Nagazili ste na mladu ženu par dana pred porod prvog djeteta koja je svjesna da će joj netom nakon poroda doći dvoje (tuđe) djece na brigu i čuvanje, teško joj je zbog toga (kao što bi joj bila teška i pomisao na brigu o dvoje svoje djece i bebi, ali bi već imala nekog iskustva ili nekog da joj priskoči u pomoć), razapinjete je što iskreno progovara o tome da joj djevojčica iz piče nije simpatična (a objektivno-da meni dijete od 6 godina govori "Baš me briga" na sve što mu prigovorim i da mi drži predavanja o tome kad bih ponovo trebala roditi i "naređuje" kojeg bi spola to dijete trebalo biti ni meni baš takvo dijete ne bi bilo simpatično), kao moralnu vertikalu navodite čovjeka koji je odustao od (voljene!?) žene zbog njeno dvoje djece (uz dužnu ispriku-za mene je on samo slabić, a to što je osjećao nije ljubav)...
Da bilo koja od vas završi u takvoj situaciji svi bi joj slali hagiće i bili puni dobronamjernih savjeta. Ovako, riječ je o ženi koja je smogla snage barem nekom nepoznatom reći što je muči i završila na križu kao da je riječ o zloj maćehi iz bajke. Jedini "krivac" u cijeloj priči je otac te djece koji dozvoljava da mu se kćer prema novoj ženi ponaša tako kako se ponaša. I naravno da je ona ne može bezuvjetno voljeti jer joj nije majka. To što javno priznaje da više voli mušku djecu....pa što onda?? Ja više volim žensku. Što ne znači da mi muška nisu draga i simpatična ako ona to objektivno jesu. Ova curica ima neki problem, njega trebaju rješavati njeni otac i majka, ali trudna žena pred porod bi morala biti pošteđena samovolje jednog šestogodišnjeg djeteta koje nije njeno. Tu je njen otac da bude spona između curice i nove žene, a očito tu ulogu nije preuzeo nego valjda očekuje da sve funkcionira samo od sebe. I ne zaboravite da trudna mlada žena kraj sebe ima muža samo 4-5 vikenda u tjednu i da joj polovica tog vremena prođe u brizi za tuđe dvoje djece. Potpuno neidilična situacija na kojoj joj nitko ne može zavidjeti. Najmanje što treba je razapeti na križ.