Na duzim putivanjima uglavnom vozi MM. Kao suvozac nikada ne spavam nego njemu stalno didajem bonbine ili nekaj pricam , u stvari, vozim s njim. Nakon nekog vremena se zamijenimo za volanom i tada in odspava, a ne hrani mene bonbonima. E nakon tig bjegovog spacanja, kada se opet zamijenimo, ja pistajem ooustenija i eventualno i ja ubijem oko.
Najveci priblem nam je sti oboje ne volimo voziti po noci.
To mi je stcarno najgori dio voznje bilo na autocesti ili obicnoj. Mislim da imam kokosje sljepilo, ak se to tako zive. Jako mi smetaju svjetla automobila iz suprotnog smjera.

Ove gidine smo zimi islo gotovo do Francuske, ti iskustvo ne zelimo ponoviti. Horror talijanskih auticesta koje je netko dobri opisao, iako je isto tako Beti napisala da su idilicne.

Voljela bih MMa nagivoriti, a znam da necu uspjeti, autom do i po Rumunjskoj