 |
|||
Ne, nije sam po sebi loše, ali je imao katastrofalno loše izvedbe.
Dakle, naravno da se smiju zastupati marksistička gledišta i biti komunistički nastrojen, ali bi se moralo jasno distancirati od totalitarnih izvedbi komunizma (ima li drugačijih), kao što bi se moralo distancirati i od onih koji se nisu odredili prema totalitarnom sistemu kad je za to bio čas, kao i od simbola komunizma koji su u totalitarnim režimima upotrebljavani - a to uglavnom nije slučaj.
pa do komunizma ionako nismo nikad ni dosli, ali da imas pravo do totalitarnih izvedbi tog sustava koji jr bio i kod nas. problem je da se, govoreci o hr, 25 god imalo vremena distancirati (pa i procesuirati), ali kad je vecina aktera od tada opet vukla konce, nije postojala politicka volja. to je sve toliko umrezeno da nema sanse da se itko iz te stare garde distancira. a vidimo da (njihova) djeca nastavljaju istim putem.
Jasno se ogradjuju od svih dogmatskih sustava. Meni se cini da su kroz to dobro pokrili i totalitarne sustave. Iako je totalitarizam po definiciji nesto drugo, mislim da tko se odupire dogmi, tesko da ce mu drzava uletiti kao pozeljni kontrolor njegovog zivota.Mima prvotno napisa
Anarhizam je dijametralno suprotan od totalitarizma. Ako pogledas recimo simbole od antifa-e, oni sadrze crno i crveno. Crno je vezano uz anarhizam. Recimo one dvije zastave crvena i crna ili petokraka pol crvena pol crna.
To je recimo meni odbojno, to mahanje simbolima. Al eto prepoznatljivo je.
Tenks. Jednom... Nije bas literatura za godisnji
Meni isto. I malo sam se frapirala koliko im su simboli odišu agresivnošću.
Pa da, prepoznatljivo kao simboli koji su obilno (zlo)upotrebljavani u totalitarnim režimima.
Ili neki dan otvorim stranice neke antifa grupe a oni podržavaju i šalju pozdrave nekoj, kažu, marksističko-lenjinističkoj partiji.
Nisu to simboli totalitarnih sustava kad totalitarni sustav nije antidogmatski! To je sustina antifa ideje biti antidogmatski! Tako da tu skroz fulavas.
A ne vidim zasto ne bi slali pozdrav lenjinisticko marksistickoj partiji. Nisu dosli polagat cvijece Staljinu i Mao Ce-tungu.
Posljednje uređivanje od Jelena : 19.06.2015. at 21:35
Pa čuj, crvena zastava sa srpom i čekićem koja stoji na stranicama grupe o kojoj govorim jest bila simbol u totalitarnom sustavu, a Lenjin je bio vođa totalitarne države u kojoj je vršen teror.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/k...ca/828058.aspx
moj omiljeni "nisam feministica, ja sam za jednakost" argument
Tang, pa zašto to čitaš. Ja sam zatvorila prije nego se stranica uopće učitala do kraja. Bila sam brža od brzog interneta, ccccc...
ova lupeta li ga, lupeta.
iako me nisu iznenadili sami podatci ipak je zanimljivo i tužno u isto vrijeme. :/ http://net.hr/danas/hrvatska/istina-...e-hdz-najjaci/
Nismo dugo o ovoj temi:
http://libela.org/sa-stavom/6434-kri...ti-obiteljasi/
Nisam se dugo družila s vama.... Trebalo mi je vremena da posložim život i stvari. Uglavnom, za one koji pamte priču, rezime trenutne situacije.... Djeca znaju tko sam, što sam i koga volim, prihvatila su to sasvim normalno i sad imam jedan novi, ispunjeniji, slobodniji život. Prihvaćaju moju partnericu, mlađa kćer je čak obožava. Sve drugo nije lagano, ali kad je ovaj naš micro-svemir posložen, sve drugo ide lakše. Ponosna sam na svoju djecu, na njihove slobodne duše, na toleranciju.... valjda je za to barem djelomično zaslužan i sav moj trud ...
Predivno!
Možeš biti ponosna i na sebe! Rock on!
Posljednje uređivanje od Mojca : 07.08.2015. at 11:04
X
Bilo mi je zanimljivo i poučno pročitati ovo iskustvo trans osobe, odnosno, kako sebe definira, non-binary trans person:
My-life-without-gender-strangers-are-desperate-to-know-what-genitalia-i-have
Posljednje uređivanje od Zuska : 08.08.2015. at 16:13
Smjehuljica je krenula s pitanjem što ljudi rade u crkvi... želi ući u neke crkve, pa odemo, pogotovo sad na moru... ali stalno ponavlja pitanje što to oni tu rade... a ja joj odgovaram da razgovaraju sa svojim zamišljenim prijateljem (ona ima zamišljenog prijatelja, pa joj je to blizak pojam), mole ga za pomoć za ovo ili ono... ali vidim da nije sto posto zadovoljna s odgovorom. A ja se ponekad pitam da li je zamišljeni prijatelj dobra opcija, da ne bi stvorila pogrešnu sliku o svom zamišljenom prijatelju.
Za sada pojam boga još nisam spomenula.
Što ste vi / biste vi odgovorili?
Da se mole bogu.
Ja sam mome u toj fazi rekla da se mole bogu, i ne sjećam se koliko sam objašnjavala što to Bog je
namjerno nisam govorila nešto tipa izmišljeni prijatelj, nego "oni vjeruju da ih on sluša i onda im je lakše", tako nešto, ali do tog dijela bi me već prestao slušati, imam dojam da mu je "mole bogu" bio dovoljan odgovor
Uopće ne iznenađuje tko je potpisao peticiju za novi pozdrav oružanih snaga RH.
pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, sisački biskup Vlado Košić, nogometaš Josip Šimunić, bivši ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest Mirko Valentić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta Zvonimir Šeparović, don Anđelko Kaćunko, franjevac Miljenko Stojić...
I ja isto da se mole bogu, onda su počela pitanja što je bog itd., tko vjeruje u boga, jel' mi vjerujemu, zahtjev za nabrajanjem tko iz bliže i dalje okoline vjeruje ili ne itd. Sve ovisi kakav je karakter... Kod moje ne bi prošlo niti "izmišljenom prijatelju" i to bi bilo "a koji, a zašto ga izmišljaju, je li ti, mama, imaš izmišljenog prijatelja, zašto da, zašto ne
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.08.2015. at 15:02
Na temelju sadašnjeg iskustva, rekla bih da se isplati "uložiti" malo više vremena i napora u odgovaranje na takva pitanjaI ja isto da se mole bogu, onda su počela pitanja što je bog itd., tko vjeruje u boga, jel' mi vjerujemu, zahtjev za nabrajanjem tko iz bliže i dalje okoline vjeruje ili ne itd
Ne znam, meni se (za moje dijete od nepune 4 godine) paralela sa zamišljenim prijateljem učinila jako zgodnom, jer ona zna da njen zamišljeni prijatelj ne postoji... kad ga spomene pred nekim novim, zamolim ju da objasni tko je P., pa ona ozbiljno objasni da je to njen zamišljeni prijatelj i da se ona tako igra. Nedavno je tati objasnila da P. ne postoji, da je on samo njen zamišljeni prijatelj, te da i on i Peppa i Pipi i Zvonko i ne znam više tko sve ne žive samo u njenom srcu.
Uglavnom, objasnila sam da tog zamišljenog prijatelja zovu bog i misle da on može sve, pa onda sjednu u crkvu i pričaju s njim, mole ga za nešto... a kako ona zna da zamišljeni prijatelji ne postoje, računam na to da neće vjerovati ni u postojanje tog njihovog zamišljenog prijatelja zvanog bog. U konačnici, osim ovog, našem podneblju bliskog boga, ima ih još puno, kako bude rasla upoznati će svu tu šarenu ekipu, što kroz priče, što kroz učenje. Različiti ljudi imaju različite prijatelje... A svima je zajedničko isto. I tako ćemo pomalo to šarenilo bogova svesti na zajednički nazivnik i poistovjetiti s prirodom, svemirom.
I slažem se s tanjom, treba i te kako puno vremena uložiti, mi smo tek na početku. Zagrijavanje. Prelazna faza.
Lol mojca, a sta ja znam, valjda moze i tako. Meni nije palo napamet, valjda jer moji nisu imali zamisljene prijatelje. Moj j nikad nista bas previse nije pitao. Al zato m kao inina, nikad kraja.
http://m.tportal.hr/vijesti/394545/B...-novinama.html
Provjerila sam, zaista mnostvo medija prenosi kako hrvatski biskup poziva na referendum o ustaskom pozdravu.
Ne znam, Mojca, ovako kad pojasniš detaljnije, meni se takvo tumačenje, iako je namijenjeno četverogodišnjem djetetu, čini pomalo uvredljivo za one koji su stvarno vjernici
Mislim da se ne moraš bojati da će spominjanjem riječi "bog" tvoje dijete početi vjerovati u njega. Ima još puno drugih faktora koji na to utječu.
Tako sam i ja!
Mislim da radiš istu pogrešku koju rade i tradicionalni vjernici. Oni unaprijed pretpostavljaju da njihovo dijete mora vjerovati u Boga u kojeg i oni i da je to jedino ispravno, a ti da tvoja pahuljica ne smije vjerovati u tog njihovog boga (namjerna promjena velikog početnog slova) Daj joj sve informacije, nemoj je zakidati unaprijed. Reci joj da je taj Bog ujedno dio tradicije velikog dijela stanovništva države u kojoj živi (barem još neko vrijeme), da u njemu ljudi traže pomoć, utjehu, spas.... ali isto tako da neki drugi imaju sve to u nečem/nekom drugom. Neka se sama traži i donosi zaključke.
"Mama, što ljudi rade u crkvama?"
"Mole se bogu.
Jednom davno, kad ljudi nisu bili pametni kao mi danas, ljudi su tražili odgovore na pitanja koja i ti postavljaš. Zašto grmi? Zašto pada kiša? Ako hodam dovoljno dugo, hoću li stići do kraja svijeta? Zašto su neki ljudi bolesni, zašto neki umiru, a neki ne...
Kako nisu imali znanja, ni informacija, to su si objasnili bogovima, svemogućim superjunacima koji odlučuju o svemu.
Vremenom su ljudi postajali sve pametniji i dobili su odgovore na mnoga pitanja. Bogove je zamijenio jedan bog. Ljudi su sve više istraživali i prikupljali sve više znanja. Mnogi ljudi prestali su vjerovati u superjunake. Neki i dalje vjeruju. Tako im je lakše. "
Zanemarimo hiljadu potpitanja koja su uslijedila tijekom i nakon.
Za sad izgleda da je ok sa svim. Neki dan je jednom tati objašnjavala da dinosauri ne postoje jer su izumrli prije puno milijuna godina i da ni vještice također ne postoje. Boga se još nije dotakla, lol
Pa rekla sam "računam da"... što je u kategoriji "nadam se da". I ja sam vjerovala u svašta u različitim fazama, pa sasvim mi je ok da i ona prođe te faze istraživanja... ali zbilja smatram da je prirodno da svaki roditelj svome djetetu želi približiti ono što je njemu blisko... Pa tako i ovo pitanje. Smjehuljica će vjerovatno dobiti na uvid veći broj bogova (kad za to dođe vrijeme) nego dijete prosječnog vjernika u HR. Jer su svi oni i meni zanimljivi. Pa ako se ijedan od njih njoj svidi... Neki dan je u Puli hipnotizirano je gledala Hare Krishnovce kako pjevaju i plešu.. Objasnila sam joj da oni na taj način pričaju sa svojim zamišljenim prijateljem kojeg isto tako zovu bog, kao i oni koji mole u crkvi.
Termin "prijatelj" koristi moja prijateljica vjernica, istinska vjernica... u trenucima kad joj je teško, kaže da malo popriča s prijateljem, pa joj bude lakše. U tome sam pronašla inspiraciju za objašnjenje. Ne vidim što bi tu bilo uvredvljivo za vjernike... U trenutku kad Smjehuljicin zamišljeni prijatelj nestane iz naših života, a nestati će uskoro, se rjeđe ga spominje, tada će se i priča o bogu prilagoditi. Ja želim da ona shvati što bog predstavlja ljudima koji ga imaju.
Ovo je c/p odgovora koji sam ja dobila od svojih roditelja. Spreman kad dođe pitanje "zašto vjeruju u boga".
Ni kod nas ne postoje dinosauri ni vještice... samo deda mraz. To MD ne da... kaže da mu je to jedino u što vjeruje.
slažem se sa mojcom, meni je isto normalno da ja približavam svoj način gledanja na te stvari, iako se trudim nikada ne prikazivati tuđe vjerovanje u pejorativnom smislu
ja sam npr rekla "nitko ustvari ne zna što se događa kad umremo, pa neki vjeruju da se ide u pakao/raj, neki da se ponovo rodimo, neki da prestanemo postojati...svatko vjeruje u ono što mu najviše odgovara, i za njega je to istina"
tako je meni moja mama objašnjavala, i onda sam ja pitala u šta ona vjeruje i odlučila da ću i ja tako, iako mi je to njeno bilo daleko najteže za probavit
moj je prošle godine odlučio da vjeruje da će on i njegov frend ići u Isusov svijet ako budu dobri
ja sam rekla super, pitala šta ima u Isusovom svijetu, ima Playstation koji možeš igrat koliko hoćeš, divno
i uhvatila se toga šta sve znači biti dobar
da brzo užicam jedno pospremanje igračaka tog traje ta religiozna faza
Ni kod nas ne postoje dinosauri ni vještice... samo deda mraz. To MD ne da... kaže da mu je to jedino u što vjeruje.
Sviđa mi se ovo!
Btw. uz djecu ove dobi čovjek često preispita vlastita uvjerenja... Neki dan mi je pala šaka knjiga o tome. Još je čitam i sviđa mi se način na koji autor preispituje sam sebe (posudila sam to misleći da se radi o putopisu, a ono - putopis duha, he he he): http://www.mvinfo.hr/knjiga/6692/ararat
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijek...-sramote-Crkvu
u potpunosti se slažem.
pa nisu to neki svećenici iz mrduše donje. nego nadbiskupi, biskupi, ne znam. sramota.
Ja sam mom petogodišnjaku prvo lijepo ispričala kako neki ljudi u vjeruju u boga, to je kao nekakav stvoritelj koji im pomaže i sve nešto tako, a neki ljudi ne vjeruju, da ja i tata recimo ne vjerujemo, ali baka i djed vjeruju, i da je i jedno i drugo ok, i da će on sam odlučiti želi li vjerovati ili ne vjerovati...pa je on rekao da bi on ipak vjerovao, valjda mu je bila ljepša priča.
I sve je to bilo ok dok nisam skužila da je to možda ipak prezahtjevno za jednog petogodišnjaka kojeg baka i djed uporno filaju nekim kršćanskim spikama i da to dijete uznemiruje (bio se budio usred noći jer se bojao anđela čuvara, moš mislit, i ja bih se bojala da imam 5 godina i netko mi odjednom kaže da dok spavam netko sjedi pored mog kreveta i bulji u mene) pa sam fino odrezala i rekla da je sve to izmišljeno i bok. mislim da su za djecu neke komparativne metafizike ipak prezahtjevne i da im treba čvrsti opis svijeta, a nek poslije preispituju koliko god žele. Meni je iskreno svejedno hoće li biti vjernik ili neće, dok god je dobar i pošten čovjek, to je za mene neki intiman način nošenja sa svijetom i kako mu drago, meni svejedno, ali dok je još dijete i pita mene da mu objasnim svijet, ipak ću odlučno po svom.
Ja nisam imala izbora u tom smislu - odmah je tražila ulog, na licu mjesta, ne zadovljava se mic-po-mic pristupom (mislim... zadovolji, ali to zadovoljenje traje sekundu i ne računa se). A kako zapravo na licu mjesta nemaš vremena za izmišljanje priča i promišljanje i preispitivanje komunikacijskih strategija, dobila je moju "golu istinu"Na temelju sadašnjeg iskustva, rekla bih da se isplati "uložiti" malo više vremena i napora u odgovaranje na takva pitanja
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.09.2015. at 14:52
Nema kod nas (više) ničega, iako joj je teško pala "smrt" Djeda Mraza/Božićnjaka i Zubić vile pa se kao fol pretvaramo da su ipak tu (tj. to me više ne pita, za razliku od religije, to su joj dragi karakteri pa se boji odgovora, vjerojatno... ili je uzela onu neku bajku kako odrasli ne vjeruju u Zubić vilu, ali djeca znaju pravu istinuNi kod nas ne postoje dinosauri ni vještice... samo deda mraz. To MD ne da... kaže da mu je to jedino u što vjeruje.
A umrli su jer me pitala postoje li stvarno, ali stvarno, mama (neko starije dijete joj je reklo - valjda tako kod svih). A ja joj nisam imala srca/vidila rezon da je lažem... malo se tad bila naljutila na mene, pogotovo jer su u istom trenu oboje bili smaknuti.
Ja mislim da tu ne treba komplicirati i izmišljati čuda i čudesa. Čini mi se najbolji jednostavan i iskren odgovor. Odnosno autentičan odgovor. Ja osobno ne bih nikada uvodila tu nekakve izmišljene prijatelje i slično. (Ne mislim da je to loše ili krivo, dapače mojca je to bas lijepo objasnila)
Naprosto zato jer to nisam ja. I znam da bih zvučala čudno i umjetno.
Doduše zapalo me dijete, koje nikad nije vjerovalo u bilo kakve izmisljene pojave, tako da smo tu jednostavno kliknuli.
Ne sto bismo kako neki tvrdedjetetu oduzimali čaroliju djetinstva, nego naprosto ni mm, ni ja nismo ljudi koji bi se ugodno osjećali, da nešto "muljamo" djetetu i to bi se vidjelo.
a dijete samo po sebi se nikad nije zadovoljavalo odgovorima, koji joj nisu bili logični.
sjecam se njene "diskusije" sa učiteljicom klavira, koja ju je pokušala uvjeriti da djed bozicnjak/ isus/ djeda mraz ulazi kroz dimnjak i donosi darove.
Cura je učiteljicu bacila u komu.
osobno mi je zuskino objašnjenje vrlo ok. Dobar prijedlog za ljude poput nje i mene.
E da, moja redovito provjerava dimnjake i gleda kome će deda mraz moći donijeti darove, kome ne.
Slatko.
Svako dijete ima svoje posebnosti. Moja nije puno filozofirala o nadnaravnim bićima, ali me ubijala beskonačnim igranjem tkz. Rollenspiele...
mama tata dijete, škola, bolnica...satima nije puštala da odahnemo.
Kako misliš da ne postoje dinosauri i vještice. I jedno i drugo je dio povijesti ove planete. Kao i Bogovi.Ni kod nas ne postoje dinosauri ni vještice... samo deda mraz. To MD ne da... kaže da mu je to jedino u što vjeruje.
Nisam za laži i ne bih nikada podcjenjivala djetetovu inteligenciju pričajući joj priče o izmišljenim prijateljima u crkvama.
Istina je najbolji odgovor. Jedino riječi koje opisuju tu istinu trebaju biti prilagođene uzrastu.
Kako joj onda objasniš razlike u npr. boji kože među ljudima, ako ne pričaš istinu o različitim uvjerenjima kod ljudi? Četvorogodišnjaci su već dovoljno mudri i dovoljno pamte, da im se ne bi smjele servirati neistinite priče. Može im se zaobići istina kao npr. pri postojanju Zubić vile i Djeda Mraza, ali kod vjerskih objekata, koji su i veliki i mnogobrojni, ne slažem se sa varanjem.
No, tvoje dijete, tvoj odgoj.
Ne znam, Beti, u.mom svijetu su dinosauri izumrli ima nekoliko milijona godina.
A.vještice su likovi iz bajke jednako kao i Crvenkapica.
Zamišljeni prijatelj umjesto boga nije laž, nego paralela. Prihvatljiva, razumljiva nekome tko ima istog. Pri čemu ja kao ateist, mislim da je moje 4 godišnje dijete više u realnosti nego vjernici, jer zna da je taj prijatelj plod njene mašte, a vjernik ne zna.
Što se tiče vjerskih objekata, vidjela ih je i što u živo, što na fotkama, a bome i
posjetila više nego neki odrasli, tako da se ne brini.
A različita uvjerenja su u.konačnici ista... Različiti bogovi imaju istu svrhu onome tko ih štuje, a to ću se iste kako potruditi da usvoji. I sve ostale različitosti.
Pri čemu uvijek dopuštam mogućnost da izabere nešto drugačije od mog uvjerenja... I da se predomisli. O da proba sve ponudjeno.
I ja sam birala i.izabrala. I
Pravila pisanja postova
