Bok svima,

pišem jer moram izbacit sve iz sebe inače ću puknuti.. Uhvatila me neka depresija, znam da moram pozitivno razmišljati ali ovo čekanje me izluđuje.. I one priče kao nemoj razmišljat jel uspjelo, zabavi se nečim i vrijeme će proletit.. Sve je to super u teoriji ali nikako da mi to uspije.. Luda sam već od osluškivanja simptoma, svaki dan mi se čini kao godina i naravno da se nadam da smo uspjeli ali valjda se vec podsvjesno pokušavam i pripremiti da ne ugledam plus na testu.. Užas..
Kao da se trgam između nade da je konačno to to i onog dinela mene koji mi govori da moram biti razumna i prihvatiti još jedan neuspjeh.. samo mi se plače..