X ko kuca!!!latika prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
X ko kuca!!!
latika, po mom viđenju, ne radi se ovdje o temi za ili protiv abortusa,
nego o tome da se žena pojadala,
donijela vjerojatno najtežu odluku u životu
i na komentare na tu njenu odluku
koji joj vjerojatno neće olakšati život.
evo nas opet na abortusu.....
Onda nije trebala stavit na forum taj jedan i jedini post i vise nista. Ja ako trebam njeznost nazovem frendicu i placem njoj . A o doticnoj prici ionak imam svoje misljenje. Koje zadrzavam za sebe
inace, jako puno tema/postova novih clanova ostaje zameteno.... pratim nove teme na prije zaceca i listam odborajavnje na potpomognutoj 10-ak stranica u rikverc zbog liste pa sam to primijetila... vecinom te osobe ne dobiju odgovor.
Znaci da teme gdje se trazi utjeha u principu ne bi trebale postojati, po tebi?
Pa tako i spomenuta tema?
Nisam osoba koja trazi utjehu na forumu, ali razumijem da nekome to treba.
Posljednje uređivanje od bella77 : 03.03.2015. at 14:28
Ja sam počela sa suzdržavanjem od komentara kad sam vidjela kako neke mogu biti okrutne, pa čak i bezobrazne, ako im to što sam napisala ne odgovara.
Komentar napišem samo onda kad me nešto jako osobno dotakne ili iznervira, pa osjetim potrebu da reagiram , iako sam svjesna da mi se posljedice neće svidjeti.
Ja mislim isto tako da je ok traziti utjehu na forumu, ali isto tako mislim da bismo trebali pripaziti do koje publike trazimo utjehu. Primjerice, ako mi se pokvario auto, necu plakati medicinskom osoblju i ocekivati razumijevanje i savijet, nego cu ici mehanicaru ili barem osobama koje se kuze u to. Ako placem nad time sto mi je omiljeni nogometni klub izgubio, necu tuliti osobama koje ne prate nogomet, ako sam jadna sto sam sepava, necu ici ocekivati suosjecanje od osoba koje ne mogu hodati, ako imam poteskoce kod dojenja, necu se zaliti nekoj 18. godisnjakinji kojoj su samo decki na pameti, ako mi je pukao nokat i mislim da je to kraj svijeta, neprimjereno je traziti sucut od zene koju muz mlati. Mislim da trebamo znati kome se izjadati. Zena koja je namjerno prekinula trudnocu ce tesko dobiti sucut od zene koja je sve ucinila da rodi zivo dijete i nije uspijela. Kad sam bila trudna sa kceri, rodjakinja mi je izgubila bebu. Nije mi palo na pamet da ju nazovem kako bih joj se jadala radi svojih mucnina i jos k tome trazila od nje da me tijesi.
Potpisujem! Jaaako okrutne...
tvoj problem je to sto ne mozes suosjecat s njom, a ne njen.
x
Komentiram, ako me privuče naslov. I komentiram na Roditeljima anđela, jer znam kako je izgubiti dijete, no kako vrijeme prolazi, sve sam manje tamo. Vrijeme, definitivno, liječi.
Više ne otvaram teme o zahtjevnoj djeci, jer , po meni, nisu djeca zahtjevna, roditelji su, a kako je to posve oprečno mišljenje većini tamo, ne čitam više.
I ti silni prenatalni pregledi. Brrrr, tu i tamo napišem da se može i bez tolikog praćenja zdravog fetusa, pa ma koliko time nekoga uzrujala.
A uzrujam ja podosta njih :D , no imam i tako lijepih prijateljstava s ovog foruma, da očito imam i istomišljenike.
Zuska, nemoj se naljutiti, ali ja često tvoje postove smatram da su napisani sa itekako superiornog nivoa. Mogla sam preskočiti ovo, ali, eto, nisam. I dalje ću te čitati, jer dobro pišeš.
E, sad, smijem li i ovo komentirati ( smajlić koji pokriva oči). Ja tvoje postove često percipiram kao kritiku, počesto si oštra, što nikako nije mana. Ponekad treba reći bobu bob...blah, kad god pisem o kometiranju mislim iskljucivo na kritiziranje, bilosto drugo mi nije izraz nekulture
znaci kritiziranje na mjestima gdje se trazi podrska, na to mislim.
a to da ja prolazim sve teme redom, od 39+ do carskog reza, dojenja, autosjedalica i sl, ovisi kakav je dan na poslu, je opce poznato
i vecinom pametujem, ne kritiziram.
I tako, komentirat ću ja i dalje, dok me ne izbace
A kad si ti Beti nešto zamotala u celofan???
Suzdrzim se kad nemam nista pametnog za reci, ili konstruktivnog (recimo, ako beta nepravilo raste reci cu da to nije bas dobro, iako znam da je toj curi tesko zbog toga)
I ne pada mi na pamet nekoga vrijedjati i omalovazavati
I misliti da su moje vrijednosti one po kojima bi se svi trebali ravnati, jer to bi stvarno bilo suludo
beti3 direktna mozda (?), sto je u mpo svijetu bitno jako. i vjerujem da su moji postovi cesto percipirani kao kritika, iako su savjeti, zato sam i otvorila ovu temu, to je nesto sto me cesto muci.
s druge strane, moje mpo-use kazu da bas lijepo umatam u celofantako da je vjerojatno stvar percepcije.
i naravno da "smijes" komentirati, ova tema je iskljucivo poziv na to.
A kad si ti Beti nešto zamotala u celofan???
Beti i ti si cesto ostra, tako te recimo ja percipiram
A bubekicu ne, pa ti vidi...puno toga je u oku promatraca
meni je jako žao zbog pokretačice one teme.
žena mojih godina ponada se da je našla ljubav i izgubi je . jbg
netko tko je u 30 možda ne može razumjeti taj #zadnji vlak
a samo pitanje prekida trudnoće je ipak njen problem, neznamo kolika su joj djeca, kako živi itd
p.s. na forumu više nepercipiram nikog, pol sam ih poblokirala, pol ih više ne piše , a s ekipom koja mi je cool sam na fejsu
Eto, bubek, i ja sam ti napisala
ma to je zato sto znas kako izgledam. :babyface:
Beti i ti si cesto ostra, tako te recimo ja percipiram
A bubekicu ne, pa ti vidi...puno toga je u oku promatraca
Ne, nego znam zasto pises to sto pises
I da znas znanje
U prijevodu - ne baljezgas (smije se to reci?)
i ja se više suzdržavam nego što komentiram
i evo ovom postu je upitna sudbina
ali MORAM napisati da razumijem da se nekome tuđa jadikovka može činiti neprimjerenom, ali tu je nemoguće suditi
svatko ima svoju muku, koja je STVARNA i njegova
i bila je nedavno tema na koju sam imala sličnu emociju kakve je ovdje spomenuta, tipa "ma daaaaaaj ženo jesi li normalna, vidiš li što se oko tebe drugima zbiva?" ali to toj osobi nikad ne bih napisala jer od tako nečeg nikakve koristi nikome
Ja ko i Beti, stalno se motam tim celofanom.A kad si ti Beti nešto zamotala u celofan???
Hm, da, niste bas slicne...Ja ko i Beti, stalno se motam tim celofanom.
Puno puta se suzdrzim pisati (znam, ne bi se reklo), i trudim se odgovarati u pravilu na teme koje dozivljavam nekako edukacijskima i opcenito vaznima za roditeljstvo i drustvo.
Ljuti me glupost, negiranje ocitog i patroniziranje. Onda ponekad dam komentar koji bude i neprimjeren forumu.
A sta se tice teme koja je izazvala raspravu-grozim se moraliziranja, i ne mogu vjerovati da zeni koja je imala tako teske situacije se mogu davati neki komentari. Ako ne mozes dati podrsku, suti.
Kada je mom andjelu prestalo kucati srce, isla sam na kiretazu. U cekaonici i u salu sam isla sa curom od 20g koju je na ab dopratio 50-togodisnji ljubavnik. Zazeljele smo jedna drugoj srecu i otisle svaka u svoju salu. Takav je zivot.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 03.03.2015. at 15:05
A kad si ti Beti nešto zamotala u celofan???
Kako bi bilo da ne zamotam, po vlastitom mišljenju, hihi.
sirius, ti tako sadržajno i sućutno pišeš u teškim i osjetljivim temama da često poželim biti ti kad odrastem. Dobar ti je taj neki celofan.
Celofan je drugaciji. :D
Inace, svaka cast sirius na moderiranju one teme, trebalo je to izbalansirati, nije bilo lako naci mjeru.
Ja bas mislim da vas je pokretacica teme lijepo nasamarila...
Posljednje uređivanje od Teta Eta : 03.03.2015. at 16:36
I tvoj je problem sto ne mozes suosjecati sa zenama koje su izgubile bebu...i sto tebi ocito to nije nista strasno.
Oprosti, na temelju cega si ovo zakljucila? Ovaj komentar je krajnje bezobrazan.
xi ja se više suzdržavam nego što komentiram
i evo ovom postu je upitna sudbina
ali MORAM napisati da razumijem da se nekome tuđa jadikovka može činiti neprimjerenom, ali tu je nemoguće suditi
svatko ima svoju muku, koja je STVARNA i njegova
i bila je nedavno tema na koju sam imala sličnu emociju kakve je ovdje spomenuta, tipa "ma daaaaaaj ženo jesi li normalna, vidiš li što se oko tebe drugima zbiva?" ali to toj osobi nikad ne bih napisala jer od tako nečeg nikakve koristi nikome
imam ponekad takav poriv, da, al onda skuzim da je jednostavno nemoguće iz moje perspektive procjenjivati tuđe osjećaje.
iako, u ovom slučaju, sam se nanervirala, priznajem. i pisala i brisala. jer se tiče meni, eto, važne teme. brisala moje iskreno mišljenje, da. jer ajmo reć da nije on topik.
i ne vjerujem da je samo problem u podforumu.
i mislim da bi reakcije bile iste i da je na bilo kojem drugom podforumu pokretačica topika opisala tu svoju situaciju.
Slazem se
I jos kad se sjetim komentara s one teme, onda pogotovo
jel smije, onako općenito, ikome, iti jednoj ženi, ne biti tako strašno, izgubiti trudnoću u ranim tjednima?
A dobro, tvoj mi se celofan onda vise svidja
Jer, kao sto je netko gore napisao, znas naci mjeru
Ne kuzim kud ciljas
Smije, zasto ne bi smjelo
Razliciti smo
Komentar je takav zbog toga sto je YM u intenzivnoj fazi zalovanja.
Trenutno ne moze razumjeti i zamisliti da postoji suosjecanje i razumjevanje drugacijih odluka nakon sto se iskusi gubitak.
Jednostavno njoj je takav trenutak u zivotu.
Mislim, ako je vec doslo do toga, bolje prije, nego kasnije
Edit: odgovarala sam cvijeti
Posljednje uređivanje od Ginger : 03.03.2015. at 18:05
sirius, znam
svejedno je neprimjeren
kao i svi na onoj temi
ma da ginger. ne znam ni ja kud ciljam, nema veze.
samo da kažem da je za mene sirius THE moderator
Naravno da smije.
sve je " normalno".
osobno sam pomisljala ostaviti muza tada jer nije dovoljno duboko prozivljavao gubitak.
"dovoljno duboko" znaci " onako kao ja"
sto je bila krajnje nepostena i nerealna optuzba ( i ocekivanje ) u tom trenutku.
srecom, da je to trajalo par dana. Hormoni su mocna stvar.
: crveni se :ma da ginger. ne znam ni ja kud ciljam, nema veze.
samo da kažem da je za mene sirius THE moderator
da smije. ja se neugodno osjecam, jer ne dozivljavam taj gubitak tragicno, ni tad a ni sad. vise me zamaralo hodanje kod lijecnika, i nakon toga jos dugo dugo na vadjenje krvi radi bete.
i ja jako volim teta ozbiljnusamo da kažem da je za mene sirius THE moderator
Ja se uglavnom suzdrzavam, ali ne mogu protiv sebe kad su u pitanju zdravstvene teme. Jednostavno ne mogu da precutim kada se promovise stav koji je potencijalno opasan ili besmislen. Precutim neke druge stvari, kao npr. utisak da ovdje niko nema ni razmazeno, ni bezobrazno, pa, zasto ne reci, ni tupo dijete, precutim i ne komentarisem necije uvjerenje da je, eto bas taj neko, izabran da mu se nesto desi u zivotu, precutim mnogo toga, a cini mi se da ne bih trebala. U RL sam definitivno direktnija, ali posto me sagovornici poznaju bolje od ljudi na forumu, obicno nemam neprijatnosti. Da sam ovdje takva, bila bih dezurna vjestica. Ovako sam samo jedno balkansko celjade koje pokusava biti "politicki korektno" :kez:
Tako je meni bilo drugi put.
Uopce me nije pogodilo. Dogadaj kao dogadaj, sretan si sto ti je tijelo dobro , a zivot ide dalje.
Ali mi je dao spoznaju da cak i isti ljudi mogu razlicito reagirati u istim situacijama.
i bas mi je ( vrlo spontano) doslo da bez gorcine ( i posljedicno : bez komentara ) gledam na tude zivotne izbore.
Apsolutno smije. Ustvari meni je više tuge u tim ranim gubicima trudnoća, bilo u nerealizaciji očekivanja u budućnosti kao mame, nego u samom gubitku potencijalnog djeteta.
Naravno, govorim iz cipela žene koja lako zatrudni. Gubitak mpo trudnoće se ne može uopće usporediti, pa ma koliko rano izgubljena, bar po mom mišljenju.
Gubitak bebe na porodu ili, još nebrojeno teže, gubitak djeteta kasnije, opet se drugačije podnese. Ili, to sve ovisi o tome kakva si kao osoba, kakve su okolnosti života.
Ma, uopće ne treba komentirati doživljaj gubitka, svakome je njegov najteži.
U siječnju davne 2005. izgubila sam svoju prvu trudnoću, u 11. gestacijskom tjednu. Komentari liječnika bili su obeshrabrujući, dr koji je gledao UZV, nakon što je čuo anamnezu i vidio sve, rekao je nešto u smislu "pjuuuu, ma kakvi... zaboravi..."
Kao eto, ko je vidio da si takva pacijentica uopće umišlja da može iznijeti trudnoću. Ne mogu vam opisati količinu užasa koju sam tad osjetila.
Nakon kiretaže poslali su me na odjel, da tamo odležim 24 sata iako sam više od svega željela biti s mužem doma.
Završila sam u sobi s trudnicama koje čekaju porod, sve su imale trbuhe do zuba. Okrenula sam se zidu i tulila satima. Boljeli su me njihovi veliki trbusi tada
Nakon sto sati, u sto prvom, počela sam komunicirati s tim ženama
A onda sam shvatila da nisam sama
Da sve imamo jednake brige, strahove i boli
Da je puno tih žena doživjelo moju sudbinu ranije
Puno puno osnažujućih priča, puno girl powera
Bez imalo poze
Puno suosjećanja i uzajamne nježnosti
Puno međusobne pažnje
Ne mogu vam opisati koliko me to osnažilo
Sutradan sam trčkarala oko njih i "pomagala im". Sve su bile s trbuhom do zuba, ja sam bila najpokretnija, naravno da ću trčkarati
Nakon nekoliko mjeseci vratila sam se u istu bolnicu, na prekoncepcijsku obradu
Nakon još 10-ak mjeseci rodila sam svoga sina
Trebamo moći suosjećati, to nas osnažuje.
Svaka je bol i svaki gubitak poseban.
Prvi put s 12 nedelja, bilo je grozno, jako su me pogadjali negativni komantari lekara, sestara, okoline. To mi je bila 2. trudnoca.
Drugi put sam od pocetka znala da nece biti dobro, blighted ovum i pobacaj s oko 8-9 nedelja - ALI - i hormonski uzas koji je pratio kraverenje od mesec i po dana.
Prvi put mi jeste bilo strasno, a drugi put vise mucno.
Svejedno, nije mi prijalo ni prvi ni drugi put kad bi mi neko sugerisao kako bih trebala da se osecam. Osecam se kako se osecam, i trudim se da se osecam sto je bolje moguce. Saosecanje da, ali inputi ne.
Tako uvek reagujem i kad su osecanja drugih u pitanju. Ako je pitanje strategije i izbora, pomogla bih misljenjem, iskustvom, informacijom, ako mogu. Ako je pitanje emocija, a savet se ne trazi, radije bih nekomentarisala ako se nemrem uziveti ili nesto saosecajno napisati.
Meni je sama činjenica da je sporna tema stajala bez komentara mesec dana a imala oko 1000 pregleda, dovoljna ilustracija koliko su članice foruma disciplinovane u suzdržavanju
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom