 |
|||
Xpikula prvotno napisa
Ovo je i moje iskustvo. Nije da je u pcm bilo loše - bilo je baš ovako kako je dodagoda opisala.
S druge strane - pcm daje dobar uvid roditeljima što se tiče problema kojima se oni bave (psihološka obrada). Ako ima neki problem izvan tog područja, jednostavno treba tražiti dalje. Drugačije je u instituciji kad dijete ide na pregled kod više stručnjaka - to je temeljitija obrada, ali treba se pripremiti na čekanje i trajanje.
Evo i mi smo bili početkom godine kod Kristine radi prijevremnog upisa u školu. Potvrdila nam je da se dijete treba upisati prijevremeno, testovi su pokazali djetetovu nadarenost.
Ovaj prvi tjedan škole iako je još prerano donositi zaključke, mislim da se jasno vidi da je dijete turbo odgovorno, oduševljena je svime u školi, iako se znatan broj njenih vršnjaka žali na dugo sjedenje, gradivo, zadaće. Njoj je sve izvrsno. Hoću reći psihologica je točno rekla.
Nama je Kristina bila baš ugodna, draga i vrlo detaljna kod objašnjavanja raznih rezultata testova. Doduše ja sam to i očekivala da mi netko stručan kaže trebam li dijete prijevremeno slati u školu ili ne.
Mislim da je dodagodin problem ipak drugačije prirode pa je dodagoda očekivala neko konkretno rješenje problema.
Osjećam dužnost javiti kako nama ide jer su mame ovdje pomogle i nama
Bili sredinom 9.mjeseca kod Kristine Težak na obradi i dojam mi je ostavila baš onakav kakav je navela dodagoda
Baš u pinkicu takav sam i ja dojam imala. Onako, nema zamjerke, ne mogu se žaliti ali sva mi je nekako "mekana". U obranu Kristine, isto si mislim da su moja očekivanja možda bila nerealna i možda sam očekivala nekakvo konkretnije mišljenje ili da mi otkrije "toplu vodu" pa kad je izostala ona lampica prosvjetljenja, ja ostala razočarana. Uglavnom, i muž i ja smo se po obradi pitali za što smo dali 700kn. I u nalazu je u biti prepisana naša "dijagnoza" bez, po meni, nekog konkretnog savjeta kako da pomognemo djetetu da lakše prihvati školu i općenito sebe. Znam da se nekakve psihološke zadrške ne rješavaju uz recept i odite doma, popijte kuru lijeova i bit ćete dobro, ali smo psihologu i krenuli jer razumijemo što nam dijete prolazi, poznajemo ju, znamo njezine vrline i mane ali ne znamo kako joj pomoći. I kad izostane nekakvo oruđe za rad, pitamo se što smo platili jer zaista nismo saznali ništa novog.
No, ipak sam tražila radionice, krenuli smo na njih i uporna sam u davanju novaca i odvajanju vremena i opet znam da je to proces, ali iza svake radionice kad čujem što su radili se pitam zašto dajem 210kn. Znam da za djecu to ne mogu biti psihološke seanse nego se sve odvija kroz igru, ali dati joj papir da crta pola sata što želi, pa se igrati semafora itd. to sve zaista i mi doma radimo s oboje klinaca. Imamo uskoro roditeljsku radionicu pa čekam da vidim rezultat tog sata a onda ću ozbiljno preispitati smisao ovog svega.
Ja sam također u početku preispitivala radionice (ne obradu, jer su mi kroz nju sjajno nacrtali dijete i dali odlične savjete), ali kasnije sam shvatila njihovu svrhu i kroz roditeljske radionice. Moja je , konkretno, imala teškoće s koncentracijom i impulsivnošću, a u toj predškolskoj dobi imala je i probleme u socijalnim odnosima - bila je netrpeća za suprotna mišljenja, sve je moralo biti po njenom, bila je nametljiva bez granica, upadala u riječ beskrajno, nikad ne bi doslušala što joj netko govori, nestrpljiva itd. i zbog svega toga je okolina nije baš uzimala u obzir.
Kroz radionice je, osim vježbanja fine motorike i vježbanja slušanja uputa, savladala upravo to - strpljivost, uvažavanje, čekanje na red, empatiju, osobito uspješno pregovaranje, izražavanje svojih emocija i stavova na prikladan tj. učinkovit način itd.
Crtež individualni, a osobito grupni - kad svatko ima svoj dio istog papira - je tu ključan psihol.alat. Iz njega se iščitavaju emocije, strahovi, distance, netrpeljivosti i najviše socijalni odnosi, tako da to nije samo - crtali smo.
S druge strane, istina je da nije svaki psiholog jednako vješt, a time niti učinkovit.
Ono što sam i ja rekla-test je test i ondje neke konkretne rezultate. No nama je bilo teško slijediti ta neka štura uputstva kako ispravljati kod njega neke stvari no papir je kod mene poslužio svrsi u pogledu toga da sam ga odnijela u školu pa je i učiteljici i defektologinji njega bilo lakše sagledati u nekim stvarima. Učiteljica i dalje prati da li je sve prepisao i uvijek pohvali kad je-tu je promjenila pristup potpuno jer ga je strašno frustriralo pisanje tih njegovih "mana" u informativku ili u bilježnicu.Shvatila je da mu jako puno znači kada on unaprijed zna hoće li oni pisati puno ili samo par rečenica i to primjenjuje na cijelom razredu jer vidi da je to bitno njihovim malim glavicama. Ja isto stalno pratim, usmjeravam, pričam ,ponavljam i za sad je stvarno ok a imali smo velikih problema na kraju godine.
Čula sam od nekih roditelja da djeca pohađaju brainobrain radionice-isto nije baš jeftino ali su oduševljeni promjenama na djeci. poboljšali su pisanje, koncentraciju.....
Meni kao roditelju osobno je najteže kad ne znam na koji način ispravljati ponašanje ili sl. Moj je isto jako impulzivan a ujedno i naivan pa često puta dopusti da ga navuku da preburno i preglasno reagira .Izazivači se na vrijeme povuku a on onda nadrapa i bude kažnjen što ga dodatno isfustrira jer se onda osjeća "ko magarac" kako kaže. To su stvari koje mora naučiti i uz puno objašnjavanja i razgovora(nekad mi se čini da sam ko pokvarena ploča) polako shvaća i uči kako kontrolirati sebe i uči se micati iz takvih situacija.
Posljednje uređivanje od dodagoda : 22.10.2015. at 12:11
Osjećam dužnost javiti kako nama ide jer su mame ovdje pomogle i nama
Bili sredinom 9.mjeseca kod Kristine Težak na obradi i dojam mi je ostavila baš onakav kakav je navela dodagoda
Baš u pinkicu takav sam i ja dojam imala. Onako, nema zamjerke, ne mogu se žaliti ali sva mi je nekako "mekana". U obranu Kristine, isto si mislim da su moja očekivanja možda bila nerealna i možda sam očekivala nekakvo konkretnije mišljenje ili da mi otkrije "toplu vodu" pa kad je izostala ona lampica prosvjetljenja, ja ostala razočarana. Uglavnom, i muž i ja smo se po obradi pitali za što smo dali 700kn. I u nalazu je u biti prepisana naša "dijagnoza" bez, po meni, nekog konkretnog savjeta kako da pomognemo djetetu da lakše prihvati školu i općenito sebe. Znam da se nekakve psihološke zadrške ne rješavaju uz recept i odite doma, popijte kuru lijeova i bit ćete dobro, ali smo psihologu i krenuli jer razumijemo što nam dijete prolazi, poznajemo ju, znamo njezine vrline i mane ali ne znamo kako joj pomoći. I kad izostane nekakvo oruđe za rad, pitamo se što smo platili jer zaista nismo saznali ništa novog.
No, ipak sam tražila radionice, krenuli smo na njih i uporna sam u davanju novaca i odvajanju vremena i opet znam da je to proces, ali iza svake radionice kad čujem što su radili se pitam zašto dajem 210kn. Znam da za djecu to ne mogu biti psihološke seanse nego se sve odvija kroz igru, ali dati joj papir da crta pola sata što želi, pa se igrati semafora itd. to sve zaista i mi doma radimo s oboje klinaca. Imamo uskoro roditeljsku radionicu pa čekam da vidim rezultat tog sata a onda ću ozbiljno preispitati smisao ovog svega.
Čokolada je sve super objasnila.
Kristina je od ove godine tek krenula s obradama pa se možda i ona još malo traži, ali da, ona je puno blaža i plahija od Tanje, međutim Tanja ima jako puno godina iskustva.
Ovo što kažeš da su im dali papir da tamo nešto crtaju, vjeruj mi nije samo crtanje, a na roditeljskim radionicama ćeš dobiti i jasnu sliku i objašnjenje što je to tvoje dijete crtalo i biti će ti puno jasnije.
Svaka igra tamo ima smisao i neki cilj, ništa nije samo da se popuni vrijeme iako nama kao roditeljima može izgledati tako.
Vjerujem da će ti na roditeljski radionicama biti puno jasnije i apsolutno sve što ti nije jasno pitaj. Evo, upravo ovako kako si ovdje i napisala. Tamo nema ljutnje.
Obično se na prvoj roditeljskoj radionici usuglašavaju ciljevi grupe a onda i svaki roditelj za svoje dijete kaže što mu je najbitnije i na čemu bi htio da se radi.
Mene uvijek fascinira kako u našem primjeru Kristina, pored toliko grupa i djece uspije zapamtiti detalje koje je primjetila na radionicama za svako dijete.
Napomenula bih još da napredak nije preko noći, tako da to ne treba očekivati. Pomaci su različiti kod svakog djeteta. Kod mojeg su pomaci vrlo malim koracima, neki nakon jedne sezone više ne trebaju ni dolaziti. Ja na ovo gledam kao na ulaganje u budućnost, možda se rezultati ne vide odmah ali se nadam da će joj jednom to koristiti.
Što se samih roditeljskih radionica tiče, one su meni blago. Tamo i istreseš dušu i sve što te muči i čuješ da i drugi imaju iste probleme, kako su neki riješili probleme slične vašima i naravno sami savjeti od strane psihologa. Bude tu i smijeha i suza i zapravo i jedna terapeutska radionica za roditelje. Ja s tih radionica nekako odem punih baterija i spremna za dalje.
To je moje iskustvo, naravno ne mora biti da je svima tako i ne mora biti da svima ovakav način odgovara.
Posljednje uređivanje od mitovski : 22.10.2015. at 13:06
Ne znam sto djeca bas tocno rade na radionicama, moj je isao jednu skolsku godinu.
Ali sam ja na roditeljske isla nakon toga jos 1,5 godinu . Samo roditeljske , bez djeteta.
I meni je to bilo totalno otkrice i vrlo korisno.
I tu korist vidim tek sa odmakom od nekoliko godina.
da ne pricam o koristi na djetetu br. 2 ( zbog kojeg NISAM isla na radionice, ali smo otkrili kasnije neke izazove u odrastanju).
Zna li mi tko reći je li TS samo za manju djecu ili radi i s tinejdžerima? Thanks.
Radi itekako s tinejdžerima.
Inače, prof.Julija Vlahinsky odvojila se u svoj psihol.centar u Supilovoj 7.
Ne zanima me konkretno Tanja Sever (nisam iz ZG), nego općenito rad psihologa s malom djecom od 2 i 3 godine. Bila sam sa sinom koji ima 2 godine i 9 mjeseci kod logopeda, pa je doktorica preporučila i odlazak psihologu radi pomoći kod usvajanja higijenskih navika, točnije skidanja pelena i prelaska na wc. Što u tom slučaju psiholog može napraviti i na koji način?
Posljednje uređivanje od Diana72 : 16.02.2016. at 18:30
Zasto bi dijete samo zbog ostavljanja pelena u dobi od 2 godine i 9 mj. islo psihologu?
Diana, ako imate problema sa skidanjem pelena mozda vam samo treba jedno psiholosko savjetovanje koje mozete obaviti i u vrticu ako dijete ide u vrtic.
diana, mislim da se to itekako rješava bez psihologa, treba malo vremena i to sjedne, moji svi su skinuti od 14-22 mjeseca i bila sam čuđenje u svijetu, napose s 1. koji je najduže bio u pelenama.
svakako djetetu ponudi kahlicu, lakše mu je sjesti na pod.
Probala sam, ali ništa. Imam čak i onu koja izgleda kao wc školjka u minijaturi. sa glazbom. Ne zanima ga.
Odgojiteljice su mi rekle da im kažem što je rekla doktorica logoped, ako treba nešto vježbati. Već sam ranije upozorila na skidanje pelene, ako kojim slučajem pokaže zanimanje, da pokušaju nagovoriti ga na WC. Ipak djeca vole oponašati, Tako je naučio i sam jesti i piti iz šalice, pa se nadam da će tako biti sa skidanjem od pelene.
Ne znam niti ja, ali tako mi je logopedica napomenula.Zasto bi dijete samo zbog ostavljanja pelena u dobi od 2 godine i 9 mj. islo psihologu?
Ma daj, opusti se, to sto ima pelenu sa 2 godine i 9 mj. nije nista posebno zabrinjavajuce. Pa jeste probali uopce skinuti pelenu?
Sad vidim ovo. Ti trebas pokusati zainteresirati dijete, a ne tete u vrticu. Pa ako ne ide, pokusas ponovo za koji tjedan ili mjesec.
Od te bi ja pobjegla glavom bez obzira. Probaj kad zatopli da pokusa piskiti vani , na travi. Ili da odmah da proba na veliki wc.
Zasto je to cudno? E. je bila teska egzotika u bolnici u Njemackoj jer je u dobi od 2,5 bila BEZ pelene. Tamo su djeca puno duze u pelenama , i nitko ne radi neku posebnu dramu. Mene su ispitivali na koji sam nacin uspjela dijete odvilnuti od pelene u dobi od 22 mj.
x
Ne treba ti psiholog zbog toga.
Moja J. je skinula pelenu s 3,5g. To su bile teške drame. Pokušali smo s 2,5g, pa kad sam vidjela da urliče zbog wc-a ili tute i zadržava mokraću cijeli dan, odustala sam. Onda smo pokušali kroz 2-3 mjeseca opet i ista stvar se ponovila. Ja jednostavno nisam htjela forsirati samo zato jer netko misli da dijete od 3g ne treba imati pelenu. Ona je što se toga tiče imala veliku kočnicu i u njenoj maloj glavi je to bilo nešto strašno i na ljeto kad je imala 3,5g i kad sam vidjela da bi mogla biti spremna, skinula sam ju i hodala je gola. I opet je išlo jako teško, mi nismo imali problem zapišavanja već toga da je cijeli dan trpila i nije htjela pustiti, niti na wc-u, niti u gaće, niti na tuti i uspjeli smo s time da jao dugo nije htjela piškiti nigdje drugdje nego kući.
Tu moram reći da smo imali podršku odgajateljica koje su imale strpljenja i rekle nam da je svako dijete drugačije i u drugo vrijeme spremno i nisu forsirale.
Skidanje pelene je njoj bio ogroman problem, dok npr. ima alergiju na lješnjake opasnu i s 3,5g smo joj objasnili i mogao si ju s 3,5g ostaviti u sobi punoj najdivnijih čokolada ( a veliki je slatkoljubac) i nema šanse da bi uzela.
Svakako ne bih radila problem oko skidanja pelena u toj dobi, kad bude spreman skinuti će.
I ja se nadam. U svibnju će napuniti 3 godine, a u lipnju smo naručeni na kontrolu kod logopeda. Vidjet ču hoće li biti kakvih pomaka do tada u vezi tih pelena. Bit će topliji dani pa će možda biti i lakše to skidanje.
Cura ju je obožavala, ali ako se njemu ne sviđa, imam i običnu. Samo, on ne želi niti na jednu.
Mali je veći dio dana u vrtiću, zato sam to i predložila. Naravno da ću i ja pokušati kad je kod kuće, pogotovo preko vikenda.
To mi je i logopedica rekla.
Jesmo, ali neće. Ne želim forsirati da ne pogoršam situaciju. Starija je prihvatila bez problema, a vidjela sam ako forsiraš dijete, da se kasnije jave problemi. To se desilo mojoj prijateljici.
Posljednje uređivanje od Diana72 : 16.02.2016. at 21:38
Što se tiče čokolada idrugih alergena čini mi se da je to zeru lakše od skidanja pelena,nspose ako je dijete svjesno da mu nešto škodi, svrbi ...... moji su odmalena "dresirani" da ne uzimaju ono što nijeza njih, u našem slučaju gro alergene hrane,nikad nisu uzeli što ne smiju ni poskrivečki
Ali taman će skoro proljeće, ja sam 1. klinca skinula za 1. Maj, i za dva tjedna jd hodo na izlet bez pelena,istina mi smo svugdje tad teglili kahlicu, bili atrakcija
Je treba vremena za tak nekaj, sretno
Moj ima skoro 3 i pol i jos uvijek ima pelene. Dva puta smo pokusali i bilo je slicno kao i kod Mitovski, al je njemu znalo i pobjeci kad je dugo trpio. Kad dodju malo topliji dani opet cemo probati.
Logoped je strucnjak za govor i komunikaciju i ne znam zasto se mijesa u spremnost djeteta na odvikavanje od pelena. Ako smatra da dijete treba na psiholosku procjenu onda se u to uputi roditelje na pravi nacin, a ne im reci da idu psihologu radi odvikavanja od pelena. Ne mislim sad konkretno da je to kod vas slucaj, nego me smeta takva razina komunikacije s roditeljima.
Mali nije alergičan na ništa, a zna kad ga guza peče reći mi da je pe pe. Svejedno. kakanje na tutu ne želi. draža mu je pelena (ali nije draga mom novčaniku:mrgreen)
Ni meni nije jasno kakve veze imaju pelene sa govorom, ali svejedno, i meni je u interesu da se odvikne. ako već zbog ničega
drugog, radi love koju trošim na pelene.
Ima veze jer je za odvikavanje od pelena bitna KOMUNIKACIJSKA SPOSOBNOST, dijete mora biti u stanju prepoznati da mu je sila + ZNATI KAKO će nam signalizirati svoju potrebu.
Ako dijete još nije doraslo do toga (intelektualno ili emocionalno), zna biti problema.
S druge strane, mnogi roditelji zakasne s nuđenjem wc-a, kahlice i sličnog, kad dijete već više zna i bolje kuži, pa se često boji (wc je rupa, a kad tamo nešto ispustiš, gubiš dio tijela). Dok su mlađi, nema tih strahova jer neke stvari prihvate zdravo za gotovo.
Komunikacija i jeste problem, jer mi ne zna reći je li mu sila ili ne. Zna prepoznati kada se ukaka, ali ne i ono prije. Starija je sa 2,5 godine krenula sa odvikavanjem, bila je verbalno naprednija i znala mi je reći ako joj se piški. Nije pravila razliku između velike i male nužde, ali to mi je bilo tada manje bitno. Glavno da je znala kada mora na WC.
Hvala ti!
dal odma signalizira da je pokenjan, ak da onda će to brzo
moji svo troje su za i jedno i drugo govorili kaka, to su im skoro bile i jedine riječi u toj dobi jer su progovorili s 2, odnosno s 3 godine ( najmlađi)
Pa ne baš odmah, ovisi o tome jel ga to peče ili ne. Onda dođe k meni i kaže da je pe pe i pokaže na guzu.
važno da kuži pa negoduje, ajdega ti ponekad u danu pitaj da ide pišat,kenjat,možda pristane
jel ima koja novija informacija o TS? prima li novu djecu na obradu?
Ne znam za Tanju, ali mozes pitati kod Julije ( ona se odvojila ove godine).
http://www.imenik.hr/moj/detalji/221...ntar-vlahinsky
Coksa i ja "imamo" djecu kod nje.
Sigurno im je gužva zbog testiranja za školu, ali u mailu ili telefonom mozes "pojacati hitnost". Dobit ces procjenu i dobre savjete.
Ako ce biti potrebe za IP, ipak ce ti trebati timska obrada, ali to vidi kasnije. Timsku tkđ.uz narudzbu mozes napraviti u 1 dan u Kukuljevićevoj, samo od njih nema savjeta, samo papir.
Posljednje uređivanje od čokolada : 29.04.2016. at 07:15
zadovoljne ste? jel strucna kao Tanja?
koliko bi me kostalo da mi ona napravi procjenu (ako znas)?
vi idete na radionice?
sad me trenutno vise zanima procjena i savjeti nego papir za IP. i ne samo vezano za njegov problem koncentracije, nego i vezano za trenutnu situaciju u obitelji. to isto sigurno dosta utjece na djete.
meni je bas zao sto kod nas nema nekih takvih radionica za djecu. sto god da trebamo moramo traziti dalje od svojega grada.
M. je kod Julije u pracenju od sedme godine. Isao je jednu godinu na radionice, na roditeljske radionice sam ja ukupno isla 2,5 godine. Sad ima 14 i idemo prema potrebi, do ove godine jednom svake godine, ali ovu smo preskocili. Ici cemo slijedece zbog savjetovanja oko upisa u srednju.
Prosle godine je radila i procjenu za E.
Testiranje traje oko 2,5 sata, jako je detaljno i dobijes detaljni razgovor kasnije.
Kosta oko 700 kn.
Julija je jednako strucna kao i Tanja , bez brige.
hvala na informaciji, probati cu kontaktirati sa njima.
jel znate kakvo radno vrijeme imaju, jer mi se ne javljaju na telefon?
zvala sam i kod Sever i dobila sam informaciju da ona ne uzima novu djecu, ali njezine kolegice da. i mogu dobiti termin 31.5.
al neznam tko radi sa njom i da li su ok
Rekla bih da je kod Vlahinsky manja gužva nego kod Sever pa je svakako probaj dobiti mailom ili telefonom. Ja imam iskustva samo s njima dvjema.
dobili smo termin kod Vlahinsky. 16.06.
nadam se da ce nam pomoci.
hvala vam na iskustvu i preporukama.
Nemam friška iskustva, ali imam potrebu da i ovo tu napišem. Ja sam vodila svog mlađeg u PCM kod Vlahinsky zbog samoozljeđivanja, ali njegov problem je riješen tek u Suvagu. Ne radi se o stručnosti (koja nije sporna), nego o djelokrugu rada. Kad se ustanovilo da je moje dijete frustrirano zbog smetnji čitanja, a ne zbog adhd, dospjeli smo napokon na pravo mjesto gdje se problem mogao riješiti na primjeren način. Mi jednostavno nismo bili na pravom mjestu. Inače su mi ostali u pozitivnoj uspomeni kao ok i korektni.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom