Kod nas je nepojmljivo da bi netko išao u dom! Obje prabake su do zadnjega bile kod mojih baka, mijenjale im pelene, prale ih itd. Pradjedove ne poznajem ali znam da je bilo isto tako.

Kad nam se baka ne javlja - isti tren se spremamo i trcimo k njoj, a ona najcesce na vrtu i umire nam od smijeha.

Roditelji od mm-a nemaju nikoga, pa mi je i vise nego logicmo da ce jednog dana doci meni na skrb.

Iskreno se nadam da cu i ja stvoriti tako lijep odnos i takve ljude kojima ce biti stalo do mene. Srce bi mi se slomilo da ne bude tako.