Što čitate 2.

[tanja_b]

Sad čitam autobiografske knjige Marcela Pagnola. Pročitala sam U slavu mog oca, a sad sam na Dvorcu moje majke. Divne su: duhovite, slikovitih opisa, dobro dočarane atmosfere, smještene u Provansu, ma milina. Pročitat ću i preostale dvije.

I ja jako volim Marcela Pagnola čitala sam ga još u srednjoškolsko doba, ali i godinama kasnije nije mi se nimalo izgubio čitalački užitak. Također preporučujem i izvrsne ekranizacije (r. Yves Robert).

A od pročitanog u proteklih tjedan dana:

Najprije, famozni Stoner - slično kao i Forki par stranica ranije, nekako mi je ta knjiga izazvala oprečne osjećaje. Prije svega, zbilja je majstorski napisana (a tu mislim na prikaz jednog života i jedne epohe u 200-njak stranica, sažetim, gotovo škrtim stilom, a sve je pritom rečeno - svaka čast na stilu!).
Ali tijekom čitanja rastao mi je osjećaj gorčine, koji se prema kraju knjige sve više intenzivirao. Taj njegov flegma-stoički stil, sve to stoji, ali nisam mogla ne pomisliti "ajde probaj danas s takvim stavom i načinom postati i ostati sveučilišni profesor", a u obiteljskim odnosima me upravo bacao u bijes. Ipak, nisam mogla ne osjetiti dozu divljenja na kraju, usprkos svemu. Knjigu vrijedi pročitati, a vjerujem i da će je svatko tumačiti na drukčiji način. Drago mi je da sam ga pročitala, ali da me prilično uzdrmao - jest (možda nisam trebala cijeli roman progutati u 3 dana).

Nakon toga, nešto sasvim drugačije - Erlend Loe, "Doppler".
Za tu knjigu ne bih nikad ni znala da nije bloga Knjiškog moljca koji ga je nahvalio. Nakon što sam dvije večeri umirala od smijeha čitajući ga (i čitajući naglas pojedine dijelove MM-u i sinu, tako da su sad i oni upoznati s Dopplerom, losom, Dusseldorfom, Tobleronom od 4 kg i jednim desničarom ), definitivno ću ga preporučiti svakome tko želi opuštajuću, a ipak ne trivijalnu literaturu. Roman je teško prepričati, jer radnja i nije toliko bitna - ono što najviše fascinira su unutarnji monolozi glavnog lika, njegovo rezoniranje, a najviše njegova "mizantropija" koja zapravo privlači ljude, umjesto da ih odbija. Nedavno je objavljen i nastavak, jedva čekam da ga nabavim.

[Angie75]

Nakon toga, nešto sasvim drugačije - Erlend Loe, "Doppler".
Za tu knjigu ne bih nikad ni znala da nije bloga Knjiškog moljca koji ga je nahvalio. Nakon što sam dvije večeri umirala od smijeha čitajući ga (i čitajući naglas pojedine dijelove MM-u i sinu, tako da su sad i oni upoznati s Dopplerom, losom, Dusseldorfom, Tobleronom od 4 kg i jednim desničarom ), definitivno ću ga preporučiti svakome tko želi opuštajuću, a ipak ne trivijalnu literaturu. Roman je teško prepričati, jer radnja i nije toliko bitna - ono što najviše fascinira su unutarnji monolozi glavnog lika, njegovo rezoniranje, a najviše njegova "mizantropija" koja zapravo privlači ljude, umjesto da ih odbija. Nedavno je objavljen i nastavak, jedva čekam da ga nabavim.

Pročitala dvije knjige, i obje su mi genijalne.
Prva je bila Ulaz za djecu i vojnike, Ivice Ivaniševića - nije roman, već zbirka razmišljanja, aforizama, eseja tako da se pročita začas. Velika preporuka.

Druga je bio Doppler, prema Tanjinoj preporuci. I ja sam se naglas smijala i sad ga je mm dobio za obaveznu lektiru. Izvrsna knjiga, nevjerojatno da je tako nepoznata odnosno neprepoznata kod nas.