Citiraj davorka prvotno napisa Vidi poruku
Meni filmić uopće nije patetičan, sviđa mi se.
I malo me nervira ovo Mimino da djeca nisu ništa dužna roditeljima i da im ovaj film nabija grižnju savjesti.
Uopće ne razmišljam o sebi i svojoj djeci u smislu da je netko nekome bilo što dužan ili ako ja njima sada dajem sebe u potpunosti jer to želim i osjećam da je to jedino normalno (i ja i moj muž) da su oni onda dužni išta. Međutim, u jednoj obitelji u kojoj su članovi povezani, u kojima djeca odrastaju u ljubavi, pažnji, prate se njihove potrebe i pomaže im se u ostvarivanju svih njihovih životnih želja, ciljeva, gdje se međusobno odnosi sa poštovanjem, gdje su uvijek tu jedni za druge...podrazumijeva se da će se djeca sa jednakom brigom odnositi prema svojim roditeljima u starosti, pogotovo ako budu bolesni i nemoćni. Što je divno i zapravo iskonski prirodno. Isto tako ja nikada ne bi mogla ostaviti svoju mamu (tata mi je umro) i ne brinuti se za nju, ako ju danas-sutra zdravlje ne bude služilo kako treba i bude ovisna o mojoj (ili čak nečijoj tuđoj) pomoći.
Ajmo sad hipotetički - npr. imaš jedno dijete, i ono, kao što je opet u RH trend, ode živjet u Irsku i radit za Google ili ode u Ameriku ili Kanadu ili Australiju trbuhom za kruhom. Npr. da sin iz filmića živi u Kanadi i tamo ima obitelj i npr. troje djece, a da je jedinac u svog tate, a da je tata Hrvat i npr. ne želi se seliti u Kanadu, ono... baš neće (kao što djeca baš nešto neće). Što bi podrazumijevala da je tom slučaju prirodno i iskonski za napraviti? Ima tu puno nijansi...