Ives000 prvotno napisa
Nekad imam osjećaj da su prošle godine od tada, a nekada kao da je bilo jučer.. sve opet postane tako svježe i bolno...
Ali onda zapalim svijeću i u mislima zagrlim svoje malenu. I nekako budem bolje.
U pravu si.. naši anđeli nam svakodnevno pomažu da hodamo naprijed i da ne odustajemo.
A pravi put je pred nama, samo moramo odlučiti koračati tim putem.
Doći će vrijeme kada ćeš se osjećati spremnom. Ja sam jedan dan samo osjetila potrebu da razgovaram s njom.
Sjedila sam sama u sobi, i osjećala sam neku radost u srcu, tada sam odlučila da je puštam.
I pustila sam je, jer ne želim da me gleda uplakanu i nemirnu. Želim da bude na onom
lijepom mjestu.. gdje su svi maleni anđeli, da pronađe mir i da mi bude sretna. Jer jedino
tako ću i ja pronaći neki mir u svom srcu. Od tada, nema više epizoda gdje se gušim u suzama,
ako i zaplačem, to bude nekako mirnije, i brzo dođem k sebi. Nastavljam dalje, zbog nje.
Odgovori s citatom