iva - ne znam ti pomoći. Mojeg su kod oftalmološkog pregleda pustili da radi gluposti po ordinaciji samo da bi surađivao.
Čula ga je cijela čekaonica ispred, a liječnica mlada i strpljiva. Uspio je nekako. Nismo kapali kapi u oči, to ne znam kako bi uspjeli.
Za razliku od tvog malca, moj je postao jako hvalisav, kod liječnika pokaže stvari koje doma glumi da ne zna. Scena kod neuropedijatra na koju sam počela plakati od veselja.
Dr. da malome kutiju s igračkama, on sjeda na pod i počne ih vaditi. Uzima crveni krug i igra se kao da je volan.
Ona sjeda na pod pored njega i pita ga "Šta je to?". On ju gleda i šuti.
Ja joj govorim neka ga pita na engleskom. Ona me gleda kao da sam debil, al ipak pita maloga "What is this?"
A moj mali, ozaren i ponosa, kaže "It's a circle, a red circle!" Ispričao joj je sve što se nalazilo u kutiji, koje je boje, pa sve kocke složio po bojama objašnjavajući da je ova hrpa red, ona blue, a treća green. Na kraju ju je zagrlio.
Zatim je došao k meni, da mu kažem bravo i poljubio me.
Meni oči pune suza, to je bio prvi put da je on vodio razgovor s bilo kime (uključujući mene). Odlučio je da će to biti neuropedijatar.
Ona je naravno rekla da nikad nije doživjela takvo što, misli da je nije autizam, ali nam s djetetom nešto ipak je, pa nek odemo na ERF da mu maknemo sumnju s autizma.
Kod fizijatra se odazvao na svaki poziv, dr ga je pitala sjedni, popni se na stepenicu, siđi, poljubi mamu - sve je napravio i lupio im 5.
Dakle, djeca kao naša u sebi znaju puno više nego što mi mislimo da znaju, kad najmanje očekuješ iznenade te. Kad će na vidjelo izaći njihovo znanje, to ne možemo planirati ili znati.
Vjeruj u njega, neizmjerno vjeruj u njega
