A meni ide na živce to da se u zadnje vrijeme ne može napisati ništa pozitivno o dojenju, a da se odmah neka majka koja ne doji ne nađe uvrijeđena. Gledam to na FB Roda ili, još gore, onoj Klokanici. Čak i najneutralniji post o dojenju naslaže komentare majki nedojilja koje u tome vide atak na svoje majčinstvo.

Generalno, žao mi je da više majki ne doji jer bi veća stopa dojenja pozitivno utjecala na mnoge stvari. Oko mene većina majki ne doji. Neinformiranost je velika. Ima i onih koje unaprijed odluče da im je to tlaka (i kasnije u svakom prodojećem postu vide atak). Ima i onih koje ne mogu zbog zdravstvenih problema i one su često tolerantnije od ovih prvih.

E sad, doji, ne doji, zaboli me. Svoju djecu sam dojila/dojim ne zbog mira u svijetu ili zato što u tome uživam, nego zato što je to za njih bolje nego da ne dojim, a pri tom nemam vekih problema s dojenjem ili zdravljem i da ih nisam dojila zbog vlastitog hira, smatrala bih se nedgovornom. Sebe.
Za druge me zaboli, svatko sam sa sobom zna zašto je donio neku odluku i kako se s njom nosi.

A da mi je naporno i da nisam koji put poželila bočicu, jesam. Samo da mogu malo otići od klinaca negdje izventilirati se bez njih.