 |
|||
Meni je moja frendica teta u vrtiću rekla da se u tako nekim situacijama, najbolje obratiti direktno djetetu ako roditelj ignorira.
Ovako kako pišete ispada da se djeca "cvjetići" trebaju čeličiti a ovim grubljima se to tolerira kao "dječja posla". Mo'š mislit?!
Last edited by Lili75; 13.02.2015 at 11:20.
Ok, znači tvrdnja je da, primjerice, cvijeta, sasa i ja ne reagiramo na nepoželjna ponašanja naše djece, ili reagiramo sa: nemoj, mici?
Moguće, kao što iz stava "djeca su gruba i misle samo na sebe , to je normalno u toj dobi i to su dječja posla" ponekad proizlazi sljepilo na to da nisu sva djeca takva, nego da naše ima problem u ponašanju
lili moj je grickao kao skroz mali,Originally Posted by Lili75
a danas se ne zna obraniti od onih malo "nasilnijih".
ali danas ima dovoljno godina da mu mogu reći,
ako te netko uporno dira, odrasli ne reagiraju - vrati.
nije ni to oličenje odgoja, ali sam naučila na primjeru starijeg djeteta
da ponekad ne ide drugačije.
a da ima roditelja koji ne vide ili ne žele vidjeti da im dijete maltretirara drugu djecu, ima.
Dajte , ljudi , pricamo o djeci u dobi od 1,5 godinu.
To je jos uvijek vecinom nezaustavljiva, ziva , impulsivna skupina koja svakog trenutka isprobava granice.
Mozda da se na dob koncentriramo? : zbunj:
Pa zapravo bi trebalo ispasti da su etikete cvjetića i grubijana jako neprimjerene.
Mima je uvela mlake reakcije u priču, dotad se pisalo o konkretnim i čvrstim reakcijama na neprimjereno ponašanje, ako se ne varam.
Nisam ljubitelj čeličenja, ali niti dodavanja ulja na vatru. Ako mi netko gurne dijete (a gurnuti su bili više puta u životu) neću se prema njima odmah postaviti kao prema žrtvama zlostavljača.
Upravo radi toga je to ujedno i skupina koja treba biti pod nadzorom.
I jasno da ima roditelja koji ne reagiraju ili reagiraju neadekvatno. To uopce nije upitno.
Potpisujem, a naročito ovaj
[QUOTE=Lili75;moj je sin je volio iz dragosti seku ugristi al baš iz dragosti (kao vrlo mali) ,a onda sam joj rekla neka mu vrati prvom prilikom. Vrlo brzo se odučio od te prakse.
QUOTE]
I moj je to znao učiniti iz dragosti, ali i iz protesta ili pak čistog hira. Jednom je jednu djevojčicu iz jaslica gurnuo, a ona mu se odužila šamarom. Jednom se iz jaslica vratio s ugrizom na licu. I sad se odučio od te prakse....NOT. Peterlin je maloprije poantirala- ima lako odgojive i one teže odgojive djece te svaka metoda nije primjenjiva za svako dijete.
Last edited by nina32; 13.02.2015 at 11:47.
Kao majka jednog cvjetića, slažem se s mimom. mislim da roditelji moraju cijelo vrijeme nadzirati svoju djecu u parkićima u toj dobi. bezbroj puta nam se dogodilo da mu je neko dijete otelo igračku koju si je ciljano donio u park dok roditelji nisu gledali. i onda je moje dijete tužno i plače, a meni je glupo natjeravati se s tuđim djetetom po parku i otimati mu nešto iz ruku, pa makar bilo naše. da ne govorim o naguravanju pred toboganom i sl...mislim da ne treba nikog etiketirati, ali mi malo smeta taj stav, to su dječja posla, to je normalno, nek se čeliče, kad na kraju uvijek djeca poput mojeg sina izvlače deblji kraj jer se štite osjećaji ovih "živahnijih".
slažem se.
da neko dijete uporno uzima mom djetetu igračku a imam dijete "cvjetić" ili ga stalno gura u redu za tobogan da bih jasno i glasno rekla: "Ne se gurati u redu za tobogan", "Ne uzimamo drugima igračke a da ih ne pitamo"...tako nekako u nekom neodređenom obliku...a da je djeci jasno o čemu govorim.
Ja se slažem da u ovo sitnoj dobi djecu treba pažljivo nadgledati. Opet, ako ti je takvo okruženje da su roditelji nepažljivi i da se tvoje dijete stalno nalazi u nezavidnoj situaciji, ne vidim što je problem doći djetetu, uzeti igračku nazad i reći: Oprosti, zlato, ali on se igrao s time?
i prije svega bih naučila svoje dijete (da je cvjetić) da ne dozvoli da mu se to radi.
Neka ne da da ga se preskoči u redu, nek ne da svoju igračku i glasno poviče: "Ne uzimaj mi igračku" ili samo "NE".
to je ujedno djeci lekcija da se izbore za sebe, kako reče vertex ili casa, više se ne sjećam
e ovo "zlato" ja korsitim kao izgleda blaže
pa da, postoje nježnija povučenija djeca i grublja, življa, temperamentnija, impulzivnija. i ja mislim što sam rekla u svom prvom odgovoru da kad moja mala grubijanka nekog gurne da moram reagirati i svaki put joj reći da to ne smije raditi i da želim da se dotičnom klincu ispriča. ali sigurno sam jednom (a možda i više puta) u parku pisala sms ili buljila sekundu u prazno i nisam to vidjela. ako je tada tako nešto učinila, voljela bih da se drugi roditelj nije zgražao nad neodgovornom majkom, nego da je mojoj maloj rekao- molim te nemoj se gurati, to nije lijepo.
mene smetaju na ovoj temi generalizacije.
i mislim da roditelji koji svoju djecu posmatraju kao nježnice koje se ne mogu/ ne znaju obraniti od grubijana doista učine od svoje djece takve nježnice. zato sam rekla da mislim da je takvo ponašanje štetno. u dobi od 2 godine.
Uopće nisam stava da su tuđa djeca tabu. Pristupam dobronamjerno i a priori su mi dragi. Ako jedno djete mlati drugo, a nitko ne reagira, reagiram ja, onako kako bi i prema svojoj djeci.
Na čemu temeljiš to mišljenje?i mislim da roditelji koji svoju djecu posmatraju kao nježnice koje se ne mogu/ ne znaju obraniti od grubijana doista učine od svoje djece takve nježnice. zato sam rekla da mislim da je takvo ponašanje štetno. u dobi od 2 godine.
pa ne znam, možda sam i trebala juriti za tom djecom po parku (i ostaviti svoje dijete samo?), ili ga možda dići pod mišku i s njim pod rukom se natjeravati s drugim klincima...a uzeti dvogodišnjaku igračku iz ruke...i nije tako lako
a moje dijete nije pravo propričalo valjda do 3. godine tako da nije bilo moguće nikakvo "nemoj mi uzimati igračku". a nemam pojma, sad mi naviru sjećanja na to razdoblje. sasa, nisam ja promatrala svog sina ko nježnicu, on uistinu je bio takav, a ja sam užasno željela da on bude asertivniji i da se zna izboriti za sebe, ali jednostavno nije bio takav. pa sam vježbala s njim prije odlaska u jaslice svako jutro u hodniku da stavi igračku na prsa, prekriži ruke i kaže "to moje!". njemu takve stvari nisu dolazile instinktivno ko drugoj djeci.
pa ne znam, možda sam i trebala juriti za tom djecom po parku (i ostaviti svoje dijete samo?), ili ga možda dići pod mišku i s njim pod rukom se natjeravati s drugim klincima...a uzeti dvogodišnjaku igračku iz ruke...i nije tako lako
a moje dijete nije pravo propričalo valjda do 3. godine tako da nije bilo moguće nikakvo "nemoj mi uzimati igračku". a nemam pojma, sad mi naviru sjećanja na to razdoblje. sasa, nisam ja promatrala svog sina ko nježnicu, on uistinu je bio takav, a ja sam užasno željela da on bude asertivniji i da se zna izboriti za sebe, ali jednostavno nije bio takav. pa sam vježbala s njim prije odlaska u jaslice svako jutro u hodniku da stavi igračku na prsa, prekriži ruke i kaže "to moje!". njemu takve stvari nisu dolazile instinktivno ko drugoj djeci.
A ja mojega odučavam od "to moje"
Pa to, nije valjda da ima roditelja koji voli vidjeti da mu drugi tlače dijete?! Svatko bi radije da mu se dijete zna izboriti za sebe, pa i da je na zloćkastoj strani.
Vjerojatno je zato i onima čija se djeca znaju izboriti to, makar podsvjesno, drago. Nebrojeno puta sam doživjela i to da se sa jedne strane dijete špota dok se sa druge puca od ponosa što je takvo vražićkasto.
Sad i mene to zanima, čisto ovo promatranje i ponašanje. kakvo ponašanje misliš da je štetno? naime, ja jesam promatrala svoje dijete kao nježnicu, zato što je bio takav, a kakvo misliš da ponašanje slijedi iz toga? ja sam ga pokušavala ohrabrivati na način koji sam opisala gore, govorila mu da ga nitko ne smije tući i otimati mu igračke, ali džaba to ako ga djeca tuku i otimaju mu igračke, a nitko ne reagira...ne mislim da sad drugi roditelji trebaju kao kobac strepiti nad svakom grubom riječi ili gurkanjem, ali iz mog iskustva su roditelji puno premalo reagirali za moj ukus. meni tuđa nepoznata djeca jesu tabu i ne želim se upuštati u discipliniranje tuđe djece isto kao što ne želim da su drugi upuštaju u discipliniranje moje.
Pa moram priznati da sam ja isto bila sretna i ponosna kad je moj počeo napokon u 5. godini pokazivati neke znakove te normalne dječje ne znam kako bih to nazvala....vražićkavosti?
jen, pa što si ih puštala da odjure, trebala si bit blizu i spremna!
Ja sigurno nisam netko tko će se smatrat da je ok situacija da neko nježno dijete stalno izvlači deblji kraj. Uostalom, kako moji nisu nježnice (u tom parkićkom smislu) rekla bih da sam uvijek više vodila računa o tome kakvi su oni prema drugima, nego obrnuto.
Ne radi se o tome da je nekome drago da mu je dijete prenježno, nego da roditelji nekad prezaštićuju takvu djecu i vršnjačka ponašanja tumače kao zlonamjerna i kad ona to nisu, i kad se njihovo dijete i samo može nosit s njima.
To se, naravno, ne odnosi na tebe (nemam pojma kako ti postupaš), niti na sve roditelje nježne djece.
Ni ja se ne upuštam u neko posebno disciliniranje tuđe djece. Ali mi nije normalno da puštam da jedno dijete tuče drugo, ili da puštam da tlači moje
Last edited by vertex; 13.02.2015 at 12:32.
Sad ovo vidim - svatko bi radije da mu je dijete na zloćkastoj strani? Pa onda se i ne možemo razumjet, ako se ovakve stvari podrazumijevaju.
To se malo zezam, jel tako. Mislim da je svakom roditelju, makar podsvjesno, draže da mu se dijete zna postaviti, obraniti, izboriti za sebe, nego da ga drugi tlače.
Lažem, upuštam se u discipliniranje tuđe djece. Na primjer, ne dam da psuju (ovi veći) kad su kod nas, ponekad ih tjeram da pospreme igračke nakon igre i slično. Nadam se da i drugi tako s mojima.
Last edited by vertex; 13.02.2015 at 12:44.
jen, pa što si ih puštala da odjure, trebala si bit blizu i spremna!
Ja sigurno nisam netko tko će se smatrat da je ok situacija da neko nježno dijete stalno izvlači deblji kraj. Uostalom, kako moji nisu nježnice (u tom parkićkom smislu) rekla bih da sam uvijek više vodila računa o tome kakvi su oni prema drugima, nego obrnuto.
Ne radi se o tome da je nekome drago da mu je dijete prenježno, nego da roditelji nekad prezaštićuju takvu djecu i vršnjačka ponašanja tumače kao zlonamjerna i kad ona to nisu, i kad se njihovo dijete i samo može nosit s njima.
To se, naravno, ne odnosi na tebe (nemam pojma kako ti postupaš), niti na sve roditelje nježne djece.
Ni ja se ne upuštam u neko posebno disciliniranje tuđe djece. Ali mi nije normalno da puštam da jedno dijete tuče drugo, ili da puštam da tlači moje
ne mislim ja uopće da su takva dječja ponašanja zlonamjerna niti uopće mogu koristiti taj termin za tako malu djecu. samo mislim da bi neki roditelji trebali više reagirati na takva ponašanja. sad ću i ja staviti disklejmer da se ovo ne odnosi na ovdje prisutne roditelje živahnije djece jer nemam pojma kako oni postupajuali iz mog parkićkog iskustva takva reagiranja su bila više iznimka nego pravilo...i onda se ja nađem u situaciji u kojoj ne znam kako se postaviti niti prema tuđem niti prema svom djetetu jer pod a) moje dijete je tužno i plače jer mu je netko oteo igračku za koju tvrdim da mu nitko ne smije otimati i pod b) tuđe zaigrano nezlonamjerno dijete već 15 min jurca po parku s njegovim autićem, pa ga je od njega otelo neko treće dijete koje je sad već na toboganu, ja pogledom tražim to dijete, pokušavam skužiti tko mu je roditelj, drugim okom pazim ovo moje uplakano...i tak...mrzim parkiće
Evo vertex je dobro napisala. Mislim da djeca suradjuju s roditeljima i ako dobivaju puno puno suosjecanja i pokazivanja ljubavi i zastite kad "nastradaju", po tipu ti si moj cvjetic i drugi su zlocesti prema tebi, da dijete nastavlja biti cvjetic i ne uci se boriti jer mu ta situacija emocionalno odgovara. Jako pojednostavljujem i odmah se ogradjujem od toga da su svi roditelji njezne djece takvi. Uostalom i moj prvi je cvjetko. Ali sam bas kao jenn jako puno radila na ucenju tih obrambenih vjestina. I jos vaznije, bar mislim, nisam nikad drugu grublju djecu karakterizirala kao "neprijatelje" nego bi uvijek pokusala svesti njihovo ponasanje na neosobni nivo. Tipa, zao mi je da te Leon gurnuo, drugi put mu reci da to ne smije raditi, ali sigurna sam da cete se sutra ujutro pomiriti i biti prijatelji..
Pa istina, jako pojednostavljuješ.
Uopće ne pojednostavljuje jako. Tako stvari između djece i roditelja funkcioniraju.
Moj D. (ima aktuelna tema o takvoj djeci, nisam se javljala jer sam se malo umorila od te probematike
Last edited by vertex; 13.02.2015 at 12:53.
Jel to Juul
Pa generalno se slažem za takvu hipotetsku situaciju, ali takva situacija je uistinu hipotetska da se roditelj tako postavi prema djetetu...i mislim da nije prečesta.
Ovako se vlasnicima pasa kaže za pse: ako ga tješite kad se nešto loše dogodi, onda će se uvijek toga bojati, pa je i za pse - koji su emocionalno vjerojatno ipak jednostavnija bića od ljudi - to vrlo pojednostavljen savjet.
Moj se pas svega bojao, i stalno sam primala kritike da ga previše tetošim, dok pas nije steriliziran i promijenio ponašanje možda ne baš zo 180, ali za recimo 150 stupnjeva preko noći. Dakle, uzrok njenom bojažljivom ponašanju ležao je negdje sasvim drugdje i vrlo vjerojatno je bio fizički.
Dakle, jest vrlo pojednostavljeno dječji karakter i ponašanje objašnjavati ovako jednostavnim uzrocima i posljedicama.
Uostalom, ima jako puno nježne djece koja imaju grube roditelje od kojih ne dobivaju podršku u svojoj nježnosti, nego baš suprotno, pa ne bih rekla da to pozitivno utječe na njihovu sposobnost da se "nauče boriti".
Jenn toga po mom iskustvu ima puno, dapace to se provlaci do odrasle dobi, i ljudi tako funkcioniraju cijeli zivot. Inace naravno da ima i grubih roditelja i njezne djece, ali ova tema nije o tome. Nego se javila mama s pitanjem kako da ona zastiti svoje dijete i nakon nekih postova u kojima sam ja cula drugi su neodgojeni pa moje zlato stradava sam iznijela svoje misljenje. Koje svakako nije jednostavnije od projektivne crno bijele opservacije o zlocestoj tudjoj djeci i nezainteresiranim roditeljima.
Slažem se u potpunosti. Curka, starija, dobra, mila, draga, pristojna, lako odgojiva, ni traga nikada agresivnosti prema drugoj djeci, nikad nekoga gurnula ili ugrizla...Braco, isto odgajan, isti kriteriji, isti principi, totalno je bio drugačji - u dobi od 1.5 do 2.5g bio je prava opasnost u parku, griznuo bi, udario, gurao, bez ikakvog (meni vidljivog ili razumljivog) povoda. Kada bi mogli, prakticirali bi kako je Peterlin opisala, odlazak doma, ali problem bi bio kada bi npr. bila sama u parku sa njih dvoje, pa cura neće ići doma (naravno, zašto bi ona bila kažnjena), a on radi scene po parku...No, prošlo ga je, tj. prolazi ga, iako ga zna još ponekad uhvatiti neka šiza, ali uglavnom se pofajta sa sekom, koja je pak naučila malo i kako se postaviti prema napasniku, pa mu uzvrati.
potpuno identicno reagiram.
Pa upravo tako, zar nisu "prve tri najvažnije" za postavljanje nekih temelja?
Mima, kad smo kod pojednostavljivanja...
Ja sigurno ne promoviram čeličenje, niti smatram da su roditelji ti koji djecu čine prenježnom. A ni sasa, ako sam je dobro shvatila, ali zna ona i sama pisat.
Kao kod svakog problema, roditelj može pomoći ili hraniti problem. Nekad suptilne razlike u pristupu donose jedno ili drugo.
Ono što pišem na temi pišem, pišem u kontekstu phiphynih postova, a ne kao sveobuhvatni osvrt na problematiku nježne i grube djece.
Last edited by vertex; 13.02.2015 at 14:42.
Svašta ste pisale, i ope ponavljam govorimo od dvogodišnjaku koje je gurnulo jednoipogodišnjakinju, bez povoda Pa, ja ne mogu zamislit zdraviju situaciju u toj dobi. I ne razumijem kako smo došli do mimoza i nasilnika.
Ja u parku sjedim na klupi, i ne hodam za svojom djecom, i ne nadgledam svaku inerakciju s drugom djecom. I neću, jer ozbiljno vjerujem da je normalno i očekivano da se djeca sukobljavaju na različite načine. Jednako tako, vjerujem, da budući u park ne idem ni napušena ni pijana, da sukob eskalira, da ću primijetiti. Onda reagiram, i prema svojoj i prema tuđoj djeci. Doslovno, ako moj dvojac stoji na jednoj strani parka, a na drugoj neko nepoznato dijete tuče drugo nepoznato dijete, ustajem s klupe i podižem napadnuto dijete, a napadaču kažem: Nema tuče. I kraj priče.
ponekad treba djecu ostaviti da sami riješe svoje situacije..kak se ono kaže "dječja posla!"
uopće mi nije problem ako netko kaže nešto mom djetetu jer je ovaj napravio neku glupost pa ga treba zašpotati.
isto tako, ako vidim da neko dijete mom djetetu radi nepravdu, tipa maloj uzme iz ruke igračku, a ova se ne snađe, kažem djetetu "oprosti ali ne smiješ otimati iz ruke".
kad vidim nepravdu, uletim i riješim. moje, tuđe baš me briga.
djecu treba usmjeravati ali i pustit ih da sami se izbore za neke situacije.
moja djeca su fajteri, sami se izbore za svoje mjesto pod suncem. ali oni su takvi od rođenja, odgojem ih oblikujemo.
Imam i ja ovakvog. Dok plače, uspije izjecati da je "to tako tužna stvar kad on plače".
sve u vezi sa sobom preuveličava i uzima strašno ozbiljno sam sebe i moramo jako paziti s jedne strane da "ne vrijeđamo njegove osjećaje", jer stvarno vidim da su iskreni, a s druge strane ovo što vertex kaže...
Uglavnom, ispričavam se jen i svim onim mama koje misle da nemaju što druge mame razgovarati snjihovom djecom, ako sam nekad negdje podigla njeno dijete. A meni stvarno nije jasno kakav je problem nepoznatom djetetu reći: Molim te,vrati igračku, a za 30 sekundi:Žao mi je, ali moram ti uzeti Markovu igračku. Ako je to mami od 20 i kusur neugodno, kako će dijete od dvije naučit da je to normalno i prihvatljivo, i kad si ti taj koji igračku traži natrag i taj koji igračku vraća.
Nisi sigurno nikad podigla moje dijete jer sam u toj dobi uvijek ja bila tu da ga podignem prije tebe.
A što se tiče drugog dijela, znala sam ja pitati za sinovu igračku, ali znaš kako je to s dvogodišnjacima, nije baš da uvijek slušaju ni svoje roditelje, a kamoli tuđe.
Pa, onda, ako dijet ne da, za 0 sek ti izgovoriš ono prije rečeno i uzmeš. Ako se dijete baci na pod, ponoviš: Žao mi je, možda ti ju kasnje Marko opet bude htio posudit.
je, a dvogodišnjak stoji mirno ispred mene dok ja verglam svoje
bilo kako bilo, ne mislim tuđoj djeci otimati igračke iz ruku, zato mislim da bi njihovi roditelji trebali reagirati na takav oblik konfrontacije.
Ja uzimam, i otimam kako ti kažeš. I još nisam srela dvogodišnjaka koje nisma u stanju uzet igračku iz ruke u sekundu, bez natezanja. Uzmeš i to je to.
Ajde, super.
Posting Permissions
Reply With Quote