Od malena sam bila vise u muskom drustvu nego u zenskom. Uvijek sam radije birala penjanje na drvo/pjesak/potok nego igru sa lutkama.Nije mi pasao taj sklop. Mozda zato jer sam odrasla u pretezno muškoj obitelji. Teska sam za odrzati dijalog o kozmetici ili modi, pa vecini žena nisam interesantna na tom polju. Kasnim sa trendovima po par godina i nosim ono kaj mi se svidja.Gedgeti/sport itd je drugi fah. Sa muskarcima je to druga prica, dobro se snalazim na tim poljima a ako nesto ne znam o temi, onda samo slusam i ucim.Ili se pravim da slusam. Dobro se snalazim sa vjezbacicama

Cijenim žensku snagu mentalnu i fizicku i brigu o sebi pa su mi automatski vise simpaticne te osobnosti sto ne znaci da mi ke netko manje vrijedan vec da pase mom karakteru. Ali eto mic po mic uvidjeh danas da mi nije toliko nevazno kako izgledam jer od djevojke koja je mogla otputovati bilo gdje sa jednim ruksakom sada vecinu prtljage za 5 dana mi zauzima torbica sa sminkom.Izgleda da je mater bila u krivu. Biti ce i zensko od mene jednoga dana.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk