Citiraj annie84 prvotno napisa Vidi poruku
Christine, shvaćam ja tebe skroz i imamo jako slične stavove i rutinu, jedino što ih ja imam dvoje i jedno je školarac pa je zbog dovoženja i odvoženja drugačija shema. Ali, znam o čemu pričaš i slažem se. Jedino sam davno pročitala da nakon xy minuta / sati mijenjaš igračke ili igru, meni bi to bilo previše, odnosno igramo se spontano, doma i vani, ovisi što ga zaintrigira.
Nema ni kod nas ni tv-a ni kompa ni tableta, ni za školarca.
A da vidim puno toga što ne valja, vidim, najviše u RH kod rodbine, ovdje je mentalitet drugačiji.
Kažem nekad nešto, prvo da se TV isključi kad smo mi u gostima kod nekog, to ne podnosim. Kažem i druge stvari, ali znaš kako je...
Ma da, znam. Ne promišljam kako bih s dvoje kad ih nemam, niti je zbog godina realno da će ih biti.

Nama igračke stoje posložene na podu u dnevnoj sobi pa mijenjam postav kad se sjetim, a on sam uzima i slaže ili baca što želi. Premda su neke stvari "stalni postav" i ne miču se. Naš je bio asimetričan pa sam mu ja još u babygymu mijenjala postav visilica da ga animiram na pokret.

E a na TV u gostima i ja pošizim. Nije to 1970. da idemo kod susjeda gledati klizanje u boji, nego se idemo razgovarati. Kod rodbine gasimo, kod ostalih kako kada. Ja sam po prirodi tiha i ne čuje me se ako je buka i ne mogu se nadglasavati s televizorom. U RH baš puno ljudi ima neki veliki ekran - ono maltene oltar u dnevnom boravku, a male stanove, tipa trosobni od 60 m2, gdje su sve prostorije premale za takav TV. Sto ljudi, sto čudi.