo, već pola godine balansiram na tankoj žici između bivšeg i budućeg bešećernog života. Ponekad se malo poskliznem pa pojedem rafiniranu hranu ili nešto di ima skrivenih šećera. Ali bude mi toliko loše da se hitno vratim nazad u svoju novu oazu. Ne bih se više nikad vratila u život kakav je bio prije i što je najbolje sada znam prepoznati "šećerne"osjećaje i imam alate za dovođenje u ravnotežu.
Za mene je ovo bio odgovor koi sam tražila.
Idem vam naći još zanimljivih materijala.
ja kuzim svoju ovisnost
ali se ne znam iskopati iz nje
npr. izbacila sam secer iz kave, ali jedem cokoladu uz kavu
I ja.
Sve slatko mi je jednostavno fino, prefino...
ja sam teski ovisnik i kako je netko rekao osjecam se otrovano...idem proucavati preporucenu literaturu i iscitavati topik - pomalo...
http://www.nutricionizam.com/Hr2/Hr2_krom.htm
Ovo je pomoć.
prijavljujem četvrti dan bez slatkog
plan je izdržati mjesec dana
bravo apriapricot prvotno napisa
Pročitala sam u intervjuu s Kečkešom da je konačno odlučio ostaviti alkohol tek nakon što mu je jedna defektologica tijekom lječenja rekla da ne ponavlja stalno: ja ne smijem piti. to je zavaravanje i stvara samo još veću želju. Treba reći ja neću piti! Zvuči logično. Možda je u tome kvaka, treba se inatiti prema svom "neprijatelju" - ja neću jesti slatko, baš neću! Iz dišpeta!
ovisnost o slatkom je možda nuspojava kandidijaze:
klikaj&čitaj str. 18
http://www.profil.hr/knjiga/prehrana-21-stoljeca/28876/
lijepo i jasno napisano
ja uspijem biti 2 dana free i onda 3. dan moram nešto pojesti ...
razmišljam da si ubacim turu tableta od češnjaka (ubija kandidu)...
iskreno ne znam kakav bi bio moj zivot bez kinder buena
a sad sam na dijeti, nagovorila sam se na neninu carobnu juhu i planiram sve izbjegavati do jeseni..a onda vjerojatno prvo sto cu napraviti je smazati nesto u torte i to
Ovisnica o slatkom na liječenju prijavljuje tri tjedna bez slatkog,pšenice i kravljeg mlijeka=6 kg manje=ulazak u predtrudničke traperice.
MGrubi ,hvala,našla sam se u antikandida prehrani u knjizi čiji si ti link stavila.Jedino što se trudim dozvoljenu hranu konzumirati sirovu + frapei sa zelenjem za doručak.
nema na čemu
i čestitam
MGrubi, u tvom pisanju na početku teme baš sebe prepoznajem! Inače sam tvrdoglava i uporna kod svega i imam veliku snagu volje ali sa slatkim vidim da je to kod mene fizička ovisnost. Prestanem jesti slatko i nakon par dana imam pravu apstinencijsku krizu, glava me boli za poludjeti i onda opet posustanem. Počela sam piti zelene sokove pa ćemo vidjeti.
Dakle, i ja se prijavljujem u klub za odvikavanje. Ne jedem više slatko, prekosutra će mi biti 3 dana
I ja znam sto je ovisnost, hodanje kao zvijer u kavezu oko ormarica s cokoladom... Medjutim, ima nesto neopisivo mocno u cinjenici da mogu prepoznati tu potrebu u sebi - automatski, cim prepoznam to, sposobna sam samoj sebi reci "Aha, to je to. E, sad bas necu ponasati se onako kako moj inzulin/glad/ovisnost diktira."
I desi se neko cudo, jer kao da odmah osjetim manju potrebu, ako ne i potpuni nestanak iste. Kao da preuzmem kontrolu.
I jos nesto. Moji starci su jos davne '88. bili proveli kuru gladovanja prema Plečkovoj knjizi. Cijeli tjedan (8 dana) nisu nista stavili u usta osim vode. I jedno i drugo kazu ( a o tome i Plečko piše) da su u trenucima najvece krize glad "rjesavali" casom mlake vode. Probajte, ja jesam, i stvarno je lakse podnijeti cak i tu patolosku, ovisnicku glad.
Podižem temu.
Napokon ću si priznati da imam problem. Zapravo, maloprije sam to priznala, kada me muž (opet) pronašao u kuhinji kako tamanim čokoladu za kuhanje, zato što nemam ništa drugo slatko.
Prije trudnoće sam jela puno čokolade, zdrmala sam barem jednu u tri dana. Veliku. I to mi je bilo prihvatljivo, iako nije.
U trudnoći sam jela jednu i pol u dva dana. Velike. Od tud mi valjda i 27 kg koje sam natukla do poroda. No, krivila sam trudnoću i hormone. Kolače da ne spominjem.
Nakon poroda sam krivila dojenje, kao, zbog dojenja mi se jede puno slatkoga.
Uz puno šetnje i malo trčanja uspjela sam skinuti 24kg iz trudnoće, znači ostalo mi je još 3kg i s tim sam bila zadovoljna. Međutim, unazad dva mjeseca opet sam se udebljala jer sam počela nekontrolirano jesti slatko.
Probudim se ujutro i živčana sam ako ne pojedem nešto slatko, ne stignem doručkovati, u ustima mora biti čokolada. Ako nema čokolade, kuham si griz i natrpam ga kakaom.
Iza svakog jela moram u usta staviti nešto slatko.
Kad idem u dućan, tresem se kad prolazim između polica sa čokoladom, jer sam si obećala da neću kupiti ni jednu, i stvarno ne kupim. Onda dođem doma, skuham si čaj i natrpam ga sa kilom meda kako bi osjetila slatko pri dnu kad ga ispijem do kraja.
Doista se tresem i nervozna sam kad nemam ništa slatko doma. Dovedem se namjerno u situaciju da nema ničega jer onda kao neću ništa slatko jest. Al onda jurim starcima koji uvijek imaju čokoladu, ili jurim baki koja uvijek ima kolača.
Strašno!
Što više slatkog jedem, to više slatkog trebam.
Upravo ispijam šalicu čaja punu meda, jer sam čokoladu za kuhanje pojela. ( Bit će zabavno na wc-u)
MM me već neko vrijeme upozorava da imam problem. Kaže da će mi biti podrška...
Ne želim prestat jest slatko zbog kilograma, jer mi za sada nisu problem, još uvijek nosim S do M veličinu, ali sam nezadovoljna. Dosta mi je dizanja ujutro sa slatkim u glavi, dosta mi je izgovora, dosta mi je živciranja ako slatkog nema, dosta mi je jurnjave baki po kolače, dosta mi je dizanja u 5 ujutro po kockicu čokolade.
Šećer mjeren- nemam ga. Ono što imam je ovisnost o slatkom i ne znam kako se izvuć iz toga
Što više slatkog jedem, to više slatkog trebam. - naravno jer je to doslovno fizička ovisnost,skoro kao o alkoholu i ostalim drogama....
Kako se izvuć - ako stvarno to želiš,možeš ali treba oštri rez! Nakon par tjedana apstinencije bude bolje i onda ti čokolada postane odvratna i preslatka...a ona crna sa 80% kakaa super i možeš sa jednom kockom ili redom dnevno!
Škicni na temu vježbačica,imaš link na blog od kavofob koja je imala isti problem,uspješno se odvikla pa pročitaj njenu priču!
(nju je doduše više motivirao višak kg no i tebi će to naravno uskoro postati problem ako tako nastaviš)
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 22.11.2014. at 22:39
Daj mi molim te link, jer mi onaj na vježbačicama ne radi..
ovo ti je FB- https://www.facebook.com/FitMama.com.hr
sad vidim da nazalost web privremeno ne radi,odnosno u redizajnu je....
pretpostavljam da znaš - trebaš preć na LCHF prehranu...o njoj možeš dosta naći na netu...
ajde ti bolje na ovaj link http://istineilaziohrani.blogspot.com/
od tamo je kavofob krenula prije 2-3 godine, isto kao i ja i kao i mnogi drugi ljudi
kvaliteta života (ne samo ovisnost o slatkom i kilogrami) se DRASTIČNO popravi kad jedeš pravu hranu
prvo čitaj blog, pusti sad krize, čitaj čitaj i sve će ti sjesti na mjesto, onda ćeš odlučiti i napraviti pravi potez bez osjećaja da se odrićeš ičega
Joj, joj.. Težak put me čeka.
Lakše mi je bilo prestat pušit.
Apsu, dojiš? Mene je dojenje tjeralo na jedenje slatkog, trebalo mi je nešto da me stalno podiže jer je ova bila cicoovisnica.
Dojim da.. Ali ne smije mi to biti izlika
Jest da je od kad dojim gore nego ikad, ali opet...
Da btw lchf prehrana.. No way.. Nemam ideju što jest kao prilog ako izbacim krumpir i žitarice. Ok, povrće, ali šta se najedem toga? A mm da ne pričam
Jedemo zdravo, organsku hranu, malo mesa, puno zitarica, voca i povrca i to nebi mijenjala.
Nije mi cilj mršavljenje.. Samo želim prestat toliko jest slatko :/
Cilj mi je da mogu pojest red čokolade, i da mogu pojest kolač. Ali da na tome stanem. I da se ne tresem ako nema slatkoga..
nije ni meni bio cilj mrsavljenje i evo,u godinu dana nisam ni kg izgubila....jedem vise masnoca,orasastih proizvoda,jaja....
imala sam problema sa probavom i candidom,koliko sam se bolje osjecala nakon obroka bez secera i UH-a/preradjevina je nevjerojatno...
probava postala savrsena a candida se vrati samo ako zaredam dosta prekrsaja u par dana....
sitost dolazi od proteina,zdravih masnoca, jaja,ulja,sjemenki,orasastih plodova...a kad izbacis secer bit ces manje gladna i osjecat ces se sitom....
ne znam,ako tretiramo "sugar rush" kao ovisnost,alkosi ne smiju popit ni casu jer ce pokleknut,bar u toj nekoj pocetnoj fazi odvikavanja....
nisam bas sigurna moze li se:danas samo 1/2 cokse umjesto cijela pa smanjivat....provaj pa ces vidit!
a nevjerojatno kako mi je Milka postala bljak,prije mi je Macho bio super sladoled,sada ako ga provam samo osjecam odvratnu slatkocu...
a crna coksa koju prije nisam mogla smislit mi je super i konzumiram je na dnevnoj bazi....
Meni se čini da je jedino efikasno naprasno prestati jesti slatko, i onda se s vremenom stvarno izgubi i želja. Jer ovo - jesti samo red čokolade, ili komadić kolača... kod mene to nikad nije funkcioniralo
Negdje sam vidjela izreku "grozim se ljudi koji mogu pojesti samo kocku čokolade i stati. Ja da imam takvu kontrolu, pomicala bih stvari umom" i stvarno me dobro opisuje
Nemoj onda na lchf. Izbaci iz prehrane za početak jednostavne ugljikohidrate i industrijski prerađenu hranu; biraj ugljikohidrate s niskim glikemijskim indeksom to bi moralo smanjiti želju za slatkim.
Da btw lchf prehrana.. No way.. Nemam ideju što jest kao prilog ako izbacim krumpir i žitarice. Ok, povrće, ali šta se najedem toga? A mm da ne pričam
Cilj mi je da mogu pojest red čokolade, i da mogu pojest kolač. Ali da na tome stanem. I da se ne tresem ako nema slatkoga..
Ja sam npr doručkovala danas zobenu kašu sa naribanim jabukama, cimetom i makom, zaslađeno s agavinim sirupom; možeš staviti i "slađe" namirnice banane i datulje.
Mene takav obrok dugo drži i nemam potrebu za slatkim....
I svakako preporučam lchf deserte - zasitni su i ne možeš potamaniti cijeli tanjur.
Posljednje uređivanje od no@ : 23.11.2014. at 11:15
Auu lchf deserti mi se sviđaju
nazalost, po malo nece ici (nikad).
ili skroz ili nikako.
Da, i ja sam svijesna toga. A dobro, danas ništa onda, već sam u startu pojela slatko
Evo i mene medju ovisnicima...
Ubija me ovo hladno i maglovito vrijeme u kombinaciji sa dojenjem i nespavanjem i slatkisi, cokolada u svim oblicima, me drze na zivotu.
Ali kod mene je to izrazito sezonska ovisnost. Cim zahladi aktivira se zelja za slatkim. Sa ljepsim vremenom, u proljece i pogotovo ljeti jedem ogromne kolicine voca, a sad nema sanse. Jabuke i mandarine mi vec dosadile i onda udri po cokoladi...
E da, i sladoled...obozavam sladoled...puuuuno sladoleda
Pa kako se možete odreći Čokolade?! (veliko slovo je namjerno
To stvarno nije potrebno. Život bez čokolade nije potpun. Preživjeti PMS bez čokolade je preveliki stres za organizam.
Jednostavnije je i daleko zdravije pojesti jedan red i stati. I nitko ne može reći da je to nemoguće. Jer, moguće je i te kako. Samo treba reći samoj sebi: dosta! Ako možete dijete naučiti redu, možete i sebe
Ili kolači, mljac, komad-dva, i odmah je ljepši dan, ili svakih par dana
Uglavnom, ja sam ZA slatkiše, fine, sa pravim sastojcima.
Evo i ja se outam kao sugar junkie.
Više sutra
prelazak na 70 i više% čokoladu je meni super rješenje: nje ne možeš puno pojesti, a i malom količinom utažiš glad za slatkim...
ma da
mislim da treba bit karakter,ja to nisamdok ne smažem cijelu čokoladu
osim
ako dojima a dete mi alergično ( tada svaka žrtva pali,po par godina)
lijek je samo izbjegavanje kupovine, i zabrana okolici da ima čokoladu
Posljednje uređivanje od jelena.O : 24.11.2014. at 21:27
Ma nemoj? Ja mogu
Prije mi je bilo nezamislivo jesti čokoladu s visokim postotkom kakaa. Gledala bih u čudu mm-a kako pojede kockicu i ostatak spremi.
Kako smo sredili dodatno prehranu radi djeteta izbacili smo i čokolade, a želja za slatkim je nestala. Mjesečno pojedemo jednu do dvije tamne čokolade, ali onda to budu one jako fine. I povremo pojedem raw čokoladnu kuglicu. Ili ubacim u blender smrznutu bananu, žlicu meda i kakao.
Toliko sam se odvikla da me zubi bole od mliječne čokolade, a više mi nisu ni fini kolači iz slastičarni (preslatki, preteški i premasni su mi).
Nekad bih ovu izjavu smatrala SF-om.
Ovo je topic namijenjen ovisnicima.
Sve vi koje mozete stati na jednom redu cokolade ili mjesecno kupite coksu-dvije ste s neke druge planete...ono, meni je to toliko nevjerojatno, kako pobogu, kako???
Meni su jako fine čokolade iz Lidla. 20 dag, 12 kuna. Ukusneee, bolje od Kraša ili Milke
I ja ću izaći iz ormara...
Totalni ovisnik
Ja sam nekada jela nutelu žlicom. Jušnom.
Nisam ni znala da moze i drukcije.
da si napislaal bilo pšto drugo ja bih bila duboko potresena
a za temu. ajme. ako me slatko ne dokrajči, ništa neće. i zapravo su one ritter najgore. uopće ne izgledaju kao da imaju 100 grama
Cure ja volim slatko al ne bas coksu.
I ja i djeca volimo bonbone i kolace al ne cokoladne.
paaaa,kad po 3ći put u par tjedana guraš u sinjorinu od pice cesna do kefira radi candide koja napravi tulum u prizemlju radi secera pitala bi te ja....
ja sada u Lidla kupujem onu 11,99kn 125 grama 70% kakaa na vise...jedem kocku-dvije svaki dan,ona uistinu (za razliku od onih mlijecnih punih secera) ne vuce na jos...
sjecam se da mi je prije coksa za kuhanje bila pregorka i bljak (a ona ima samo 50%), sada mi je bezveze i slatkasta.... eto koliko se percepcija okusa promijeni...na bolje naravno....
Ja sam danas uspjela ne pojesti previše slatkog.
Pojela sam samo 2 reda tamne čokolade. I odbila sam buraza kad mi je dotrčao s čokoladom. Ništa mu nije bilo jasno
Ovo mi je stvarno gore nego kad sam prestajala pušit!
Užasno mi je teško nakon što sam pojela cijelo pakovanje oreo double cream keksa, ali malo mi je lakše kad vidim da nisam sama u ovome. Nadam se da će ovo postati grupa potpore i da bih mogla pokušati skunuti se sa enormnih količina slatikša koje jedem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom