obiteljsko nasilje - bez izlaza! jesmo li podbacili kao zajednica, društvo

[Danka_]

A prijateljica mi je divna osoba, prekrasan karakter nju naći je ko naći iglu u plastu sijena.

Nekada ljude, uključivši i sebe same, treba promatrati kao puževe u vrtu, ne ulaziti previše u to tko je good a tko bad guy, ne govoriti o krivnji, tek o odgovornosti i njenoj raspodjeli među akterima

Nije bitno jel ta osoba divna ili nije
Dapače, možda bi bilo bolje da je "bezobrazna", manje simpatična ljudima, "teška", "tvrdoglava", itd.

(Moja teta u vrtiću, na moje pitanje zašto me tuče, govorila mi je to zato što sam bezobrazna - trudila se slomiti me. Tad sam istinski uvidjela da je ona pogrešna, a ne ja)

Prijateljicino pitanje tebi "što bi ti učinila na mome mjestu" je pomalo bijeg od vlastite odgovornosti, čini mi se

Usput, neće je nitko sa strane postaviti na noge ako sama nije spremna
To je proces, ne osuđujem je
Ona treba donijeti odluku da želi psihoterapiju ili barem inicijalni razgovor s terapeutom
Ona treba razmrsiti tu zbrku, bez obzira na to što muž ne surađuje, zapravo baš zato
Zbog sebe prvenstveno, a onda naravno i djece itd

Oprosti ako zvučim patronizirajuće, preko weba je nekad teško prenijeti empatiju