Ja sam se sjetila još jednog čudovišta koje mene grize - analiziranje do bola i razmišljanje što sam trebala bolje napraviti. Ne znam da li to svi rade ili ovako malo anksiozniji.
Baš sam na drugoj temi napisala kako se moje dijete ne voli baš maziti - ona kada daje puse, ne daje ju u obraz, već u zrak..zagrli me oko nogu, zagrli kada pitam, ali nije maza.
I sad ja imam teorije - možda sam distancirana, možda zbog anksioznosti ne mogu izraziti svu ljubav, možda mi zamjera što viknem nekad, možda previše zabranjujem...pa analiziram kako sam se ponašala, pa što sam joj pričala, pa sto stvari.
To se u engleskom zove "overthinking".
Apsolutno nisam sigurna u ispravnost svojih postupaka već ih seciram.