On je sam rekao da mu napišem. ****gaja, moram mu napisat kako će radit bočicu, on ni ne zna kako izgleda adaptirano mlijeko.
On je sam rekao da mu napišem. ****gaja, moram mu napisat kako će radit bočicu, on ni ne zna kako izgleda adaptirano mlijeko.
Jel se ja vama mogu odužiti nekako što me slušate ovdje?![]()
lavko, a osim toga, kakav je sad odnos vas dvoje? Jel razgovor završio u nekoj svađi, ili je sad situacija ok da pričate ?
Moj malac je s 2 godine bio 5 dana s mužem kod njegovih. Meni bilo teže sigurno nego njemu (malom jel)
Lavko,
nemoj mu pisati ali mu reci jer ako je tako neuključen u djetetovo odrastanje on fakat nema blage veze o nekim uobičajenim stvarima pa će te onda zvati s mora svako malo da pita jel ovako , kad...bla bla pa ćeš se ti ulovit da se on ne snalazi s djetetom i brinut i još ako čuješ koji put dijete otraga da plače eto ga na.
ja bih sebe poštedjela toga i radije bi mu rekla što i kad a kako bih ostavila njemu.Tako ja radim s mužem kad odem na službeni put (a bilo ih je) eh da i na hladnjaku sam mu uredno znala napisat koje dane koje dijete gdje ide i ako ima neki rodjendan, MM to voli i bude mi zahvalan što ima podsjetnik inače bi 90% zaboravio i zvrcao preko roaminga mene u inozemstvo.
Al ja i sebi pišem , volim podsjetnike, uvijek kažeme: Budala pamti a pametan piše!
Isto tako djeca izvojevaju s jelom i mojoj mami ako odu na more tjedan dana je baš komplicirano smišljat što bi mogla skuhat da se oboje pošteno najedu (obično različite priloge vole) a i ona i deda, ona baš voli da joj napišem na papir ideje za ručkove/večere i kaže to je spasi razmišljanja. Tako radim i sebi popis menija kad idemo na more jer idemo po otocima na kojima je teško ili skupo nabavit namirnice pa dosta hrane nosimo (zadnje 3 godine otkako tako ljetujemo s još 2 obitelji).
Pri tom ne mislim o pisanju ručak je u 12h, užina u ...
Lavko, mislim da ovo morate rješavati hladne glave, bez drame, bez vikanja, mirnim tonom. To što se loptate riječima i nabacujete blatom, neće pomoći.
preskočila sam par postova sad vidim ovaj: daj molim te kako ste se doveli u situaciju da on nije u stanju djetetu napravit bočicu?? dijete ima 22 mjeseca i znam da je na bočici od početka.
Tu si zeznula i ti što ga nisi ranije upregla, pa meni se čini da je na tebi sve vezano uz dijete on je ko turist u vašem domu. jel se ja varam ili?
jel on ikad svom djetteu pripravio obrok?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.07.2016. at 09:26
Pa onda mu samo napisi...tolko zlica i toliko vode. Mislim poanta je da on preuzme dio odgovornosti a ne da lavko dobije podredenog... I ja kuzim bubilo... Samo to da netko ne radi dok mu se ne kaze je cesto zato sto to nije njegova odgovornost. Najlakse je podijelit: rucak moja a roba tvoja briga. Tako je kod nas. A da oba partnera brinu o sve podjednako, tog ima samo u romanticnim komedijama.
a jel ima neki specijalni razlog zašto dijete još pije adaptirano mlijeko, ili? pa zar sa skoro dvije godine ne bi mogla piti normalno mlijeko?
Tako je. Ja mrtva hladna prodem pored masine i ako je na kraju, ugasim ju. Mm je preuzeo brigu oko vesha jer kuhati ne zna.
A kaj se ostaloga tice, nikada nisam zapocela nesto da on nije pitao je li treba pomoci ili se pridruzio bez pitanja.
On je sin jedinac kojem bi mater jos dupe prala i posluzivala ga da moze. Tako da sve se da ako se par kuzi.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
a mi bi oboje da je naše kuhanje, a veš od onog drugog. pa opet ne valja.
uglavnom se podijelimo za kuhanje, tjedan dana ja, tjedan dana on.
a oko ostaloga se natežemo. isti veš znamo prati po tri puta, božemesačuvaj. a četvero nas je u kući koji možemo staviti sušiti![]()
Moj cesto kuha i ja cesto stavim robu prat..al to onda oboje unaprijed prijavimo drugom...kao nadredenom.
Ma sad se to kravlje ne daje do trece, al ja bi izbacila tu bocu i uvela il rizino il neki sok il zdravoseljacki vodu na kljunasicu.
Znaš što, neću izbacivati bocu jer kako smo imali problema s dohranom - tek s 13 mjeseci počela jesti - u bočicu joj stavim još i žitarice i meda i repičinog ulja i to bude fini obrok, a ova biljna mlijek aaus isto sr..., ništa to nije zdravije/nezdravije. Ovaj Neocate je barem prošao sva testiranja kvalitete, to jemaltene bolnička hrana. Sad smo off otišle.
Ma! Pa nisam mu ja mama da mu svaki put govorim što treba radit da bi živio u kućanstvu.
Lijepo je rekla J.Lo.
Neću kuhat cijeli dan i prati ti veš, nisam ti ja mama.
Nego, neki dan prebacuje on programe, i uhvati spot Ain't Your Mama... I pita on mene "Što to ona pjeva, I hate your mama?". "Ne, nisam ti mama, neću ti prati i kuhat" objasnih ja mirno.
A on složio facu, namrštio se i prebacio program.
Dosta mu je feminizma u kući, još ga mora gledat i na TV-u.
Pa šta i da bude malo gladna
Moja su djeca, da citiram mm-a "bila lišena tog važnog osjećaja" sve dok on nije ostao na porodiljnom, a to je bilo kad je najmlađi imao 2 i pol godine, a najstariji četiri i pol (iskoristio je zadnjih pola godine prava). Puno smo se znali prije toga prepirati baš oko tog jedenja, i iskreno, bojala sam se kako će to funkcionirati kad ostanu samo s njim . A funkcioniralo je otprilike ovako (kako mi je on to prepričao): u jutro doručak, šta je na stolu to se jede, tko je došao za stol, taj je jeo, tko nije, taj nije. Nakon pospremanje stola, oblačenje i, grmilo ili sijevalo, "tjelovježba" - biciklama ili pješice, kako kome drago, ide sa na Schlossberg ili šetnja uz Muru (tad smo živjeli u Grazu). Popodne, dođem ja s posla, ručak taman spreman, djeca na prvi zov ko zečevi skaču za stol, ne pitaju šta ima, samo pobožno i u slast počnu kusat to nešto zeleno. Ja u čudu gledam, naravno da mi je drago, al' opet mi nije jasno kako to da tako jedu. "Pa djeca su ti gladna, šta bi ti nego da jedu?" Jednostavno, ali meni četiri godine nisu bile dosta da shvatim tu mudrost
![]()
A mislim da ti nema baš previše pomoći dok ti sama ideš zbog bračne svađe. OK pomogne tebi psiholog, ali što kad dođeš doma i muž i dalje drvi po istom i opet se vratiš u isti osjećaj.
Njemu je očito sad sve dopizdilo od trudnoće i svega.
Ja sam u jednoj svađi muža iskreno pitala jel me i dalje voli i želi li da ostanemo u braku. To je bila neka svađa dok je malac bio još mali, tipa godinu dana, i kad smo imali krizu. Al to je bila kriza bez vikanja i plakanja
Plan je da ga uključim u terapiju kad bude situacija dobra. A znaš, ja idem jer ja sa svojim emocijama puno iskačem iz prosjeka i to mi pomaže da hendlam i dođem u neki prsjek, da ne davim oko sebe sve živo i neživo. Nije moja prizma jednakak kao prizma zdravog čovjeka.
Prvo i osnovno - ti sebe moraš početi smatrati zdravom osobom. Svatko ima nešto. Ja - autoimunu bolest, mm - hipotireozu, da spomenem samo nešto.
Hoćeš da ti ja kažem što je nas prizemljilo? Ne NAŠA terapija, jer smo svoje poteškoće morali staviti u drugi plan. Nego terapija djece. Jedan je imao tešku nagluhost (koja se riješila), kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju, motoričke smetnje i ambliopiju/strabizam. Drugi je rođen prerano s nezrelim plućima i ima astmu od rođenja + teškoće čitanja koje su se ustanovile polaskom u školu.
Pa kad je trebalo birati hoćemo li mm i ja na obiteljsku terapiju (kao što smo išli u prvoj bračnoj godini, dok se djeca još nisu rodila) ispalo je da NEMA MJESTA NI VREMENA za nas. Djeca su bila na prvom mjestu. Trebalo je starijega voditi na vježbe za oko, stavljati mu okluzije, pa onda neovisno u Suvag na govorne vježbe, pa raditi s njim motorički razvoj (nismo si vremenski mogli priuštiti fizikalnu, iako bi mu dobro došlo).
Mlađi sin evo ove godine prvi put samostalno ide na Srebrnjak na fizikalnu (respifit za astmu) jer ima 15 godina. A prije toga - inhalacije doma, alergološka testiranja, ovo...ono....
Obojica nose naočale, obojica imaju svaki svoje smetnje čitanja, godinama smo ih vukli u Suvag svakog na njegove terapije, a opet se stiglo i utrpati tu gimnastiku, školu plivanja, strani jezik (za mlađega samo) u vrtiću, kasnije atletiku, glazbenu školu...
Eto - radna terapija. Dodaj tu vikendicu, roditelje (falim Bogu na svakom danu koji mogu provesti sami jer su u visokim godinama) itd. Ja idem na jogu otkad su djeca napunila 3 i 4 godine. MM si je lani nabavio novi bicikl. Rijetko koji vikend provedemo doma i rijetko koje godine ne odemo na more. Imamo premalo vremena za prijatelje, ali štaš, negdje moraš rezati. Sreća da postoje društvene mreže.
Jednostavno NEMA PRAZNIH HODOVA u kojima mm ili ja možemo vrtiti mozak u praznom hodu.
Super ste to vi Peterlin sve ishendlali, svaka čast al to ne znači da netko tko ima zdravo dijete bez poteškoća ne bi sebi smio priuštit prazni hod, pa prazni hod zna biti itekako koristan za našu psihu.
Zapravo ne kužim poantu tvog posta za lavko?
Svakako, odlicna mi se cini ideja da on ode sa malom. A ti lepo sebi isolaniraj tri dana opustanja i uzivancije. Verujem da ce to vreme sa detetom malo trgnuti njega i dati dobre rezultate. Pa kao sto su oni klinci jeli jer su gladni, tako i on - snaci ce se, jer nema druge.
Lili svako uziva u onom sto mu je omoguceno, a njemu je omoguceno da ne radi mlijeko.
A nekako i nije u pitanju držanje strane ili traženje tko je u pravu. Svašta teškog su prošli zajedno, to ostavlja traga na oboje.
Nije trivijalno, jer dijete ima alergije, ali opet - mm je sa mnom od prvog dana rame uz rame prematao pelene, brisao guze, vodio djecu na terapije, na kontrole, lijepio flastere na naočale....
Ja mislim da lavko mora pomalo steći više povjerenja da njm zna i može brinuti o djetetu i da ne mora to nužno činiti na način kako bi ona činila. On mora znati na što je dijete alergično, a ostalo - nek ode kod zuteminute tj. njenog na edukaciju kako se napravi slobodno popodne: tata ode s djetetom k svojima (to je i mm radio) a ona ostane doma i ima cijelo popodne za sebe. I svi sretni.
Ja mislim da niti je samo on kriv, niti je sad i vazno ko je kriv... treba naci nacina da se to prevazidje.
lavko, razumijem te i iskreno me zanima, da li smatraš da ćeš moči preživjeti ta 3 dana gubitka kontrole?
Mogu se kladiti da je tvoj odgovor NE.
I vjerujem da je to jedini razlog zbog kojeg je to tvoj muž predložio.![]()
Ne držim ničiju stranu i citiram samu sebe:
lavko ima veliki problem držanja svega pod kontrolom i to je zaćaran krug.
Njezin muž ne radi ni mlijeko djetetu, ne jer ne zna, ne jer ne želi, nego zato jer ima osjećaj (koji dobiva od lavko) da je nesposoban napraviti mlijeko i lavko će to odraditi.
Imala sam isti problem i ogromna potreba za kontrolom nije šala, nego vrlo brzo preraste u ogromni problem.
Lili nije on igrač, nego su 2 igrača u toj igri:
- Lavko koja želi da muž preuzme, a ustvari sama to brani radi zadržavanja kontrole
- muž koji zna o čemu se radi, ali mu s druge strane paše da ima manje odgovornosti i neka lavko samo sama drži uzde kad želi
On je odigrao šah mat poziciju - ponudio je ogromnu pomoć, a zna da lavko neće prihvatiti, jer joj to njezino tijelo ne dozvoli.
I tu je igri kraj.
To sam pomislila, al to bi bilo previše, baš bi bio igrač...
I totalno sam sada ok s tim da idu na more, tražio me upute, ja bih mu ih dala, ali znaaaam da ne bih zucnula pred njim ništa. Kako bi se snašao, snašao bi se. Ja sam svjesna svoje kontrole uglavnom. Ali nije on ne radio jer sam ja to znala bolje nego jer je komotan do bola.
lavko, to ti je kombinacija karaktera - on komotan ti kontroliraš i to samo ide nizbrdo. Sve lošije.
Tako je bilo i meni 6 godina sam kontrolirala sve i onda napokon samo pustila. Prvi put sam udahnula punim plućima, pa neka se muž snalazi. Dijete ima i oca.
Ma ja ne kuzim taj problem da dijete ostane s tatom. Kaj lavko misli da bi se dogodilo? Sigurno nece zivotno ugroziti dijete, sve ostalo je nebitno. Po meni, nek se tata snalazi kak zna i umije. Ja sam u stanju prekoraciti prljave carape na podu i 3 dana ako treba. Ja ih ne dizem.
Joj Anemona. Niti je lavko ti, niti je njen muž tvoj muž. A zloguka proročanstva ne znam da su nešto konstruktivno ikad donijela.
pa ako i odustane oboje će imati istu početnu "pregovaračku" poziciju: kenjam ja, ali bogami i ti si mislio!
valjda je htio i sebi i tebi, lavko, dokazati na neki način da čuvati dijete nije big deal. što god, stvari se mijenjaju, vjerujem da ćete se ipak naći na nekoj sredini, da zadovolji i tebe i njega.
Nije Anemona nista lose mislila. I ima donekle pravo.
a jel on uopće zana kaj mala smije jesti, i ko će kuhati?
znam da ti nije lako, moj stalno priča kak bi se stalno brinul o klincu a onda ja otiđem zorom na posel i ostavim ga s njime, i on se ne sjeti do 12 skuhati za jest nekaj, a nije da više od pol stvari malom jestive ostalo od dana prije, ne on se nije uopće sjetio da bi nekaj radio jer je on na go.
lavko, a kome bi išao na more? Da li bi tamo bili njih dvoje sami skroz ili?