Preseljenje u Zagreb

[NanoiBeba]

Ono kaj mi je jos sinulo. AM i drugi shopping centri nemaju ama bas nikakve veze s gradom. Privatni investitor je odsacao da ce mu se to isplatiti i izgradio ga/ih. Ne da bi stanovnicima bilo bolje neg da zaradi.

Naravno da ima vise automobila, ali postoji nesto sto se zove rjesavanje problema. Bilo vec spomenutim nadvoznjacima i podvoznjaca jer pruga stvarno je problem za smjer sjever/jug, a zatim nekakvo planiranje da se smanji utjecaj auti na javni prijevoz i obrnuto.

Meni se cini da jednostavno plana nema. Zvao se on urbanisticki ili prometni.

I ono kaj meni fali, je ona umjetnicka crta - bilo kroz arhitekturu, bilo kroz dizajn bilo kroz umjetnost. Onako lijepi parkovi i trgovi, zanimljivi svima a oku ugodni. Pa neke fora klupe, skulpture.
Optimist je spomenula parkove za odrasle. Ja ih znam 3. Npr u Istanbulu je uz svaki djecji i jedan za odrasle.

A lad bi mi netko dao birati, definitvno bih prvo glasala za žičaru <3

[Tanči]

Živim u Rijeci, ali bila sam u prilici zbog posla živjeti kraće periode u Zagrebu. Prije toga mi je bio odbojan, ali sam se pomalo zaljubila u njega.
Sviđaju mi se njegovi razni kvartovi, Maksimir, Sljeme, trg, izbor u dućanima...
Ali ne bi mogla bez moje Rijeke i pogleda iz stana na more. Volim plavu boju.
I da, nije baš sat vremena do Rijeke. Možda ako se računa samo od naplatne do naplatne kućice.
Meni bi s autom redovito trebalo od mog stana do recimo autobusnog kolodvora, mojim autom barem 2 do 2 i pol sata.

Od mog parkinga u Zaprešiću krenuli u 14,45h u 15,45 smo bili na parkingu od Metroa u Rijeci.
Dakle, točno sat vremena


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Optimist]

Ono kaj mi je jos sinulo. AM i drugi shopping centri nemaju ama bas nikakve veze s gradom. Privatni investitor je odsacao da ce mu se to isplatiti i izgradio ga/ih. Ne da bi stanovnicima bilo bolje neg da zaradi.

Pa netko je privatnom investitoru morao dati dozvolu za to, zar ne?

Slazem se za umjetnicku crtu, fali.

[NanoiBeba]

Ono kaj mi je jos sinulo. AM i drugi shopping centri nemaju ama bas nikakve veze s gradom. Privatni investitor je odsacao da ce mu se to isplatiti i izgradio ga/ih. Ne da bi stanovnicima bilo bolje neg da zaradi.

Naravno da ima vise automobila, ali postoji nesto sto se zove rjesavanje problema. Bilo vec spomenutim nadvoznjacima i podvoznjaca jer pruga stvarno je problem za smjer sjever/jug, a zatim nekakvo planiranje da se smanji utjecaj auti na javni prijevoz i obrnuto.

Meni se cini da jednostavno plana nema. Zvao se on urbanisticki ili prometni.

I ono kaj meni fali, je ona umjetnicka crta - bilo kroz arhitekturu, bilo kroz dizajn bilo kroz umjetnost. Onako lijepi parkovi i trgovi, zanimljivi svima a oku ugodni. Pa neke fora klupe, skulpture.
Optimist je spomenula parkove za odrasle. Ja ih znam 3. Npr u Istanbulu je uz svaki djecji i jedan za odrasle.

A lad bi mi netko dao birati, definitvno bih prvo glasala za žičaru <3

[NanoiBeba]

Kak da ja sada ovo obrisem. ? Dva ista posta

[NanoiBeba]

Joj Optimist, nas dve nikako na zelenu granu.
Ono kaj hocu reci je da nema plana gradske uprave da stanovnicima bude bolje. Nemam ja nista protiv shopping centara ako ljudima olaksavaju zivot.
Ali nema plana za stvari za koje ka mislim da su bitne za stanovnike grada - skole, vrtici, zdrastvena i socijalna skrb, promet i svastanesto sto spada pod nekakvu osnovu ugodnog ljudskog zivota.
Shoping centru sa nadogradnja a ne osnova, nisu bitni. Ak nemres upisati dijete u vrtic, al ih u razredu ima 35, ak cekas na pregled doktoru, zubaru kaj ja znam, ak vidis da bi pomaka u prometu bilo da netko malo poradi - to je bitno.
A shopping je gušt, nekom veci nekom manji, a neki ga i ne vole

[Optimist]

Zasto mislis da nismo na zelenoj grani? Diskutiramo i u globalu se slazemo, ako pazljivije citas.

[Optimist]

I jos bih dodala da mozda i ima plana, ali nema para. Ali nekako se nadam da ce se i to promijeniti na bolje.

[NanoiBeba]

Ja se isto nadam, al nikako skuziti da je krenulo.
Naravno da se puno ne moze napraviti s prometom i ovom kolicinom automobila, ali ipak mislim da bi nekaj moglo

[čokolada]

Da bi se grad razvio u ovom smjeru kako Nano opisuje, na čelu grada potreban je vizionar, a to B.nije. On je namiritelj svojih poslovnih i zavicajnih prijatelja, i ostvaritelj nekih skromnih (da ne kažem nešto ružnije) ideja.

[jelena.O]

Kao da sam ja pisala. Zivim u Zg, srecom iznad grada, u blizini suma, potoka, livada i svako silazenje u grad mi je stres.
Radim u centru i osjecam se tu sva stisnuta, jedva cekam doci doma i otic zagrlit drvo. Doslovno.

ti sii u gradu i iznad njega, iskreno imaš pol sata do trga s javnim prevozom, meni je to bilo super kad sam bila na brdu nasuprot tebe, ja sam mogla i do faksa a i do škole pehake ako je bila frka, a škola mi je bila stvarno dijametralno simetrična od doma. u biti možeš i brže doći nekud pješke nego s javnim ili osobnim prevozom

[aleksandra70vanja]

svi se stalno vidimo, dogovaramo, ljudi na put do i s posla gube malo vremena i uvijek ostaje dovoljno za druženje. Spustimo se do rive i družimo s kim želimo. Nije potrebna velika organizacija u koju moraš uklopiti slobodno vrijeme, put, gužvu itd. to su meni prednosti a tebi ne znače ništa. I to mi je ok.

uh
ja sam sa zadovoljstvom od toga pobjegla

[magriz]

I da, nije baš sat vremena do Rijeke. Možda ako se računa samo od naplatne do naplatne kućice.

naravno da nije. osim ako ne vozis preko ogranicenja

[Tanči]

Koliko je km do Rijeke?
Cca 130.
Koliko je ograničenje na autocesti?
130 km/h
Ha!
Vidi vraga pa može se za sat vremena bez kršenja ograničenja [emoji23][emoji23]
Plus toleranca 10% i dalje smo u zakonskim granicama.



Sent from my iPhone using Tapatalk

[magriz]

Koliko je km do Rijeke?
Cca 130.
Koliko je ograničenje na autocesti?
130 km/h
Ha!
Vidi vraga pa može se za sat vremena bez kršenja ograničenja [emoji23][emoji23]
Plus toleranca 10% i dalje smo u zakonskim granicama.



Sent from my iPhone using Tapatalk

146 od naplatnih do naplatnih.
ogranicenje 130, osim u tunelima i na vijaduktima gdje je od 80-100.
meni je moj zivot predragocjen, a i zivoti drugih. uz to, volim placu potrosit na nesto drugo, a ne mup.
znam ja ljude koji se hvale da stignu i za 45 minuta. no meni to i nije nesto za hvalit se. bar ne javno

[Jelena]

Koliko je km do Rijeke?
Cca 130.
Koliko je ograničenje na autocesti?
130 km/h
Ha!
Vidi vraga pa može se za sat vremena bez kršenja ograničenja [emoji23][emoji23]
Plus toleranca 10% i dalje smo u zakonskim granicama.



Sent from my iPhone using Tapatalk

Pretpostavljam da se zezas. Al ako slucajno ne, tolerancija je zbog mjerne nesigurnosti, a ne da ti mozes brze voziti.

Niti smijes cijelim putem vozit 130 km/h, niti je zg-rijeka ili zapresic-rijeka 130 km. Kad nema prometne guzve treba odgovornom vozacu cca 1,5 sat.

[Jelena]

Magriz, malo sam spora. Al vjerojatno se tanci zeza.

[Ana i mamino zlato]

netočno , 159 km piše na tabli na autocesti
i ograničenje na nekim mjestima je debelo ispod 130
navozila sam se na toj cesti i sto posto je kako ja pišem
osim ako netko ima problem s tim da mora biti uvijek i stalno u pravu

[Beti3]

Kukuljanovo(Metro)- Lučko, 149km. 1 sat 24 min, kaže via Michelin ( danas forum ne omogućava linkanje)
Puno sam puta vozila iz Rijeke u Zagreb, jedan sat je gotovo nemoguća misija, ako ne želiš ugroziti druge vozaće i/ili svoj džep. No, priznajem, moguće je od naplatnih kućica na Grobničkom polju do Lučkog doći za 1 sat, ako baš moraš.

Apropo života u Zagrebu, živjela sam u njemu za vrijeme studija, na Šalati, išla u Lisinski, u kazalište, na klizanje, svuda. Bila sam student, i u Zagrebu mi je bilo dobro, ali jedva sam čekala vikende u kojima mogu doma, u Rijeku, disati punim plućima i gledati more Nisam ja za veliki grad. I sad uživam doći u ZG, evo mene i idući vikend, kao posjetitelj, uvijek sretna u ZG. Kao stanovnik-ne.
No, ja sam i iz centra Rijeke otišla u mali grad u okolici, i baš mi ništa ne fali. Susjedi su ovdje jednako otuđeni, svaki u svom dvorištu, kao i u velegradskom neboderu. No, ako poželim popričati s nekim poznatim, vrlo lako ću ga naći , što je u velikom gradu teže.

[Jelena]

On topic - nije Zg grad mojih snova, ali nije ni los za zivjeti. Ima ponudu za razlicite ukuse.

Mi idemo plesati cesto, volimo i festivale -plesne, kazalisne i filmske, ponekad odemo u kino, ako mogu birati, dvorana Mueller mi je nesto genijalno, odemo na koncerte Dom sportova, Lisinski, Tvornica, Mocvara... Bude svasta u HDLU, u Umjetnickom, u Laubi... Svako toliko neka predstava u kazalistima bude OK.

Nisam u centru, al sam biciklom iz stana do Trga za 20 min, do Glavnog za 15 min, pjesice za 40 min. Ponekad sjednem u tramvaj, Zagreb je drugaciji iz tramvaja.

Ima sad dobrih restorana i odlicnih kolaca u slasticarnama, ima odlicnih cvjecarnica, ribarnica na Dolcu... Jedino mi se cini da nema vise dobrih diskoteka, al mozda nisam dobro informirana.

Nikako ne zivim samo u kvartu. Bila sam 6 mjeseci silom prilika samo u kvartu, imala sam osjecaj da sam u fancy zatvoru, stalno sam morala po istim parkovima setati, iste skulpture, isti ljudi u isto sati.

Dobri su mi susjedi, blizu mi posao, puno zelenila, nitko mi ne bulji u stan.

I ja bih da se prijelaz preko pruge olaksa na vise mjesta, pa i preko Slavonske ili u N. Zagrebu ako hoces biciklom preko Av. Dubrovnik - uzas. Trg B. J. velika sramota. Bogoviceva mi je isto uzasna. Al ima i gorih stvari u zivotu.

[Bubilo Bubich]

Meni od Rijeke do Zagreba treba 2,5 sata, jos pol sata do mog kvarta na istoku, ukupno 3 . Al ja vozim 100 na sat, u tunelu 80 i ne preticem . I totalno se stresiram od voznje uzbrdo po Rijeci, al čeličim se .

Imam sestricnu u RI, pa se uputim jednom godisnje... I s njezinog prozora se vidi more, al ja se zapravo mora bojim, skuzila sam. Super je to ljeti, sunce, plaže, kamen, zrak, odmor i sve to... Al ta ogromna količina dubine mi zapravo ulijeva neki iskonski strah, onako filozofski govoreci. Volim doci na more, al kad ga gledam (ne računajuci igranje s djecom na plazi i u plicaku) ne osjecam mir i zadovoljstvo, nego neko strahopostovanje. Eto, ima nas svakakvih... A kad gledam neka brdasca, tipa Istra ili Zagorje, osjecam se puno prirodnije.

Sto se tice druzenja u Zagrebu, ja sam sretna da se ne moram druzit sa susjedima ili da mi netko upadne na kavu u 18h, a upravo sam dosla doma od 8h. . Al moja mama i njezine susjede "upadaju" jedna drugoj bilo kad, bez poziva i dogovora, i ostaju (za moje pojmove) dugo jedna kos druge...

Istina je da se s dugogodisnjim prijateljicama nalazim rijetko, i uvijek sto opcija dok ne nademo termin kad svi mogu, ali kvart je pun ljudi koje često i rado srećem, ponajprije roditelje vrsnjaka moje djece. Al ne skupljamo se doma, nego po parkovima ili igralistu, kulturnom centru i sl. Kad je toplo, satima smo vani. Imam par viber grupa i cim netko ide samo zujat van ili na neko dogadanje u kvartu, odmah si saljemo poruke i uvijek se netko skupi. Cak i kad nema nikog s vibera, naci ces nekog drugog vani. Znali smo donijet i palacinke i sl. u park... Druga ekipa cesto visi u kvartovskom bircu, uvijek ces naci nekog na kavi tamo... Moram priznat da u pocetku nisam bila sretna druzenjem "samo s tim mamama", i jako su mi falile moje "prave, stare prijateljice" koje ne vidas tako cesto nakon sto dobijes djecu, al nakon par godina i s tim ljudima se skompaš... Uglavnom, ima ljudi za druzenje i po Zagrebu .

[čokolada]

Nikad mi nije bilo jasno striktno argumentiranje udaljenosti preko naplatnih kucica - pricamo o 149 km kao da su nam dnevni boravci u tim kućicama. Pa to je jos bar 10-20 km plus.

[Beti3]

Nikad mi nije bilo jasno striktno argumentiranje udaljenosti preko naplatnih kucica - pricamo o 149 km kao da su nam dnevni boravci u tim kućicama. Pa to je jos bar 10-20 km plus.

Ja sam to napisala samo da pokažem da je nemoguće doći od Zagreba do Rijeke za sat vremena, jer ni od naplatnih do naplatnih nije moguće.

[čokolada]

Pa zato i kazem, a slucajno sam uzela "tvoju" kilometražu. Ovisi u kojem si dijelu grada ZG i RI, ali ti naplatne sigurno nisu ni polaziste ni odrediste.

[flopica]

Volim doci na more, al kad ga gledam (ne računajuci igranje s djecom na plazi i u plicaku) ne osjecam mir i zadovoljstvo, nego neko strahopostovanje. Eto, ima nas svakakvih...

Sto se tice druzenja u Zagrebu, ja sam sretna da se ne moram druzit sa susjedima ili da mi netko upadne na kavu u 18h, a upravo sam dosla doma od 8h. .

ovo sve potpisujem!

jako volim more, toplinu, sunce, ljeto...
ali kad ga promatram, uvijek se javlja neki duboki strah i bezdan u meni
naprotiv, kad sam okružena brdima (a to je često) osjećam mir...

što se tiče ovog dijela oko druženja, u malim (manjma) sredinama vrlo je često prisutna ta navada ulaska u tuđu kuću iznebuha
moram biti iskrena pa reći da kod mene toga nema, i da sam okružena prijateljima koji to ne rade
obavezno se čujemo kad je tko slobodan
susjedi isto nisu naporni ali u početku je blo potrebno jasno odrediti granice po tom pitanju
vjerujem da me između sebe komentiraju jer oni idu jedni drugima na kave a ja za to nemam živaca
eventualno ljeti, kad sam na terasi iza kuće svarim koju tu i tamo kad sam raspoložena
ok. sa svima sam u korektnim odnosima ali dalje od toga ne mogu
ne mogu slušati o svekrvama i "ko je što užina" hebe mi se
rađe kopam rajčice, iskreno

već sam na nekoj ranijoj raspravi na temu selo vs. grad rekla da sam ja čovjek prirode
s povremenim težnjama konzumiranju civilizacijskih dostignuća
volim kino, volim kazalište, volim lijepe parkove, shoping centre ne volim i ne podnosim
djecu sam vodila i vodim kad god imam priliku
muzeji, kina, slastičarne, dolac, žičara, mekići, lunjanja gradom, vožnja tramvajem, sve su obišle više puta
možda više nego neka djeca koja tamo žive
no, za sve to treba i novaca i vremena
i iskreno, žao mi je što ne žive okružene nekim mogućnostima
ko psu mi je žao
i da, usprkos mojoj ljubavi prema našoj kući s vrstom i ptičicama i predivnoj prirodi i životu bez stresa što se prometa tiče
sve ostalo meni je u ovoj sredini stres
i fale mi ljudi bez strašnih ograda u glavi i iscrpljuje me klasična provincijska znatiželja i seciranje i analiziranje
to me strašno živcira, nije nužno da se radi o meni, ja to ne mogu slušati ni kad se radi o bilo kome drugome
a toga je svugdje ali u maloj sredini to je središnja točka razgovora, po kućama ili kafićima, jer drugih mjesta okupljanja gotovo da nema

eto, to je ono što me smeta
ako se hoću družiti s nekim, ili možemo u kućnom aranžamanu ili u kafić
i to frustrira, jako...
pogotovo kad je u kombinaciji dječje druženje

još me smeta i to što djeca okružena određenom okolinom upijaju tu okolinu
i njene neželjene učinke, htio ili ne htio ali njih to oblikuje
i onda s epitam, imam li prava zbog svoje sklonosti mirnom životu i prirodi na takav način zakidati svoju djecu?
neprekidno se susrećem s takvim razmišljanjima
dobro, dok su djeca manja to nekako možeš amortizirati
ali kako rastu, neke stvari postaju sve očiglednije
od kvalitete obrazovanja, od okoline i poruka koje ona nosi, od mogućnosti za razvoj potencijala u punom smislu
dijete ti ne znam, ima talent za nešto ali nema ga gdje njegovati, nema ga s kim razvijati
i onda se to jednostavno počne gubiti, iščezavati, lagano nestaje
i dijete je frustrirano jer se ne može izraziti, ne može se razvijati u potpunosti...
ma joj.
neću dalje
zamislila sam lijepu nedjelju....

[flopica]

e da, pošto imam joše nešto za reći da ne zaboravim svježi primjer tog frustrirajućeg osjećaja kad si zakinut za neke normalne stvari
npr. dijete čita knjige, jako voli teme o vampirima, sf, i td..
čta trenutno neku trilogiju
i pročita prva dva dijela u dahu, jedva čeka otići u knjižnicu po treći, trčeći se sprema...
vraća se pokisla, nema ga...
u našoj knjižnici nema
iako je izašao valjda prije tri godine...
ništa, idem do knjižare da joj kupim, nek joj bude poklon za rođendan
nema
knjižara je jedna, knjižnica je jedna

čekam da netko od nas ode u zg pa će dobiti, možda i naručim, sve pet...
nije to tragedija, nije kraj svijeta
ali te u tom trenutku smeta
jer pobogu, hoćeš kupiti knjigu, ne tražiš space ship
ali nema, pa se nasadi na glavu i to je momenat kad te ta ograničenost stisne u stomaku
pogotovo kad je to na redovnoj bazi i za sto stvari se ponavlja...

[Mojca]

Pa bar knjige je lako online naručiti.

[flopica]

e pa Mojca nije u tome poanta
poanta je u tom osjećaju da jednostavno ne možeš otići i kupiti što ti treba
i da je to jako često

[maria71]

Ne volim više svoj grad .
Pa kad god mogu odem do Opatije ili u Zagreb.

No to je moj subjektivni osjećaj, koji moja obitelj poštuje . NJima je ovdje gdje jesmo baš super.

[NanoiBeba]

Ako se vratimo na Zagreb, ja i dalje ne kuzim vase argumente. Kuzim samo čoksu.
Ja pisem o tome da se grad nije poboljsao za opce dobro, za dobro svojih stanovnika.
Meni kolicina kafica i restorana nista ne znaci. Bilo ih ke dovoljno i prije. Koliko cesto sjedim na kavi? 1 u 2 tjedna ak ne i rjedje. A restorani? Kaj ih vi fakat cesto posjecujete?

Koliko je kina ostalo u gradu? Gotovo smo osuđeni na Cinenesto i americke filmove. Koliko je klubova i mkesta za izlaske bilo u mojoj mladosti? A koliko ima sada.?
To je o zabavi.
A ono kaj mene muci je svakodnevni "obican" zivot koji ukljucuje primet, obrazovanje, zelenilo, zdrastvena skrb, palijativno pa da ne nabrajan.

Svatko si je od nas stvorio svoj mikrosvijet u kojem zivi otprilike kako mu pase, a ja pisem o nekim opcenitim stvarima koje bi nas sve trebale zanimati bilo da zivimo u NZ, centru, na obroncima brda ili gdhe vec netko voli i moze.
I to me zalosti - nema pomaka, pa makar malog koji ide u tom smjeru

[Bubilo Bubich]

Ima mjesta za izlaske, al mi ne izlazimo . Kod mene na poslu ima hrpa ekipe u 25-30 (bez djece) koji puno izlaze, na mjesta za koja nikad nisam čula. Neki od njih organiziraju bozicni party za firmu, donijeli su prijedloge mjesta da sam samo zujala - gdje je to...

Al za ostalo te kuzim, i slazem se.

Meni bi bilo idealno da ima 20-30 manjih gradova u malim regijama gdje bi bilo "humanije" zivjet... Tipa Istra ili Medimurje da je sve blizu, da ima svega... Mozda jednom.

[In love]

Meni je Rijeka plafon. A ne zivim u gradu, negu u prigradu. U grad sa djecom(prošetati) idem rijetko, eto, isli smo jućer, na Korzo, uzas... A moji klinci su seoska djeca pa jim je u gradu odmah dosadno. Pita mene L jedan dan: Mama, sta rade djeca u gradu po cijele dane, ne mogu se bas igrati vani kao mi.

A civilizacije jim ne fali, puno putujemo, videli su gradove ohoho veće od zg i konzumirali njihove blagodati.
Isto tako se ne bojim da će jih okolina pokvariti ( jer ruku na srce, okolina gdje smo mi je malo vise priprosta nego gradska, barem vecina) jer smo tu mi kao roditelji da jim širimo vidike.

Jedino što mi jako jako smeta je nesređen prigradski javni prijevoz.

Ja sam jako razmaženo po pitanju gužvi u prometu, iznervira me vec crveno svijetlo koje predugo gori . Trenutno se u Ri gradi po cestama pa zapnem u gužvi ( 10 min) i ja sam već sva luda. jednostavno nismo navikli na to.

Mm je u Zg 2-3 puta tjedno, isto lud od guzvi. Nije to za nas. Nekome mozda paše.

A opet iz Rijeke imaš 20 min do skijališta, 20 min do Krka, 20 min... U Veneciju mogu na dnevni izlet, isto tako u Lj. U zg si za sat i pol. Ma geografski položaj - milina.

Kazalište - imamo. I lutkasko.
Kino - imamo. I Art.
Klizalište - zimi imamo. Vanjsko i unutrašnje. A i Delnice su na 20 min.
Bazen- imamo.
Shoping centri - ne trebamo.
Bolnice - imamo.
Veliki parkovi - nemamo ali zato su šetnice do kojih možeš i gradskim prijevozom - Riječina, Kostrena, Opatija,...
Skole, srednje skole, fakulteti - imamo. Ali mi tako ili onako djeci vec sada govorima da ce na studij van Rijeke, to je dobro za samostalnost.


Još da se gradski oci malo pokrenu...

Tako da - svako neka bira ono sto mu je bitno. Meni je jako bitna sirina prostora gdje živim, da nisam skučena među kučama, zgradama. Da imam parkin odmah u dvorištu jer stalno nesto teglim i nosam u auto, iz auta... Da mogu djeca trcat vani, vozit biciklu bez mog stalnog nadzora. A sve ostalo mi je manje bitno. Sa susjedima se baš i ne druzim. Znam da smo jim malo čudni ( jer imamo skroz drugi nacin zivota od vecine u selu) ali sta je tu je. Da mi je muka odselila bi.

[Mojca]

e pa Mojca nije u tome poanta
poanta je u tom osjećaju da jednostavno ne možeš otići i kupiti što ti treba
i da je to jako često

I meni koja živim na 40 min pješke od centra grada, je najčešće problem ići nešto ciljano kupiti u centar. Jer jednostavno nemam vremena.
Pa naručim online.
Ili odjurimneplanirano u grad.

Ali kužim što želiš rećI.

[NanoiBeba]

Evo ja pak zivim relativno blizu centru, pa sam jos i sjedala u auto u potrazi za majicim koju je juniorka htjela a HM ju ocito nije ni dobio. I na kraju po prvi put u zivotu narucila ju internetom i jos su mi je dostavili na posao i dibila i popust, tak da si sve mislim poceti tako kupovati jer ja bas ne volim ici po ducanima.
No ducan mi je zadnja stavka od onog sto me muci.
Zaboravila sam na smece. Pa na sta nam je poceo sliciti grad s prepunim kontejnerima

[Mojca]

Pa si srušim raspored i poslije pol tjedna nadoknađujem to vrijeme.

[Trina]

ovo sve potpisujem!

jako volim more, toplinu, sunce, ljeto...
ali kad ga promatram, uvijek se javlja neki duboki strah i bezdan u meni
naprotiv, kad sam okružena brdima (a to je često) osjećam mir...

što se tiče ovog dijela oko druženja, u malim (manjma) sredinama vrlo je često prisutna ta navada ulaska u tuđu kuću iznebuha
moram biti iskrena pa reći da kod mene toga nema, i da sam okružena prijateljima koji to ne rade
obavezno se čujemo kad je tko slobodan
susjedi isto nisu naporni ali u početku je blo potrebno jasno odrediti granice po tom pitanju
vjerujem da me između sebe komentiraju jer oni idu jedni drugima na kave a ja za to nemam živaca
eventualno ljeti, kad sam na terasi iza kuće svarim koju tu i tamo kad sam raspoložena
ok. sa svima sam u korektnim odnosima ali dalje od toga ne mogu
ne mogu slušati o svekrvama i "ko je što užina" hebe mi se
rađe kopam rajčice, iskreno

već sam na nekoj ranijoj raspravi na temu selo vs. grad rekla da sam ja čovjek prirode
s povremenim težnjama konzumiranju civilizacijskih dostignuća
volim kino, volim kazalište, volim lijepe parkove, shoping centre ne volim i ne podnosim
djecu sam vodila i vodim kad god imam priliku
muzeji, kina, slastičarne, dolac, žičara, mekići, lunjanja gradom, vožnja tramvajem, sve su obišle više puta
možda više nego neka djeca koja tamo žive
no, za sve to treba i novaca i vremena
i iskreno, žao mi je što ne žive okružene nekim mogućnostima
ko psu mi je žao
i da, usprkos mojoj ljubavi prema našoj kući s vrstom i ptičicama i predivnoj prirodi i životu bez stresa što se prometa tiče
sve ostalo meni je u ovoj sredini stres
i fale mi ljudi bez strašnih ograda u glavi i iscrpljuje me klasična provincijska znatiželja i seciranje i analiziranje
to me strašno živcira, nije nužno da se radi o meni, ja to ne mogu slušati ni kad se radi o bilo kome drugome
a toga je svugdje ali u maloj sredini to je središnja točka razgovora, po kućama ili kafićima, jer drugih mjesta okupljanja gotovo da nema

eto, to je ono što me smeta
ako se hoću družiti s nekim, ili možemo u kućnom aranžamanu ili u kafić
i to frustrira, jako...
pogotovo kad je u kombinaciji dječje druženje

još me smeta i to što djeca okružena određenom okolinom upijaju tu okolinu
i njene neželjene učinke, htio ili ne htio ali njih to oblikuje
i onda s epitam, imam li prava zbog svoje sklonosti mirnom životu i prirodi na takav način zakidati svoju djecu?
neprekidno se susrećem s takvim razmišljanjima
dobro, dok su djeca manja to nekako možeš amortizirati
ali kako rastu, neke stvari postaju sve očiglednije
od kvalitete obrazovanja, od okoline i poruka koje ona nosi, od mogućnosti za razvoj potencijala u punom smislu
dijete ti ne znam, ima talent za nešto ali nema ga gdje njegovati, nema ga s kim razvijati
i onda se to jednostavno počne gubiti, iščezavati, lagano nestaje
i dijete je frustrirano jer se ne može izraziti, ne može se razvijati u potpunosti...
ma joj.
neću dalje
zamislila sam lijepu nedjelju....

Taman posla da mi se u kuću dolazi iznebuha. Nema toga kod mene. Tako se kod mog svekra i svekrve upadalo bez kucanja, bez najave, ne samo u kuću nego i u spavaće sobe ako se traži baš određena osoba. Susjede pozdravim kulturno svaki put kad ih vidim i to je to. Nije to više kao prije, ustvari nema to veze s onim prije nego svatko živi svoj život. Što se djece tiče, ja vidim samo pozitivne strane. Istina, fali aktivnosti i to je problemčina. Ali u okvirima onoga što ima će nešto izabrati. U srednju idu u grad busom, ne voze se više nego što će se voziti dijete u zagrebu, i tamo otkriva neki novi svijet, nove ljude i sve to nosi svoje. Djeca mi nisu seljačići nego su genijalci. Nisu skupili manire od napornog starog susjeda ili lokalnih baba tračara nego sam ih odgajala ja pa su to fina, kulturna i pametna djeca. Nema to veze sa sredinom nego s odgojem. Tako da ja uopće ne vidim mane odrastanja u manjoj sredini nego milijardu pozitivnih strana.

[Peterlin]

Taman posla da mi se u kuću dolazi iznebuha. Nema toga kod mene. Tako se kod mog svekra i svekrve upadalo bez kucanja, bez najave, ne samo u kuću nego i u spavaće sobe ako se traži baš određena osoba. Susjede pozdravim kulturno svaki put kad ih vidim i to je to. Nije to više kao prije, ustvari nema to veze s onim prije nego svatko živi svoj život. Što se djece tiče, ja vidim samo pozitivne strane. Istina, fali aktivnosti i to je problemčina. Ali u okvirima onoga što ima će nešto izabrati. U srednju idu u grad busom, ne voze se više nego što će se voziti dijete u zagrebu, i tamo otkriva neki novi svijet, nove ljude i sve to nosi svoje. Djeca mi nisu seljačići nego su genijalci. Nisu skupili manire od napornog starog susjeda ili lokalnih baba tračara nego sam ih odgajala ja pa su to fina, kulturna i pametna djeca. Nema to veze sa sredinom nego s odgojem. Tako da ja uopće ne vidim mane odrastanja u manjoj sredini nego milijardu pozitivnih strana.

Ref.na zadnju rečenicu: ja sam iz male sredine i ostala sam, tj.vratila se u Zagreb nakon što sam mjesecima u svom malom gradu pokušavala bezuspješno naći posao. To čak nije bila odluka nego splet okolnosti. U Zagrebu sam tražila posao od ožujka do travnja, znači mjesec dana. I danas mislim da je to najbolje što mi se dogodilo. Nisam za tim čeznula, ali nisam se ni zabrinjavala kad su stvari krenule u drugom smjeru. U svom gradu sam posao tražila cijelu zadnju godinu studija i kad me tata odveo u svoju firmu (iste smo struke) vrlo brzo sam prokužila što bi moje zapošljavanje preko veze učinilo i meni i njemu.... (do penzije bi morali lizati nečije zadnjice). Bilo je to prije > 30 godina, ali vjerujte, nije danas bitno drugačije. U velikom gradu isto su ljudi orijentirani na svoju užu sredinu. Već je to rečeno. Bolje se uzdati u se i svoje kljuse... Nekome će biti bolje u provunciji, nekome u većem gradu, a ima bome ljudi koji nikada ni sa čime nisu zadovoljni i uvijek su im drugi ljudi krivi ako se loše osjećaju. Takvima nema pomoći.

[Optimist]

Nekome će biti bolje u provunciji, nekome u većem gradu, a ima bome ljudi koji nikada ni sa čime nisu zadovoljni i uvijek su im drugi ljudi krivi ako se loše osjećaju. Takvima nema pomoći.

Potpis.

A sto se tice nenajavljenih gostiju, cini mi se da je i to u manjim sredinama postalo vise iznimka nego pravilo.

[Trina]

Ref.na zadnju rečenicu: ja sam iz male sredine i ostala sam, tj.vratila se u Zagreb nakon što sam mjesecima u svom malom gradu pokušavala bezuspješno naći posao. To čak nije bila odluka nego splet okolnosti. U Zagrebu sam tražila posao od ožujka do travnja, znači mjesec dana. I danas mislim da je to najbolje što mi se dogodilo. Nisam za tim čeznula, ali nisam se ni zabrinjavala kad su stvari krenule u drugom smjeru. U svom gradu sam posao tražila cijelu zadnju godinu studija i kad me tata odveo u svoju firmu (iste smo struke) vrlo brzo sam prokužila što bi moje zapošljavanje preko veze učinilo i meni i njemu.... (do penzije bi morali lizati nečije zadnjice). Bilo je to prije > 30 godina, ali vjerujte, nije danas bitno drugačije. U velikom gradu isto su ljudi orijentirani na svoju užu sredinu. Već je to rečeno. Bolje se uzdati u se i svoje kljuse... Nekome će biti bolje u provunciji, nekome u većem gradu, a ima bome ljudi koji nikada ni sa čime nisu zadovoljni i uvijek su im drugi ljudi krivi ako se loše osjećaju. Takvima nema pomoći.

Slažem se sa svime što si napisala.

[aleksandra70vanja]

e pa Mojca nije u tome poanta
poanta je u tom osjećaju da jednostavno ne možeš otići i kupiti što ti treba
i da je to jako često

znamo da nije u tom poanta
ali koja je knjiga, sad me baš zanima

[čokolada]

Mene je u manjoj sredini najviše smetalo zabadanje nosa u privatne stvari, mogućnost da ti svatko bane doma kad je u prolazu i specifični mentalitet. Doduše to s mentalitetom me počelo smetati tek kad sam preselila u ZG.
U Zagrebu je promet sigurna najgora stavka i žderač vremena jer traje 10 mj. godišnje (ostala dva mjeseca pati se moja morska sredina s kojom ga uspoređujem).

[Peterlin]

Još mi je nešto palo na pamet: za mog sina astmatičara i alergičara vjerojatno bi preseljenje iz Zagreba na jug i more bila prava blagodat. A možda to i učini... Zašto ne? Nismo zakovani za mjesta u kojima smo se rodili, a nije više ni 19. stoljeće kad se govorilo "udala se čak u treće selo".

[flopica]

aleksandra ova
http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proiz...1#.WE1xcrmJHeo

Mojca naravno da nije svima u npr. zg (ili drugom većem gradu) sve pod nosom, kužim
ali je dostupnije
i znaš da ćeš u većini slučajeva ipak naći ono što ti treba...

Trina vjerujem da su ti djeca pametna i genijaln
ali ne vjerujem da okolina nema baš nikakav utjecaj, koliko god mi dobri roditelji bili
to naprosto nije tako
ono što te okružuje, utječe na tebe i doprinosi tvom oblikovanju
to ne znači da će sva djeca iz "velikog grada" biti bolja, pametnija, inteligentnija, obrazovanija, šira u glavi
ali na startu imaju neke mogućnosti i šarolikiju lepezu koja im može biti od velike pomoći i koristi...

Peterlin slažem se, to sa zapošljavanjem je u malim sredinama tako
u većoj može biti, ali ne mora
ipak su šanse za normalno zaposlenje veće
u manjoj gotovo da ne postoje

što s etiče prometa, In love potpisuje od riječi do riječi
mene izbezumljuje gužva, zastoj, tramakanje
zato jer nisam navikla
navikla sam da sve obavim pješice, da ne moram ništa čekati, nigdje stajati u repovima
to je pak sloboda koja mnogo vrijedi....

[flopica]

ne radi link, uglavnom Finale od Becce Fitzpatrick

[tanja_b]

ali ne vjerujem da okolina nema baš nikakav utjecaj, koliko god mi dobri roditelji bili
to naprosto nije tako
ono što te okružuje, utječe na tebe i doprinosi tvom oblikovanju
to ne znači da će sva djeca iz "velikog grada" biti bolja, pametnija, inteligentnija, obrazovanija, šira u glavi
ali na startu imaju neke mogućnosti i šarolikiju lepezu koja im može biti od velike pomoći i koristi...

Ovo je istina.
Da se drži samo svog kvarta, moj sin bi mogao društvo birati samo po nogometu ili bacanju petardi, tako da svoje interese zadržava za sebe. Sreća pa u velikom gradu ima i drugih kvartova i drugih aktivnosti na kojima može upoznati djecu sličniju sebi i koja mu bolje pašu. To su te šire mogućnosti koje ima u startu.

[Lili75]

flopice :hugs:

[Barbi]

Nismo zakovani za mjesta u kojima smo se rodili, a nije više ni 19. stoljeće kad se govorilo "udala se čak u treće selo".

Peterlin ali tako je, potpuno se slažem s tobom.
Ja sam odrasla u malom gradiću na moru, na studij sam otišla u Osijek, nakon studija se spletom okolnosti preselila u Zagreb. Prošlo je 20 godina i sad zaista mogu reći da jako volim ovaj grad i uživam u njemu punim plućima. Najteže mi je palo otići od mora, trebalo mi je više od desetljeća da se koliko-toliko priviknem da na moru mogu provesti samo tri tjedna godišnje. Sad kad sam to odgulila sve je lakše. A i prolaskom vremena sve više razmišljam da ću jednom opet kad djeca odu svojim putem otići živjeti negdje uz more.

[Lili75]

Mooooreeee, mooooreeee,more...samo čujem Meri Cetinić u glavi otkako svi zazivamo more

[Barbi]

Ma da, ali drugačije je kad voliš more i želiš živjeti na moru iako nikad zapravo nisi, u odnosu na moj slučaj kad sam doslovno osjećala fizičku bol što ga ne vidim kroz prozor i ne mogu se kupati 6 mjeseci godišnje. Fali mi i sad, ali barem više ne boli.

[Lili75]

Barbi
mislim da te mogu shvatit jer imam prijateljice koje su prosle kroz isto.
Moras u mirovini ponovno dole