Mitovski, možda su se karakterne osobine spojile s osjetjivom fazom u razvoju. Taj stid zna dosta biti naglašen u vrtićkoj dobi. Npr. moja cijelu godinu trenira ples. I onda dođe nastup i samo ona ne nastupi. Sram ju je. I još uvijek trenira i svi znamo da ponovo neće nastupiti
Lani je na školskoj priredbi bila super, ove godine se ukopala i rasplakala. Vjerujem da je to ta faza. I ako takva faza padne na plodno tlo kao kod tvoje J., onda vjerujem da nije lako. Ali vremenom će ići na bolje.

Imam(o) problema s perfekcionizmom pa mi se tema čini bliskom. Mislim da bi dijete trebalo uvlačiti u procese stvaranja, osmišljavanja (bilo čega), pokazivati da je rezultat nevažan, da je poanta u procesu, stvaranju, druženju, učenju, a ne u finalnom proizvodu, znanju, nastupu, i da taj proces može biti spor, neučinkovit, težak, ali i lijep, veseo ili sve od toga. I da je život stvar sudjelovanja u što više procesa jer tako rastemo...
To se u ovoj dobi može vježbati s ljudima i djecom koja su bliska pa frustracije nisu toliko snažne. Kasnije, kad bude starija, sama će krenuti prema stvaranju u drugim, manje bliskim grupama, no vjerojatno nikad neće savladati frustracije koje nameće potreba da se u nečemu bude ili jako dobar ili nikakav.
Zato je važno dozvoliti joj prostor ili čak poticati da sama radi na nečemu (da vježba npr. instrument, da se sama izviješti u nekoj aktivnosti i da onda u neku grupu dođe već "jako dobra"...) I ako ćete birati sport, ne bih prepručila timske sportove, oni su vječiti izvor frustracija takvoj djeci, bolje nešto individualno gdje sama ovisi o sebi, može si mjeriti postignuće i odlučivati o tome koliko i kako.
Možda griješim, ali ovo je samo iz iskustva.

I još nešto, ona se vjerojatno često uspoređuje s drugima. Važno je što više razgovarati o tim drugima na način da se sagledaju i dobre i loše strane, npr. da netko tko joj je nedostižni uzor u matematici, ima ružan rukopis, da netko tko je najsporiji u trčanju jako lijepo recitira, ovaj netko tko nije najbrži, a nije ni matematičar, zna pričati viceve što je baš fora itd. Znači raditi na odmicanju od crno-bijele slike svijeta da ne zaglavi u njoj (ili sam dobra ili sam loša, nema sredine). Svatko nešto može ili ne može dobro, jako dobro.. ukazujte na to pa će možda upiti dio te slike i na sebe. Pričajte, čitajte, gledajte o ljudima koji su svašta nešto probavali, ne nužno bili dobri, ali su fora...


Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
Moj je hiperosjetljiv na laž, nepravdu, mirise,...
Ne bih htjela skretati s teme, ali ovo mi je jako zanimljivo. Što bi rekla Peterlin, ovo je moj softver i danas. I moje klinke. I onaj dio u kojem Pulinka opisuje hiperosjetljivost na tuđe osjećaje koji ti utječu na ponašanje.
Baš bi bilo fora porazgovarati na zasebnoj temi, kako funkcioniraju takvi klinci, a kako odrasle osobe...