Ja ne sumnjam u dobre namjere i trud pojedinaca-edukatora da se stvari promijene, ali bez sistemske promjene nema sreće. Ne može tako važna stvar ovisiti o nečijoj dobroj volji!

Queenbee, ako si u prilici, priupitaj malo nastavnike mogu li zamisliti kako se osjeća roditelj (o osjećajima djece da i ne govorim, jasno je) koji dođe nastavniku na razgovor da mu ponudi "sliku" djeteta i zapravo mu pomogne ukazujući koji je način učenja, ispitivanja i pismenih provjera najučinkovitiji kod djeteta, a zauzvrat dobije prazan pogled i odgovor: pa jel mora imati pet? (radi se o odličnom, marljivom i superpristojnom učeniku, da isključimo možebitne predrasude).