Opet su pojedinci spustili raspravu na osobni nivo, a ja nisam tema i uporno mi se osporava pravo na mišljenje pa i uvredama.
Ali nema veze.
To govori o onima koji tako pišu.
No mene zapravo zanima što je poduzeto u ovom konkretnom slučaju?
Žuta, znam za volontere, udruge i vječnu borbu šačice entuzijasta.
I svaka im čast.
Pomažem im financijski kad god mogu.
Ima pored Zaprešića i azil za ptice.
Ne zna im se broj koliko sam ih osobno tamo odnijela, a gospon Željko spasio.
Sve primaju.
Od malih goluždravih vrapčića na dalje.
Nisu samo psi i mačke napušteni i nezbrinuti pa evo da se zna kako pomoći pticama.
Mamasch, nisam ja izmislila neograđeno dvorište i neriješene odnose sa susjedima.
Mislim da je tu srž problema.
Da susjedi jedni drugima prkose i pakoste s cuckima kad već među ne mogu riješiti.
Znam za jedan takav slučaj i ne pišem napamet.
Znaš li kako je završio?
Prisilnom eutanazijom psa koji ništa nije bio kriv, a susjeda je tvrdila da je nasrnuo na nju.
Druga susjeda ga je iz inata vezala lancem da može tocno do granice.
Pas nije mogao ni preko, ni napasti, ali on je bio samo pas i za njega milosti i pravde nema.
Ubili su ga.
Zbog zlih ljudi koji se i dalje kolju oko međe.
Dosta mi je.
Tko je shvatio, shvatio je.
Over and out.