 |
|||
Trčanje, trčanje i opet trčanje. Kad sam bolesna, kad ne spavam, kad sam tužna, kad sam sretna, kad sam pod stresom, kad nisam... S društvom ili sama, sa slušalicama ili bez, ujutro ili navečer, na +35 i na -10, po kiši i snijegu... nikad me nije iznevjerilo, uvijek se bolje osjećam poslije.
Uglavnom, otkad trčim, preporodila sam se, psihički još više nego fizički.
Naravno da možeš planinariti s malim djetetomlavko prvotno napisa
Bila je i ovdje na forumu negdje tema o planinarenju s djecom, ima ona tema "šetnice i manje zahtjevni planinarski putevi", to uopće nije problem. Moj sin planinari otkako može samostalno sjediti, što znači od cca 8 mjeseci starosti, danas, s 11 godina, to je dio njegovog identiteta i uživa u tome koliko i njegovi roditelji. Doduše, MM je ponekad manje oduševljen kad vidi njegovu sklonost za veranje po stijenama i zasajlanim putevima
Nista od navedenog mi nije ispusni ventil, nesto sto bi me smirilo. Ajde, ples mi daje krila, malo, ali skroz malo i rijetko poflertam ( nije da ja ne bi, al nema "materijala"), al kad sam zivcana, nista ne pomaze.
Lavko, vrlo rado i u troje, ak dodjes u Bec
Imas sumu...mozes praviti neki stylish herbarij.
I nemoras imati vremena svaki dan...par sati vikendom vec ispunjava.
to možeš i uz posao, i ne trebaju ti novci.
ne mora biti nešto veliko, a ne mora biti ni dugotrajno. ne moraš biti u udruzi ni imati volontersku knjižicu. ponekad se traži nešto jednokratno (npr. Babe su tražile nekog za jedno popodne - ja sam uskočila). ili možeš sama osmisliti kome i zašto bi pomagala.
odeš susjedu u dućan, prošetaš nečijeg pesa ako vlasnik ne može (npr. teško hoda, bolestan...) . ili možda jednom tjedno, ili mjesečno odeš u posjetu nekom tko nema nikoga (npr. u staračkom domu, a nađe se i u susjedstvu). ovisi što ti odgovara. sve je to volontiranje - a itekako te ispunjava.
ili kreni od običnih malih stvari... ja (bez obzira koliko novaca imam) - uvijek kupim ulične svjetiljke od beskućnika, i malo s njima popričam. jer postoji period u mom životu kad sam i ja bila "nevidljiva" , i znam kako je...
puno malih stvari te može inspirirati za neke veće.
možda ovdje nađeš koju ideju: http://www.vcz.hr/
Sorci, imam ja relativno konktretne ideje sto bi ja, ali nisam tip za jednokratno i povremeno...sto es tice socijalnog angazmana, vise u stilu ili sve ili nista. Volim "uroniti" u takvo nesto i onda bi me " trazilo" das dam jos i jos, i vise i vise....
I zato trebam novaca, da mogu cijelo vrijeme volontirati
Posljednje uređivanje od Uh-puh : 09.01.2016. at 00:45
Istekao edit.
Sad vec radim nesto povremeno i jednokratno, al da imam vremena, radila bi nesto u nekoj organizaciji.
No dobro, to bas nije neka ideja koja pomaze lavko.
Lavko, jel ima neki dom za napustene zivotinje? Mozda mozete setati nekog peseka?
Posljednje uređivanje od Uh-puh : 09.01.2016. at 00:54
Veliki potpis na ovo.Naravno da možeš planinariti s malim djetetom
Bila je i ovdje na forumu negdje tema o planinarenju s djecom, ima ona tema "šetnice i manje zahtjevni planinarski putevi", to uopće nije problem. Moj sin planinari otkako može samostalno sjediti, što znači od cca 8 mjeseci starosti, danas, s 11 godina, to je dio njegovog identiteta i uživa u tome koliko i njegovi roditelji. Doduše, MM je ponekad manje oduševljen kad vidi njegovu sklonost za veranje po stijenama i zasajlanim putevima
Osim na zadnju rečenicu, jer je MD jednostavno oduševljen time.
Moze jedno pitanje?
Zato uopce treba se truditi imati ispusni ventil? Pa ili ga imas ili ga nemas. Nije to nesto sto nuzno moras imati, a jos manje je da mora biti korisno i smisleno.
Meni ce trebati ispuni ventil od previse truda na ovoj temi.
Nije kritika, samo imam dojam da se stvara pritisak kad se nesto "mora". A onda jos mora biti korisno, empaticno, ispunjavajuce, smisleno...
Posljednje uređivanje od sirius : 09.01.2016. at 11:12
Šuma. Čim nisam dobro jurim u šumu.
Bilo da odem planinarit ( sa djetetom), malo sjest i prodisat, bilo da odem šetat satima, uvijek izađem iz šume normalnija nego kad sam ušla.
I ne samo šuma, opcenito priroda čuda radi za smirivanje, pa bilo to kopanje prstima po zemlji u tegli doma, u vrtu, bilo što samo da osjetim dodir zemlje.
Posljednje uređivanje od Apsu : 09.01.2016. at 08:58
Bitno ti je da se pomaknes prema necem sto te trenutni zanima, cim napravis taj prvi korak,skupis samopouzdanje i vidis da svijet doma nije propao, ideje ce same dolazit.
Ja sam isla na tecaj gitare, jogu i sad pokusavam na tecaj ' starinskih rukotvorina' ( cipkanje, sivanje,strikanje itd.) sve je to trajalo ili traje jako kratko ali daje onaj osjecaj ispunjenosti da si nesto ucinila sama za sebe, sama ti za samu tebe i osjecaj je super jer vraca tvoj zivot u tvoju kontrolu. Pa ako ne valja, ne ispunjava itd. Krenes trazit dalje.
Osim fizičke aktivnosti, moje je iskustvo da opuštajuće djelovanje imaju i intelektualno zahtjevne aktivnosti - tipa igranje bridža, šaha,....., učenje stranog jezika s po mogućnosti drugačijim pismom- jer posve zaokupiraju misli i isključe te na neko vrijeme iz svakodnevnice, a ako ih voliš možeš lijepo uživati u njima.
Apsolutno se slazem! Ako lavko nema potrebu za hobijem, onda ga ni ne treba traziti, samo zato jer joj je muz rekao da bi ga trebala imati. Baviti se necim jer eto svi imaju neke hobije, pa moram i ja, nije bas ispunjavajuceMoze jedno pitanje?
Zato uopce treba se truditi imati ispusni ventil? Pa ili ga imas ili ga nemas. Nije to nesto sto nuzno moras imati, a jos manje je da mora biti korisno i smisleno.
Meni ce trebati ispuni ventil od previse truda na ovoj temi.
Nije kritika, samo imam dojam da se stvara pritisak kad se nesto "mora". A onda jos mora biti korisno, empaticno, ispunjavajuce, smisleno...
Lavko, a jel trebi treba nesto za opustanje ili nesto intelektualno?
Pa sad kad razmislim, i nije da ja imam silnu potrebu za hobijem. Vise sam pod dojmom tih savjeta muza i ostalih da ce meni biti super i bolje cu se osjecati ako nadjem ispusni ventil. A ja se osjecam cist ok (osim nekih bracnih trzavica, al to je under construction).
Jedino sto bi me stvarno, stvarno opustilo i ispunilo je bas suma. I imam je u blizini. Uvijek idemo na odmor na more jer je mm vezan svim.mogucim vezama za more a jedne godine kada smo isli u brdo, bio je to odmor zivota.
Nikada se nisam tako odmorila i opustila.
Bas na fejsu imam prijatelja koji ide u tu nasu sumu...pitat cu ga kad ide i kako.
E pa onda cizme na noge! A mozes se uclaniti u gljivarsko drustvo...
Eto, rijeseno
Kontaktirala frenda. Moguce je da se pogubim u sumi, ali ima super ruta od 6-7 km. Mozda i ostanem tam
[QUOTE=lavko;2840069]Stalno si mislim kako cu jednog dana na neko planinarenje ali ne vidim kako bih to mogla s malim djetetomQUOTE]
Kako ne. Mi oko kuce nemamo bas mjesta za voziti kolica, osim po cesti. Kupili smo preko njuskala planinarski ruksak za bebe (do 14kg).
Posljednje uređivanje od suma : 09.01.2016. at 15:41
Nakon 20 godina pauze, opet sviram klavir.
Bojala sam se uopće početi i bilo mi je koma na početku kako sam zaboravila, a išla sam 10 godina u glazbenu. Ali evo u nešto više od 2 mjeseca sam se vratila skoro na staru razinu i predivno mi je. Svaki dan vježbam po 45 minuta i jedva čekam da dođem doma i sjednem za klavir.
Inače trčim kad je lijepo vrijeme, al u tome nisam toliko disciplinirana.
Joj, super mi je ovako nešto pročitatiNakon 20 godina pauze, opet sviram klavir.
Bojala sam se uopće početi i bilo mi je koma na početku kako sam zaboravila, a išla sam 10 godina u glazbenu. Ali evo u nešto više od 2 mjeseca sam se vratila skoro na staru razinu i predivno mi je. Svaki dan vježbam po 45 minuta i jedva čekam da dođem doma i sjednem za klavir.
Ja sad imam novu pauzujedno vrijeme sam se baš lijepo vratila u formu, a onda sam prestala. Neko vrijeme sam mogla sinu služiti kao kućni korepetitor, ali više ga ne mogu pratiti, prestigao me programom i tempom pa sam se prestala truditi, a zapravo bezveze.
A klavir mi stoji iza leđa dok ovo tipkam
annvilli, super! meni je isto to bas drago cuti.
ja sam gitaristica s podugim stazem nesviranja. tu i tamo nesto probam, sjecam se nekih skladbi iz osnovne skole :D ali bas bih se trebala posvetiti.
mm je jedno vrijeme isao na tecaj i "trener" je bio onako... zgodan :D
najbolje da se ja upisem :D
Joooj i meni je ovo super. Isla sam isto u glazbenu školu i svirala klavir i prošlo je isto 20 godina kako nisam svirala, samo što nemam gdje staviti klavir tj pianino, ali bi bilo super ponovno osjetiti tipke pod prstimaNakon 20 godina pauze, opet sviram klavir.
Bojala sam se uopće početi i bilo mi je koma na početku kako sam zaboravila, a išla sam 10 godina u glazbenu. Ali evo u nešto više od 2 mjeseca sam se vratila skoro na staru razinu i predivno mi je. Svaki dan vježbam po 45 minuta i jedva čekam da dođem doma i sjednem za klavir.
Inače trčim kad je lijepo vrijeme, al u tome nisam toliko disciplinirana.
bravoNakon 20 godina pauze, opet sviram klavir.
Bojala sam se uopće početi i bilo mi je koma na početku kako sam zaboravila, a išla sam 10 godina u glazbenu. Ali evo u nešto više od 2 mjeseca sam se vratila skoro na staru razinu i predivno mi je. Svaki dan vježbam po 45 minuta i jedva čekam da dođem doma i sjednem za klavir.
Inače trčim kad je lijepo vrijeme, al u tome nisam toliko disciplinirana.
i ja jako volim svirati, iako u zadnje vrijeme sve manje
stvarno je prekrasan osjećaj, baš ponese
[QUOTE=suma;2840278]Kak je s tim hodati? I kak je to za bebe? Ne buni se?
Tesko. Haha. Salim se. Ok je, malo teze nego dok nemas nista na ledjima. Mi smo prije planinarili pa sam navikla na teret na ledjima.
Nasa se nije bunila, uzivala je. Kad je pocela hodati sama bi pokusavala sjesti unutra, kao idemo...
A sad da li djeca sjede pravilno u tome, ne znam. Mi smo se vodili rijecima jednog fizijatra, a on mi je rekao: Samo marama u koljevka (?) polozaju je ok. Nosiljke gdje su djeca prema roditeljima nisu ok jer djeca stalno okrecu glavu da vide sto se napred desava pa umaraju kicmu, gdje gledaju naprjed nisu ok zbog kukova (?). Mozete nositi djete u bilo cemu ako to nije svaki dan i ako nije jako dugo...
Ja planinarim s malim u mei taiu na leđima. Sad ima oko 13 kg i polagano mislim da ćemo na proljeće završiti takvu avanturu ako se još zdeblja jer mi je postao težak.
Mi stvarno često idemo na put po šumi, on sjedi iza sa blaženom facicom i uživa, nikad se bunio nije
Mi smo našeg nosili u tom ruksaku od nekih 8 mjeseci do cca 3 godine. Po kilaži bi on stao u njega i nakon 3. rođendana, ali tad smo ga htjeli priviknuti na to da više sam hoda.
Nikad se nije bunio na ruksak, bilo mu je baš dobro unutra, često bi i zaspao.
Da je takav ruksak težak, jest, ima metalnu konstrukciju, pa još dijete unutra... kod nas je MM odrađivao taj dio posla, ja ga ne bih mogla nositi.
Mi smo u tom ruksaku nosili klince od nekih sedam ili osam mjeseci. On se da nemjestiti za bebace isto kao i za malo vecu djecu.
Moji ispusni ventili su vjezbanje i citanje.
Pilates 2 x tjedno, nekoliko puta na mjesec kuglanje, fešta s društvom, razgovori s jednim dobrim sugovornikom,.... Viber (opušta me).
kad puknem vicem i tako se oslobodim stresa. vicem na koga naletim. ponekad kad sam sama vicem i tad.
a za opustanje paaaaa volim otici u kino, setati gradom i malo vjezbati.
forum i masaza
a planiram i neki pilates, jogu...nesto mirnije za opustanje
1. Nedjelja - obožavam taj dan. Dan nam započinje kratkom jutarnjom misom i onda laganini šetnja, kavica, ručak kod roditelja, spavanje cijelo poslijepodne, pa opet neka zajednička aktivnost... Na taj dan mobitel gotovo niti ne gledam, potpuno sam isključena od vanjskog svijeta... i naspavana
2. Druženje s prijateljicama, kakvo god i u kakvom god obliku. Obično začinjeno s pokojom kapljicom alkohola
3. Šetnja/vježbanje. Najviše volim šetnju predvečer, u sumrak, taj me prizor opušta.
4. Gledanje Prijatelja navečer prije spavanja, u krevetu. Dobro se nasmijem i zaboravim na brige.
A ja sam skuzila da mi je forum isto opustanje. Dodje mi ko cavrljanje. Ne znam jel to dobro il.lose.
Dobro!
I da, čitaj Pavličića ( o njemu si pisala na prošloj strani, zar ne? ). Meni je on super.
Čitanje...najbolja stvar na svijetu. Sa knjigama živim, kuham, idem u wc, idem spavati, čekam redove..s knjigom si u još jednom svijetu, pa ti je ovaj pravi nekako lakši.
Dobro je dokle god ne trošiš previše vremena na to. Meni je forum zamjena za žensko društvo koje mi inače u stvarnom svijetu nedostaje.
To je najljepša stvar kod knjiga, ali meni je, recimo, još od prve trudnoće strašno opala čitalačka koncentracija. I to mi baš fali, onako, da se mogu potpuno uživjeti u knjigu, uživati u tom drugom svijetu..Dobro!
I da, čitaj Pavličića ( o njemu si pisala na prošloj strani, zar ne? ). Meni je on super.
Čitanje...najbolja stvar na svijetu. Sa knjigama živim, kuham, idem u wc, idem spavati, čekam redove..s knjigom si u još jednom svijetu, pa ti je ovaj pravi nekako lakši.
Ipak, natjeram se barem 2-3 stranice dnevno pročitati, iako svaki put moram pogledom preletjeti po prijašnjim stranicama da se prisjetim tko je tko i što se zbivalo...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom