Pola godine nakon naseg shvacanja za njegovu veliku zanimaciju za govor i slova - on zna pola abecede, po cijele dane trčkara po stanu i rastavlja riječi na slogove, radi uvecanice i umanjenice sam od sebe, stalno mu moramo pričati kako se koja riječ piše, gdje god vidi slovo pita nas koje je to slovo pa je sav sretan kad mu kažemo.
Ima nevjerojatan vokabular bez gramatickih pogresaka, sva vremena su pravilna, zna napisati svoje ime (na tipkovnicu, na papir ne), tooooliko uživa u citanju priča...
Kažu da će mu biti dosadno u školi, a šta da radim...