Ja sam nakon Murakamijeve ovce ostala totalno zblejana. Ni prije ovce mi nije bio po ćeifu.
Ja sam nakon Murakamijeve ovce ostala totalno zblejana. Ni prije ovce mi nije bio po ćeifu.
Ostala mi je zadnja prica od osmice, to cu danas. Svidjela mi se dosta.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Išla sam kod mame uzeti Rat i mir za čitanje, ali nisam našla pa sam uzela Baskervilskog psa.
Bome ću ga završiti.
E da, evo još jedan popis s idejama za čitanje: http://citajme.com/30-knjiga-objavlj...ali-procitati/
Pročitah ovdje dosta hvaljenu Novu finsku gramatiku, Diega Maranija.
Svidjela mi se jako.
Međutim, cijela je knjiga jako intonirana u moje vrijeme dosta popularnim kasparhauserovskm ozračjem, pa mi je to donekle smetalo u doživljaju.
Inače tema traženja identiteta je uvijek zanimljiva, a u Novoj finskoj gramatici je još dodatno i sjajno obrađena, tako da sam uživala.![]()
Procitala Say you're one of them, Uwema Akpana. Africki pisac, 5 prica iz razlicitih africkih zemalja, glavni protagonisti su djeca razlicitih uzrasta.
Jako lijep i poseban stil pisanja, ali price su strasne i prestrasne. Tesko je za komentirati isto kao sto je tesko komentirati roman o holokaustu. Samo sto se ovaj holokaust dogadja sada.
E. uci ovaj period, pa mi je bilo zanimljivo obnoviti gradivo, stoga sam procitala knjigu "La bastarda degli Sforza" autorice Carle Marie Russo, nisam sigurna da li je prevedena - o Caterini Sforza. To bi zapravo trebao biti prvi dio, knjiga zavrsava tamo gdje ona ostaje udovica.
Za one koji vole povijesne romane, nije lose.
Sad nastavljam sa knjigom o istoj osobi, medjutim autori su Graziani - Venturelli.
Prosli tjedan sam procitala Sophie Kinsella, Finding Audrey. Pise da je target YA, 16-19 godina, medjutim i za roditelje je vrlo zanimljiva.
Ariana Franklin: Gospodarica smrti
http://mozaik-knjiga.hr/knjige/gospodarica-smrti/
pročitala zadnju Karin Slaughter :Duboki pad
http://znanje.hr/oznaka-proizvoda/karin-slaughter/
meni jako dobra
najbolja do sada
totalno neočekivan rasplet
Dobra je. Slažem se.
Ima toga još, paz' vamo: http://www.karinslaughter.com/all-bo...ries/criminal/
Ponovo gustam u Rushdieju, The Ground Beneath Her Feet. Zadnji put sam je citala prije 15 godina, kad je tek izasla.
Ceka me Eugenides, Srednji spol i Nevina samoubojstva.
Za Bozic mi je muz obecao Luminare, Purity i novi Mitchellov roman; kako se veselim!
Procitala Camilla L. Ledena princeza...mislim da mi je švedskih krimića dosta...skuzila sam tko je kriv prije polovice knjige. Malo sam zabrinuta za samu sebebuduci da je dosta uvrnuto.
Nego, netko je spomenuo sjajne zeznute godine, eto ja ne djelim entuzijazam prema toj knjizi pa je iz tog razloga udomljujem ili mjenjam
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Ja citam Kunderu, Zivot je drugdje. Ali stalno sam u nekoj strci i stignem citati samo u tramvaju. No tad me uvijek mama sms-a na whatsupu pa mi prodje vrijeme
Danas sam si kupila predebelu knjiguno taj toman vec duze vremena zelim procitati: Zivot i sudbina. Tematika nije za opustanje. Za razliku od ovog Kundere
Nije mi los, ali nisam nesto ocarana njime![]()
Posljednje uređivanje od Anci : 13.11.2015. at 23:13
Vise manje sve osim ljubica. Volim dobar krimic iako me je sve teze iznenaditi. Posalji mi koje bi naslove bila spremna mjenjati pa se dogovorimo, mozes i ovdje.
Eh i da...udomljujem i pedeset nijansi sive dio prvi pa ako je netko zainteresiran, nije u savrsenom stanju...nadena je nakon godinu dana ispod kreveta
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Roki Raketa je pri sredini izgubio magiju pocetka, ali me nije izgubio do kraja.
Dobra je to knjiga, pisana sa strascu, sirova, ali po mom sudu to joj je ponekad i mana. Da se mene pitalo, Brdo bi lako odnjelo pobjedu.
Procitala sam i Ljubavni roman, Ivane Sajko, sto mi je bila odlicna knjiga. U njoj je vise gorcine nego ljubavi, ali je rijec o prozi koja izaziva na suocavanje s nasim vlastitim demonima.
Pročitala Zeruyu Shalev, Kasnu obitelj. U početku mi se bilo teško nositi s njenim dugim rečenicama, ali me knjiga uskoro skroz skroz zaokupila i držala do kraja. Moja preporuka.
meni je Kasna obitelj jedna od boljih knjiga koje sam pročitala
ispočetka su me nekako umarale njene rečenice, no što sam dalje išla bila mi je sve bolja I bolja...
još sam na Sjajnim zeznutim godinama
ne mogu se oteti dojmu da gledam tipični češki film
onako, prilično plastično mogu zamisliti sve likove i atmosferu, odlično!
Od Kundere sam odustala, iako mi je Šala bila predivna. Ali onda Nepodnošljiva lakoća postojanja već manje, pa neke druge knjige još manje... I onda sam rekla neću više, sve su mi postale iste, nekako cinične.
Inače je to prvi pisac za kojeg sam skužila što znači ono da ne voli svoje likove. Osim u Šali.
Ja sam prije par dana dovršila Novu finsku gramatiku
baš je divna knjiga, super napisana, možeš opipat atmosferu straha i usamljenost glavnog lika
sad gledam u policu i moram odlučit koju ću sljedeću; imam Svjetionik i Mcewanov Amsterdam, Svimbi koju ću prvu?
Inače, ja sam Kasnu obitelj vratila u knjižnicu do četvrtine pročitanu
imala sam silno podvojene osjećaje prema njoj, bila mi je super i živcirala me. Na kraju sam zaključila da nisam taj čas u tom raspoloženju (bila sam trudna i mislim da sam bila previše blažena) i da bolje da je ostavim za neki drugi trenutak kad ćemo se bolje razumjeti. Onda sam čitala Signature of all things od Liz Gilbert i ta mi je super legla
Tang, ako si raspoložena za depresiju, onda Amsterdam.
Inače Svjetionik.
Ma, uvijek Svjetionik![]()
Zeruya je teška za čitati, jako teška. Ako ne ide, bolje je ostaviti jer za druga vremena
Meni je trebalo tridesetak stranica da me uvuče u te svoje lude unutarnje monologe, no kad me obuzela, obuzela me skroz i danas mi je to jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala. Odlično i bez imalo romantike pokazuje njezine izbore. Koji i nisu lijepi. I baš zato mi je jako jako dobra.
Druge Zeruyine knjige su mi isto dobre, no Kasna obitelj mi je najbolja.
uh, meni je Zeruya super citljiva. Doslovno cujem svoj glas dok citam njene litanije :lastane,ajajaj:
Meni je Zeruya bila jako, jako teška za čitanje.
Pročitala sam samo jednu njezinu knjigu, "Muž i žena", osim što joj je stil težak, bilo mi je mučno doslovno cijelo vrijeme dok sam je čitala. Od "Kasne obitelji" sam svojedobno odustala jer naprosto nisam bila psihički dovoljno spremna za još jedno probijanje kroz njezine rečenice. Ali vidim da je i kritike i čitatelji jako hvale, možda ću jednom ponovo pokušati, ako ulovim pravo stanje duha za nju![]()
Je, Zeruya je mucna, no Kasna obitelj mi je jedna od najboljih knjiga. Ona bas ogoljulje svoje likove do srzi, a opet, ima i toliko univerzalnoga u njenim knjigama. I svidja mi se stil, lako je citam.
Meni je najmucnija njena knjiga Muz i zena.
nakon toliko hvalospjeva ranije, pa sada toliko mucnine, ja sam skroz izgubila volju uopce pokusati citati Zeruyu Shalev![]()
Ali još nitko nije javio da povraća od njezinih knjiga, a malo mučnine se može presjeći i paralelnim čitanjem neke laganije knjige
Nego, ja se jučer neočekivano primila Maupassantovih novela.
U srednjoj školi me nije pretjerano fascinirao, pa ga kasnije nisam ni čitala, ali sad mi je nekako došao u ruke, pa hajde. I baš mi je bilo ugodno čitati ga. Ne zovu se klasici bez razloga klasicima. Književnost s dubinom, pouzdana, ne strahujem hoće li pisac negdje zabrljati i razočarati me... baš mi je dobro sjeo, kao svojevrsna terapija![]()
Ja uvijek čitam dvije knjige paralelno. Nekad i tri, ako imam vremena (npr. godišnji i slične prigode). Ali tako sam navikla još iz djetinjstva, i ništa mi se ne tuče.
S tim da u nekom trenutku obično jedna od te dvije knjige prevagne, pa dobije prednost dok je ne dovršim.
Ni ja ne citam paralelno, osim price. Cim me povuce na paralelku, to kod mene znaci da knjiga nije dobra, ali kad sam ju vec zapocela, zao mi ju je ne procitati. Osim ako je stvarno tlaka, onda ni paralelka ne pomaze.
Ne znam sto mi bi, ali nedavno sam procitala onaj Salkovicev Valcer. Preskocite. Zaobidjite. Ne uzimajte.
Toliko prozirnosti i plitkosti ni od njega nisam ocekivala.
Iskliseizirano od pocetka do kraja.
Citam Krava koja je plakala i super je. Hvala na preporuci!
Jesam se nasmijala ovome u Srednjem spolu: "…do velikih otkrića, bez obzira na to je li posrijedi svila ili sila teža, uvijek se dolazi pukim sretnim slučajem. Događaju se ljudima koji ljenčare pod stablima."
![]()
Posudila dvije : Nebo boje koze i adio, kauboju. Pocela sa prvom...za sada ok
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk