Normalno da se teta na zamjeni loše osjeća ako na dan kad dođe u grupu prvi puta vidi takvu injekciju - ali to i jest srž ovog problema, činjenica da teta prvi puta čuje/vidi da postoji dijete sa takvom potrebom u vrtiću, a to je propust vrtića, odnosno ljudi koji ga vode. Meni je generalno nevjerojatna činjenica da svi djelatnici nekog vrtića ili škole nisu upoznati sa posebnim potrebama djece sa posebnim potrebama koja idu u taj vrtić/školu (a definitivno nisu). Teoretski svaka odgajateljica koja radi u nekom vrtiću ili dolazi u njega na zamjenu može bilo koji dan uletiti u grupu djeteta koje će možda trebati adrenalinsku injekciju, i stvarno je nedopustivo da sve odgajateljice nisu informirane da takvo dijete postoji, koje je to dijete, i kako mu treba pomoći. Isto vrijedi za bilo koju posebnu potrebu koju djeca imaju. Pa nije da u vrtiću/školi radi 1000 ljudi, i da ima 200 djece koja imaju nekakvu posebnu potrebu, pa da bi to opće znanje bilo nemoguće.