Mi smo kao djeca puno čitali mračne i žalosne knjige, uvijek nešto o siromaštvu i djeci koja pate, ne znam koliko danas naša djeca čitaju takvu realističnu i žalosnu literaturu - već sam negdje pisala, curama iz razreda moje kćeri je bilo vrlo šokantno što je Nemeček umro u Junacima Pavlove ulice, oni su valjda navikli na sretne krajeve. (bilo je i mojoj, samo ja sam njoj pročitala tu knjigu kad je bila manja)

Baš gledam neki dan knjigu Vinipeški vuk, to su priče o životinjama i ja sam kad sam bila mala stvarno obožavala tu knjigu - ali te priče su sve stvarno jako tužne, uvijek se radi o nekim zlostavljanim životinjama i nema baš sretnog kraja, i sad se ja pitam bih li dala to djetetu čitati, ona jako voli životinje i priče o životinjama, žao mi ju je tako ražalostiti. A opet pitam se da li djeca ipak uz takve knjige razvijaju nekakvu empatičnost, osjetljivost ..?