Udariti s dostojanstvom. Kako je to izvedivo? Nevazno sto je to papa, ipak se smatra da dostojanstva mora biti.
Sad samo nek mi jos netko objasni kako se dostojanstveno udara kad udarac otima svo dostojanstvo iz trenutne interakcije.
 |
|||
|
|
|||
Udariti s dostojanstvom. Kako je to izvedivo? Nevazno sto je to papa, ipak se smatra da dostojanstva mora biti.
Sad samo nek mi jos netko objasni kako se dostojanstveno udara kad udarac otima svo dostojanstvo iz trenutne interakcije.
"I samo je prvi put težak, samo je prvi šamar bolan kad ruka poleti, svaki je sljedeći već lakši, prestaješ se pitati je li tako ispravno i jesi li to ikad htio napraviti". Nikada nisam zaboravila tu rečenicu. Ja bi Duhove Ive Ušćumlić Gretić dijelila zajedno s rodnim listom.
Meni stvarno nije jasno da nekome nije jasno da cilj lupanja po peleni ili laganog pec po prstima nije da boli, ponizi ili preplaši.
Ja to ne radim, jer mi pale druge metode, ali vidjela sam mame koje imaj taj igrokaz gdje one glume ljutu facu i prilaze govoreći pec pec i dijete pušta ili ne pušta npr i onda ga one polupkaju po guzi ili prstima kažu mamu se mora slušsti i uzmu to što već i onda mu skrenu pažnju s nečim drugi.
Taj pec ili de facto tapšanje po guzi su eventualno neugodni i zamjenjuju posljedicu koja bi bila opasna tipa struja, staklo... a dijete nije u stanju za pregovore umorno, gladno ili je situacija hitna drugo dvoje se tuku, gori ručak itd.
Mislim da je ovo situacija sit gladnom ne vjeruje, a sustav bira na papiru najlakšs riješenja. Stvarna zaštita djece ga ne zanima. Inače ne bi imao vremena za ovakve gluposti.
I mene više boli to zatvaranje na 20' i neznanje, to obilježavanj djece kao zločeste. To mi je jezivo. Umjesto da ga se upozna i zbliži s njim da vidi kako ga lakše usmjeravati. Eto groznije mi je slušati mame koje govore kako im je ovo zadnje dijete jer je sve to preteško nego ako netko nekog malog kinestetika zaustavlja fizički prije nego mu preusmjeri pažnju.
I da- djeca moraju slušati roditelje i roditelji ne moraju uvijek sve objašnjavati. Inače bi stvarno samo dva arhitekta opuštena i realizirana smijela imati djecu.
Piše u tekstu. Dostojanstveno je kada nije po licu.
Doris čini se ipak nije po peleni lupila jer spominje crvenu guzu.
E ovo po peleni je najzanimljivije- to znaci da se djeca tuku do druge/treće godine jer do tad nose pelenu. Strašno.
E onda kad nemaju pelene onda je sta- po hlačama? Po majici? Po šeširu? I to je isto prihvatljivo?
Evo ovo gore je primjer fizičkog kažnjavanja bez iskaljivanja, ventiliranja, bijesa...
A gle tko ne želi razumijeti ni neće.
To je plan. Smišljeno se provodi kako bi se tradicionalna obitelj prikazala kao mjesto nasilja.
Lakše je manipulirati društvom izgubljenih, dezorjentiranih pojedinaca željnih pažnje.
Mislim da se tvoje nedojenje ne tiče ni mene ni bilo koga drugog na ovoj temi. Sama si ga spomenula. I sama ga imaš potrebu pojašnjavati (očito je iz posta), kužim potrebu, ali ovdje nije mjesto, imaš temu za to.andream prvotno napisa
Oko Doris, slažeš se s njom jer si u napadima na Doris prepoznala napade na sebe. Kužim. Žao mi je.
Što se tiče linkanja na papu, nije mi jasno zbog čega bi papa bio autoritet za odgoj djece.
U biti jasno mi je, on je glavni u organizaciji čiji sustav počiva na strahu i kazni. Kužim.
I malo je neobično upadati na temu i stalno ponavljati da ne želiš raspravljati. Pa nemoj onda.
Posljednje uređivanje od Zuska : 10.08.2015. at 13:28
Kakva je to tradicionalna obitelj? U narodnim nošnjama?
Meni evo stvarno nije jasno, jer ne znam zašto bi dijete lagano lupkanje po guzi ili pec-pec po prstima povezalo sa nečim neugodnim, ako ga to uopće ne boli, niti zašto bi to bio taj neki ekstra esencijalni dodatak roditeljskoj ljutnji i ozbiljnom glasu koji će učiniti razliku da dijete nauči i zapamti da je neka vrsta ponašanja neprihvatljiva.
Tim više mi nije jasno jer sam i ja jednom lupnula po guzi svoje dijete, i njoj to ništa nije značilo, i dalje se smijala i skakala po krevetu i bacala se, dakle ako sam htjela neki učinak onda sam trebala lupiti jače.
X
U mom susjedstvu živi mladi bračni par, imaju curicu od 6 godina i vode česte rasprave, koje im u zadnje vrijeme i ugrožavaju brak, jer majka ne želi imati još jedno dijete. I sve bi to bilo ok, jer svako donosi odluke za sebe i ne treba nikog osuđivati, ali ono što je mene iskreno ražalostilo jest da ona to ne želi jer se "Još nije psihički oporavila od male".
nespretno je rečeno, ali to samo znači da nije (još) spremna za drugo dijete. nema tu ništa loše ni žalosno, ne znam zašto bi bilo. kad i ako bude spremna, i to ćeš vjerojatno čuti
Pikula, slažem se sa svim. Postoje razni načini zaustavljanja opasnih i neprihvatljivih radnji, sve sam ih usavršila jer sam dobila hiperaktivno zahtjevno dijete od godine i pol koje nisi mogla uhvatiti ni za glavu ni za rep.
U stani-pani situacijama uhvatila bih je čvrsto za ruku i odmakla, odnijela, podviknula itd. Ostavljanje malog djeteta samog tako dugo je koma.
Ono sto DPR piše i na što se ljudi nadovezuju krivo je tumačenje razloga generalnog manjka autoriteta u drustvu, da ne govorim da obecanjem da ce tako s malcem nastaviti implicira progresivnost kazne . A time ne pokazuje autoritet, nego nemoć i neznanje.
Evo čokolada potpisujem tvoj post od do.
A na ovu foru da je tradicionalna obitelj ona u nošnjama, pitajte svoje kolegice na ženskim studijima što je to. Uglavnom mračna iz prapovijesti zaostala struktura ponižavajuće prokreacije u legaliziranom obliku trajnog silovanja, što je naravno brak.
Pa pravobraniteljica i ekipa su svi educirani iz istih pamfleta. Kao i (s)rodni Ngo.
Daleko sam od planskog rastakanja moje obitelji. I smeta mi sto mi se nameće kratkovidnost ako to ne vidim. Kolektivna histerija nije dobra ma iz kojeg krajnjeg smjera dolazila. Niti mi je prihvatljiva ideja da nemam rod i da se neću izjasniti kao žensko, niti da me netko rastače jer ne ponavljam da sam tradicionalna. U našoj Domovini kao da ima sve manje mjesta za umjerene, obične ljude, to je ono što me najviše žalosti.
I ovo s nošnjama je previše za moj ukus.
Evo i ovaj post moram potpisati. Nitko se ne bi morao deklarirati ovako ili onako da ton nije napadački. Inače bi normalno razgovarali.
Ali potcjenjivački i agresivni ispadi nisu strani onima koji su jako zabrinuti za lupanje po peleni ili za male pande. Neistomišljenici su slobodna zona.
I da nije definicija militantnosti to da imaš suvisao i uređen kroz povijest unaprijeđen i sačuvan sustav vrijednosti. Militantan je onaj koji planira svjesno i namjerno mimo pravnog ustroja države upotrjebiti oružanu silu, a to je nekima na ovom forumu simpatično i podržava se, ako je slijeva.
Manimo se politike, i ostanimo pri batinama .
Jer gdje politika prste ima tema se zatvara vrlo brzo.
takav joj bude horoskop.
Nosnje su tu jer ne volim svojatanje pojma obitelj i brak i podjele na tradicionalne i one druge, manje vrijedne.
I jer se kao clan jedne tradicionalne obitelji ne zelim identificirati s takvim podjelama.
Pa jel svojataš svoje ime i prezime, svojata li riječ jabuka svoje značenjsko polje? Neke stvari su to što jesu postavili se mi na glavu ili ne.
ma da, jedina je razlika dubiš li na glavi više lijevo ili desno.
u tome je stvar, što meni barem, to izgleda kao malo umanjivanje da bi lakše prošlo opravdavanje
udarac po peleni, nisam dijete ni takla
a djetetu skineš pelene sa dvije godine
terrible dvije
i šta onda, onda počinjete razgovarati?
i što to isto obrazlaganje "to je za njihovo dobro, da ne budu neodgojeni bezobraznici koji ne znaju gdje je red i uostalom nemam ja vremena stalno objašnjavat" čujem i u situacijama djece koja imaju 10 godina i koju se šalje po prut s kojim će dobit po nogama
Nikad nisam čula nekoga da kaže "ja svoje dijete ne tučem disciplinski nego ga zlostavljam", svi smatraju da je to opravdano što oni rade, a eventualno netko drugi da pretjera. A kako to znate?
Naravno. I ima bar jos tri zene s istim imenom i prezimenom kojima mi ne pada na pamet braniti da se isto zovu i preko nekoliko vrsta jabuka, crvene, zelene, kisele, slatke, rane i kasne, hibridne, a sve jabuke.
Sviđa mi se šta su čokolada i pikulica napisale...
Po meni je zaista manje važno to tu i tamo lupkanje po guzi-mene više muči neznanje i neukost pa se onda po okriljem modernog roditeljstva odgajaju mali egocentrici a roditelji za sebe misle da su dobri roditelji ako djeci dopuštaju sve. Imam nekoliko takvih primjera oko sebe i to mi izgleda jednako strašno kao i ona djeca koju tuku i strogo kažnjavaju(pod time ne mislim ovo neko šablonsko lupanje po guzi nego na ozbiljnije kažnjavanje). Puno se polemike vodi oko svega i puno roditelja ima svoj stav o odgoju no na žalost iza zatvorenih vrata puno toga je drugačije od onoga šta pričaju. Previše djece je samo kod kuće, previše ih je sa premalo godina pušteno da ostaju vani do kasnih noćnih sati, previše ih misli kako moraju imati skupi mobitel da bi bili prihvaćeni u društvu, previše ih misli da moraju imati minicu koja jedva pokrije guzu i dekolte do pupka da bi dečki mislili da je zgodna....previše svega a premalo roditelja u čitavoj priči. Roditelj je tu da uči,voli, grli, ukazuje, pokazuje i više nego ikad im treba usaditi u svijest vrijednost i važnost samoga sebe jer previše toga lošega im se nudi kad polete iz roditeljskog gnijezda.
Ima deset godina da vodim ove razgovore ovdje. I odustanem čak i na koju godinu, al onda porod, dojenje i navučem se opet.
Fali mi moja Roda, ali eto nema smisla neprekidno ponavljati isto gradivo. Indoktrinacija je teška bolest.
OK dodagoda, ali to sto si navela su uglavnom krajnosti. A gdje je sredina?
Da se nadovezem na samu sebe: u skoli od E. ima djece i koja su sama kod kuce, i koja su sama na cesti; i koji imaju i po dva-tri iPhone6, i koji nemaju mobitele uopce; i koji nose minice, i koji ne nose; i koji se sminkaju i koji se ne sminkaju...
Ali isto ima i djece koja nisu sama kod kuce, koja izlaze van do dogovorenog vremena, roditelj odveze, doveze, cesto netko odrasli bude prisutan.
I koji imaju mobitele, no one koji vrijede ispod 100 € (ako to uzmem kao neku srednju vrijednost).
I koji se u skolu oblace pristojno (pokrivena ramena, pokrivena koljena, neotkriveni pupak, pristojne frizure)
I to je ono sto ja smatram sredinom, umjerenoscu.
Ne postoje, srecom, samo krajnosti.
@Elly
Pa krajnosti su uglavnom i najuočljivije i na žalost ima ih previše. Šta znači odgoj bez batina kad dijete na kraju niti ne odjajaju već se djetetu pušta sve na volju.. a vjeruj mi takvi su najglasniji kad je u pitanju odgoj i najbolje sve znaju. Kažnjavanje batinama je također potpuno neprihvatljivo ali dopuštanje apsolutno svega mi je ravno fizičkom kažnjavanju jer se djetetu šalje potpuno kriva poruka.
Roditelji su tu da dijete vode, podučavaju i prije svega bezuvjetno vole.Pokazivanje ljubavi nije da mu dopuštaš sve i da sve radiš umjesto njega isto kao što pokazivanje ljubavi nije batinanje. Djeca moraju znati i za kaznu da bi znali da njihovi postupci za sobom nose i poslijedice....hoće li kazna biti ne odlazak u park ili ne gledanje crtića nije bitno. Moji su sad već veći pa mi vodimo druge bitke, no sa 2 i 3 godine smo imali burne faze koje smo preživjeli bez batina i bez toga da su oni ipak dobili sve šta su htjeli. Nekad sam im i popustila naravno, no uglavnom sam ih naučila da prepoznaju na meni kad je dosta i Kad je NE-NE. Nisam savršena mama, griješim i griješila sam ali ono što sam naučila je da nema isključivosti i da nuikako sve niej crno ili bijelo.
Posljednje uređivanje od dodagoda : 10.08.2015. at 14:39
Pa bas to i kazem. Krajnosti postoje, no postoji i sredina.
U raspravi o doticnoj mami, ta sredina se nekako izgubila i usput se omalovazava jer, jelte, samo krajnost je OK. (ne mislim tu na tebe naravno, mislim na one komentare ispod clanka ...)
Nenasilje u odgoju apsolutno NE znaci da je dijetetu sve dozvoljeno.
Eh Elly nije se istočni blok dogodio prije sto godina. Mi smo iza zavjese.
X-am.
po meni uopće nije upitna njena rečenica -udarila sam svoje dijete,
da na kraju ne slijedi -nije zadnji puta, zovite telefon koje god boje hoćete...
puno nas je ovdje priznalo da su isto napravile,
ja ne tučem svoju djecu, ali desilo mi se,
u nemoći povukla sam kćer, i to dobrano, za uho,
toliko da mi to i danas pamti, a nije išla ni u školu,
ne sjećam se točno je li imala 5 ili 6 godina.
bilo mi je teško oprostiti samoj sebi kad sam vidjela njenu povrijeđenost i tugu.
znam se i derati kao vol, sve to spada u rok službe,
ali nikada ne bih rekla opet ću to napraviti i nisam
i pokušavam i trudim se, brojim do sto ako treba, dišem duboko.
doduše moja djeca su skroz ok, nisu delikventi, ne rade sranja,
razgovaramo o svemu, nitko ih ne tuče i ništa im ne fali.
X
Naravno, no evo ja u parku svaki dan sretnem barem 3. takva roditelja koji su to shvatili obrnuto. A isto tako znam ih dosta koji javno imaju stav ne batine i zgražaju se ako je netko protivan tome stavu a iza zatvorenih vrata tuku svoju djecu
Možda sam krivo shvaćena ili krivo izražena... no zaista mi je puno manji problem da li neka mama povremeno lupi dijete po guzi-puno veći problem su mi djeca koje nitko ni ne gleda ni ne kontrolira i što je već sa 12 godina popularno početi pušiti i piti a da ne govorim o verbalnom nasilju među djecom.
A ovo Dorisino prenemaganje je samo publicitet na kraju priče..isto ko šta i Seve onog malog razvlači po medijima.
Posljednje uređivanje od dodagoda : 10.08.2015. at 15:01
Evo jednog ok članka s T portala na tragu dijela diskusije ovdje: Sto-kaze-znanost-o-fizickom-kaznjavanju-djece
Posljednje uređivanje od Zuska : 10.08.2015. at 15:20
Meni od početka rasprave smeta taj crno-bijeli film, već sam o tome pisala. Ne postoji dihotomija ili batine, ili odgoj bez granica.
Znam roditelje koji tuku svoju djecu, neki od njih djeci dopuštaju mnogo toga, nemaju granica, ne vode i ne odgajaju djecu, batina im posluži na kraju kad djeca pretjeraju; neki od njih djeci posvećuju neko vrijeme, kupuju im mnogo toga, djeca se tretiraju kao prinčevi i princeze, ali na kraju dana zna se tko je gazda i za koje se stari dobiva po guzi; neki od njih s djecom provode jako mnogo vremena, odgajaju ih i vode, ali ponekad ih lupe zato što pretjeraju i u tome ne vide ništa loše...pa i njih su lupali i evo, sasvim su dobro ispali. Osim što lupaju svoje dijete.
Naravno, znam i roditelje koji ne tuku svoju djecu, ali jednako tako jedni nemaju granica, drugi imaju, jedni se trude više, drugi manje (bez namjere ulaženja u razloge), jedni odgajaju na jedan, drugi na drugi način. I sva su ta djeca svakakva.
Niti su djeca koja se ne tuku razmažena i bez granica, niti su djeca koju tuku skrušena i poslušna.
Ali nedvojbeno je da udarci, kao i neke druge radnje, spadaju pod ponižavanje.
I nedvojbeno je da nasilje rađa nasilje. Tete u vrtiću kažu da uvijek vide koje dijete doma dobije...to dijete često i dijeli udarce.
Da sebe odmah svrstam - nisam je nikad udarila. Ali vičem, u zadnje vrijeme češće, imam tanje živce, nisam se naspavala, ne pamtim.
I svaki put mi dođe da svojom glavom udarim u zid, pogotovo kad vidim njeno povrijeđeno lice. Voljela bih imati deblje živce i bolje se kontrolirati.
Mene zanima ako je "tapsanje" po peleni "odgojna metoda" da li je onda ok da se ta metoda odgoja primjenjuje u jaslicama? Vjerujem da bi vecina roditelja koji odgajaju djecu tapsanjem po guzi (jako mi je sladak taj deminutiv) oci iskopali teti koja bi digla ruku na njihovo dijete. Valjda moras biti u krvnom srodstvu da smijes udariti dijete?
Inace potpisujem sve sto tang kaze, osobito za onaj dio odgajanja malih poslusnika koji ce prihvatiti sve sto im sudbina donese. Svima su puna usta permisivnog odgoja ko najveceg zla modernih vremena, a da se provede neka ozbiljnija studija ispalo bi da su bas ti koji odgajaju batinama oni koji su permisivni, pa akceleriraju od nula do 100, puste dijete da radi sto hoce, i onda odjednom puf samar. Ne daju djeci nikakve upute za zivot, za konkretnu situaciju, nema nikakvih pravila, postoji samo kazna. Malo se osvrnite pa vidite kako to u praksi izgleda. Ne znam jesam li ikad vidjela da je dijete pokupilo batine a da je prije toga pokusana neka druga disciplinska mjera.
Valjda je ta osoba čitala našeg Milivojevića.
Čisto teoretski, zanima me kako se odmeri jačina udarca-da boli, a da ne ostavlja trag? Ili bude, "ups, ipak je ostao trag, moram idući put slabije...".
Evo Zuska je sažela ono što i ja vidim oko sebe.
Nekada je isto tako bilo uredu kad muž udari ženu čisto da zna gdje joj je mjesto baš se pitam da se to dogodi D.P. dali bi onda posegnula za telefonom? Još uvijek je kod nas taj zaostali mentalitet koji se tako sporo mijenja. Žalosno mi je da i neka djeca smatraju kako je uredu da ih roditelji tuku, naravno ako su to zaslužili!
skrolati dolje i pročitati što 13-godišnjaci kažu o temi.
Ja sam se rasplakala na dječje komentare.
Jednom sam u busu bila nehotični svjedok razgovora dva sredovječna muškarca, valjda prijatelja. Jedan se pohvalio kako "je izlemao sina za neku sitnicu" (njegove riječi). Drugi na to kaže:
- A nisi pomislio da će ti on vratiti?
- Pa ne može, ja sam jači! (uz cerek)
- Pa ne može sad, ali kad bude ove tvoje dobi, a ti star i slabiji, ne misliš da te neće udariti "za neku sitnicu"?
- Pa to se ne smije, nije u redu!
- Pa kako nije, zar mu nisi upravo pokazao da je u redu da jači udari slabijega "za neku sitnicu"?
Muk i zaprepaštenje na licu prvoga.
Dalji razgovor nisam čula, izašla sam na stanici.
U zaru neke svadje, negdje tamo kad mi je bilo 16-17 godina, djed je podigao ruku na mene i zamahnuo da ce me osamariti. Samar sam sprijecila, ali i vratila. Ostao je bez teksta i nikad, ama bas nikad vise mu to nije palo na pamet (a ni prije toga, koliko se sjecam - nismo iz obitelji gdje se koristilo fizicko nasilje). Djedu je tad bilo preko 70 godina.
Ajoj, oprosti Kaae, ali iskustvo koje si iznijela zbilja nije nešto čime bi se trebala hvaliti... Tim više što ti udarac nisi dobila, a udariti čovjeka od preko 70 godina i još k tome djeda za mene je osobno dno dna...
Nije ni dijete koje je dobilo po peleni premlaceno, zar ne?
Tako ni ja nisam dobila udarac; spasio me refleks. A onda sam udarila automatski, kao sto bih vjerojatno ucinila da me zaskoci netko na cesti. A djed, nema razlike izmedju djeda, ujaka, majke ili prolaznika u parku.
To sto sam napisala je samo cinjenica. Ne ocekujem hvalu za to, niti sam je zavrijedila. Nije u redu mlatnuti djeda u samoobrani. Ali nije u redu ni mlatnuti dijete, malo ili malo starije. Niti zenu. Iako opravdanja za fizicko nasilje iskacu iz svake pastete.
Pa dobro, nije udarila pandu.
Idemo off, no sve je to o odgoju pa... A što je tu tebi loše? Puno je odgovornije promišljati roditeljstvo i sam sebi znati i moći priznati jesi li spreman za još jedno, nego ulijetati u trudnoće. Možda se ta mama jako davala, bavila svojim djetetom, možda to namjerava i dalje tako da nema snage (psihički) za još jedno...jer i to sljedeće doživljava bićem a ne štrucom kruha. Otkud znaš da nije tako? Zašto bi, od roditelja, bilo loše reći da nam treba oporavak, odmor - od roditeljstva? Meni to nije negativno.
Apropo teme. Mene su tukli. Ja svoje nisam, izričito sam protiv. No, ne mislim da je Doris zlostavljala malog.
Sad ozbiljno- ovaj članak na t-portalu?! Znanstvenica Jurin kaže da umjesto kazni nepoželjno ponašanje mijenjamo ignoriranjem npr. kad malo dijete opsuje da se dignemo od stola i ignoriramo ga. Molim??
Da se dignu svi od stola ili samo roditelji? Kad je ta znanstvenica vidjela zadnji put obitelj s malom djecom za stolom.
Ako takvo durenje nije brutalno ponašanje mame prema malom djetetu ja ne znam
Pa ja bih radije da moja bliska obitelj izgubi živce i izviče se na mene nego da se pravi da sam nevidljiva.
Ja bih se odrasla danas rasplakala da mi to mama napravi.
To je struka? Nadam se da je stvar u novinaru i da su nešto krivo skratili.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom