Da odgovorim zašto je moje dijete ukucavalo određeni pojam u youtube: Zato što su u to vrijeme među curama bile vrlo popularne horror priče iz OK-a. Čitale su ih, a cure koje imaju nekontroliran pristup internetu su ponešto od pročitanog ukucavale u tražilice. Je li neobično da su svašta našle i da ih je internet sam vodio dalje i dalje? Je li neobično da su to onda pokazale mojoj J. i da je ona znatiželjna to htjela pogledati još jedanput? Meni nije. Radi se o radoznaloj desetogodišnjakinji. Ne očekujemo li previše od desetogodišnjaka da se sami unaprijed zaustave kad susretnu nešto nepoznato? Ja mislim da je razgovor jako važan, ali ne mislim da je dovoljan. To je kao da desetogodišnjaka pustimo da šeće noću opasnim dijelovima grada i samo odlučuje što je za njega dobro, a što ne. Kako desetogodišnjak može unaprijed znati da je nešto neprimjereno za njegovu dob? Nije li prirodno da su znatiželjni i da će prvo pogledati o čemu se radi, kad vide nešto novo i nepoznato, a tek onda razmišljati o "razgovorima"? Zaštita nije zabrana, nego zaštita - jer dijete može nešto benigno pretraživati na internetu i nehotice se susresti s neprimjerenim. Meni je zastrašujuće koliko roditelja podcjenjuje ovaj problem. Svaka čast Rodi koja je u svezi s tim pokrenula projekt!