Citiraj rehab prvotno napisa Vidi poruku
P.S. Da se razumijemo, ja nisam ljubomorna osoba. Dapace, vise puta su znali i meni i mm reci da smo "ludi" jer toliko slijepo vjerujemo jedno drugom. Prezivjeli smo visegodisnju vezu na daljinu bez tracka ljubomore, prevrtanja dzepova, snjofanja rublja i slicno. Muski dio moje ekipe jos iz srednje skole su kao moja braca, mogu s njima ici gdje hocu, izaci vani, zagrliti se i poljubiti kad se vidimo, nama je to sve normalno. Dakle, nismo posesivni jedno prema drugome, vjerujemo u musko-zenska prijateljstva.
Do jednom. Ja mislim da svi ljudi u brakove ulaze slijepo vjerujući. A onda se dogodi nešto što izazove crv sumnje i tad slijedi razvoj događaja koji ovisi o našem karakteru. Netko će spontano popizditi, netko će taktično i mudro a netko će odmahnuti rukom i reći "Ja njega volim i neka bude sretan". Ove zadnje ja u životu nisam srela, jedino o svojoj djeci mogu tako pričati, o mužu definitivno ne. I zato je MENI ravna crta=prestanak ljubavi. Nekome drugome nije. Ali ne vjerujem u bezuvjetnu ljubav među životnim parnerima. Ja se bojim ravnodušnosti baš iz tog razloga što smatram da ravnodušnost može izazvati samo nedostatak emocija a ne višak emocija.