Ostala sam dužna osvrt na 2666. Ima nekoliko dana da sam je završila, ali nekako nisam znala što bih mislila. Dvaput sam bila na rubu odustajanja, na drugoj i četvrtoj knjizi, a opet me je nešto zadržalo. Ostale 3 knjige su light.
Ono što mi je smetalo, osim mučnih zapisa o nasilju, i višak je riječi. U jednom času sam se pitala misli li on nama ispričati životnu priču baš svakog i najsporednijeg lika. Podsjetilo me na reality televiziju u kojoj se previše priča i zasitilo me to. Tako da ja nemam dojam da je on zbrzao kraj, koliko da urednici nisu imali hrabrosti rezati tekst umrlog pisca. Dobro je Angie rekla: nije vjerovao u manje je više.
Od mene ne ide preporuka, ali ne zbog stila jer o ukusima se ne raspravlja, nego zbog nasilja.

P.S.
Ako bi se četvrti dio mogao nazvati Muškarci koji mrze žene, treći bi mogao biti Twin Peaks ili, točnije, Fire Walk with Me, (što je naziv filma o Twin Peaksu) a takva referenca ima i u samoj knjizi.



Sad čitam autobiografske knjige Marcela Pagnola. Pročitala sam U slavu mog oca, a sad sam na Dvorcu moje majke. Divne su: duhovite, slikovitih opisa, dobro dočarane atmosfere, smještene u Provansu, ma milina. Pročitat ću i preostale dvije.