Istekao mi edit. Ma i trnoruzica, sto 100 godina leži i ceka poljubac... neka i nje.
Nekad sam mislila da moj sin nece imati ni jednu oružje igracku. Sad ima cijeli arsenal, od maceva do pistolja.
I nije agresivan, nije svadjalica i nekako ne vidim ga kao bulija. A k tome i bez problema ode na igranje u kucu kod tri decka sa sestrinim rozim papucama jer drugih u tom trenu nije imao.
Iako je roza "zenska" boja, vaznija mu je igra nego boja, vazniji sadrzaj nego forma.
I to smatram nasim obiteljskim uspjehom.
Iako okolo trci sa pistoljima.
Mozda sam fulala ceo topik al poanta je da su obiteljske vrijednosti ono sto ostaje. Ne roll modeli sa tv-a.