Da, Danka, i na to sam pomišljao kao na jedan od razloga takvog poklona.Danka_ prvotno napisa
E vidiš, to je dio koji mi je proturječan .. koji će to tinejdžer IKADA potražiti pomoć roditelja oko seksualnosti?
Oni koji pitaju su klinci uzrasta 5-8 godina, "tata, mama, kako sam se ja rodio, otkud sam došao u trbuh?".
Nakon toga, nema više pitanja ... a to i ti kažeš, "Tko bi od tinejdžera pitao mamu za savjet oko orgazma?"
Na kraju sve ipak ostaje na samoedukaciji.
Sada je, fala bogu, ipak tu Internet na kojem se može naći sve što treba ... i još milijun puta više (i gore), tako da mi se čini da možda tu uloga roditelja nije davati informacije, već savjetovati koje od tih miljardu informacija (slika, filmova, priča itd) su ajmo reć OK, a koje su pretjerivanje, iskorištavajuće, zlonamjerne ili čisto glupe.
Ako se pak vratim malo u prošlost, svoje djetinjstvo i tinejdžerske godine, u vrijeme života s mojim roditeljima koji apsolutno nikada nisu prozborili niti jednu riječ o seksu (ni prema meni i sestri niti između sebe) i koji su se uvijek pravili da taj dio ljudskog života ne postoji (A nije bilo još ni interneta) ... i radi takvog pristupa i tumačenja koje se tokom godina tako stvorilo u meni sam imao podosta problema u životu.
Jasno, nije potrebno poklanjati vibratore da se prenese ispravan stav o seksualnosti svojoj djeci, i ja smatram (bar u ovome času) da je to teatralno i da može imati kontraefekte ... ali, svejedno me je potaklo na ponovna razmišljanja o temi najprikladnijeg pristupa tinejdžerima kad je o seksualnosti riječ. Možda je bolje i teatralno nego glumiti gljivu?
Do sada mi se čini najboljim jedan savjet koji sam čuo prije nekoliko godina - razdijeliti po stanu, na strateškim dobro vidljivim mjestima, knjige koje govore o seksualnosti i pustiti neka ih kućni tinejdžeri listaju u doba kad su sami doma. Nema gore spomenute teatralnosti i "predstave", nije riskantno po odnos sa djecom, ne iziskuje veliki emocionalni, vremenski i ostali angažman ...
 |
|||
Odgovori s citatom