 |
|||
Ja općenito ne čuvam tuđu djecu, neznam kad sam ičije dijete zadnje držala u naručju....Originally Posted by Ginger
Cheerilee, vidis, ja otkako sam rodila trecu, uopce nemam potrebu gledati i maziti tudju malu djecu
kad bi mi netko dao svoju bebu, gledala sam kak je sto prije vratiti
prvi kmeee i odi mami
ono, nije mi se dalo...moja djeca su mi sasvim dovoljna
a sad jedva cekam mirisati ovu malu strucu
Prije četvrte trudnoće samo mi je dosta bilo vidjet tuđu bebu, većbih poželjela svoju
Last edited by Cheerilee; 01.03.2017 at 12:23.
ma to su bila djeca bliskih prijatelja i iz obitelji
znas ono, super smo si i hoce predahnut malo pa daju meni, jer ja znam s klincima (jer ih imam puno)
a ja si mislim, di me nadje, moji su mi skroz dosta
da, drugačiji je nekako osjećaj kad je ono baš tvoje, ne sestrino, prijateljičino, susjedino.. slatki su mi i dragi al nije to isto. krv nije vodama to su bila djeca bliskih prijatelja i iz obitelji
znas ono, super smo si i hoce predahnut malo pa daju meni, jer ja znam s klincima (jer ih imam puno)
a ja si mislim, di me nadje, moji su mi skroz dosta.
Mene je ova tema podsjetila kako smo mm i ja bili razmisljali o trecem dok je drugi bio beba (a bio je ultra slatka dobra mazna beba i toddler). I onda smo nekako zakljucili da smo prestari za trece i odustali. Pitala sam se neko vrijeme da li mozda ipak nije bila prava odluka do jednog ljeta kad je junior imao tri godine a susjeda u kampu pored nas bebe. E kad bi u cik zore u pet ujutro se cuo plac bebe koji me probudio pomislila sam samo s ogromnim olaksanjem (nakon trenutka dezorjentirane panike): koja sreca da nije moja i nastavila spavati. Mislim da je taj tren bio neki odlucujuci da mi vise nikad nije palo na pamet ipak ici razmatrati opciju treceg
Još se jedno pitam kad razmišljam o novom majčinstvu: jesu li ovo vremena kad je uopće pametno imat djecu? Rađat ih da žive u svijetu mržnje, netrpeljivosti, nasilja? Treći svjetski rat na pomolu (voljela bi da je ovo samo moja paranoja, ali bojim se da nije)...
Da je to razlog za imanje ( ili neimanje )djece vrsta bi vec davno izumrla.
da ponovim naslov topika, šta ti je pobogu?
Mislim da ju pocinje prati kriza srednjih godina.da ponovim naslov topika, šta ti je pobogu?
sreca da me leda bole i zivaca nemam , pa ne razmisljam o djeci.
ali saznala danas da ce nam poznanici ( on udovac, a ona rastavljena 2x, od prije pola godine u friskoj vezi, sa djecom starosti 16, 15, 14 i 8 ) dobiti (1.zajednicko) dijete!
pa sam si pomislila : " kakoooooo slatkoooooo...".
Last edited by sirius; 29.03.2017 at 14:02.
Na komentar mogu samoMislim da ju pocinje prati kriza srednjih godina.
Last edited by Nera; 29.03.2017 at 14:00.
Kakve veze ima kriza srednjih godina sa realnim stanjem ljudskog roda? Koje je sve gore i gore.
To da te ta činjenica jače mlatne upravo u srednjim godinama. Znam po sebi. Iako sam ja već na kraju istih, hehehe...
Ali realno stanje ljudskog roda je cijelu povijest "s.anje", nije li?
Koje su to godine i u kojim dijelovima svijeta bile idealne za rađati djecu? Osim 50-tih na zapadu kad je bio baby boom, a i tad je "tresao" hladni rat?
U mojoj obitelji je nekoliko članova rođeno 1941. ili 1942. Sigurno nisu bile super godine za odluku o djeci.
Meni se isto čini da "nije vrijeme za to" ne postoji... djeca se rađaju i u sred rata, izbjegličke krize i sl. oduvijek. Ja bih prije rekla da svijet nikad nije nit će biti idealno i savršeno mjesto, ako razmišljaš o stanju ljudskog roda, ratovima, međudržavnoj politici, atmosferi u društvu i slično. Nemoj tražiti isprike u tome.
a u tome je znači stvar :D
Znači ne drži mi moje strahovanje od teških vremena voduAli realno stanje ljudskog roda je cijelu povijest "s.anje", nije li?
Koje su to godine i u kojim dijelovima svijeta bile idealne za rađati djecu? Osim 50-tih na zapadu kad je bio baby boom, a i tad je "tresao" hladni rat?
U mojoj obitelji je nekoliko članova rođeno 1941. ili 1942. Sigurno nisu bile super godine za odluku o djeci.
Meni se isto čini da "nije vrijeme za to" ne postoji... djeca se rađaju i u sred rata, izbjegličke krize i sl. oduvijek. Ja bih prije rekla da svijet nikad nije nit će biti idealno i savršeno mjesto, ako razmišljaš o stanju ljudskog roda, ratovima, međudržavnoj politici, atmosferi u društvu i slično. Nemoj tražiti isprike u tome
da je živa, rekla bi ti moja nona koju o teškim vremenima, moja ti. spasila se kad su je stigla ova tvoja teška vremena
Last edited by cvijeta73; 29.03.2017 at 16:17.
Ne.Znači ne drži mi moje strahovanje od teških vremena vodu
Davno je Krleža napisao:
"Nigdar ni bilo, da ni nekak' bilo,
pak ni vezda ne bu, da nam nekak ne bu."
I to je univerzalno primijenjivo.
Moj problem je mislim u tome što sam strašno nesigurna i strašljiva osoba, svake promjene me strah. Sad me strah kako bi se ponovo nosila s majčinstvom u ovim godinama, nakon što je prošlo već 5 godina od kad sam imala bebu. Strah me ev. komplikacija u trudnoći, 4. carskog, strah me kako ću ako mužu ne bude dobro s obzirom na bolest... I tako svega me strah. A s druge strane ne mogu se pomirit s činjenicom da više NIKAD neću iskusiti postajanje mamom, da ću svu onu brižno čuvanu robicu za bebe koju sam sačuvala od starijih dječaka ipak morati dati dalje, da u onom kinderbetu u garaži više NIKAD neće spavati MOJA beba.. Možda, možda je ta moja želja za još jednim djetetom samo rezultat toga što se teško mirim s neminovnošću života, da je prolazan i da se stalno mijenja, da sve ima svoje vrijeme i da je moje vrijeme dobrim dijelom prošlo i nikad se neće vratiti.
V&NMama razumijem tvoju zelju za jos jednom bebom, i kod mene jos postoji nakon dvoje djece ali sam iz odredjenih razloga cvrsto odlucila da treca beba na dolazi u obzir. Ja sam za razliku od tebe rjesila sve djecje stvari, u biti, sad mi opet pada na pamet, komoda za presvlacenje mi jos stoji u spavacoj, od nje se ne mogu razdvojiti...
Kad god vidim bebu, kad netko kaze da ceka bebu, mene uhvati nostalgija, zelja za opet, zelja za radjanjem, da se brinem o tom malom bicu... Ali nemogu se nagovorit
Ja sam upravo sve velike stvari za bebu poklonila dalje i tako se rješila i ideje o trećem :D a drugo mi nema Ni dvije, ali nekako s rješavanjem stvari, znala sam da je to-to. Moja finalna odluka.
I tak je tvoja imenjakinja sve izdjelila dala i kolica i kimbac pa skuzila da će morat nanovo skupljat
I ja isto. Vrece i vrece robice dala dalje
Tak i mi. Kinderbet, prematalicu, kolica, as..sve. I super mi je :DI tak je tvoja imenjakinja sve izdjelila dala i kolica i kimbac pa skuzila da će morat nanovo skupljat
Evo mene opet. Mužu se u međuvremenu jako pogoršalo zdr. stanje tako da je završio na hemodijalizi, bio 2 tjedna u bolnici. Sad smo opet zajedno, doma je, živ je što je najvažnije, a moja želja za majčinstvom je pala u 10. plan. Ne znam kako je kod njega, neću ni pitati sada, treba mu vremena da se oporavi i privikne na sve. Al želja nije nestala. Samo želim biti doma, s djecom, s njim, muka mi je na poslu :/.
Eh, život je ono što nam se događa dok mi kujemo druge planove. Tvom mužu želim brzi oporavak, a onda ćete sve promisliti ponovno. Sretno.Evo mene opet. Mužu se u međuvremenu jako pogoršalo zdr. stanje tako da je završio na hemodijalizi, bio 2 tjedna u bolnici. Sad smo opet zajedno, doma je, živ je što je najvažnije, a moja želja za majčinstvom je pala u 10. plan. Ne znam kako je kod njega, neću ni pitati sada, treba mu vremena da se oporavi i privikne na sve. Al želja nije nestala
Last edited by Peterlin; 11.05.2017 at 16:29.
Evo mene opet
A pored novostečenog vremena za sebe tu je i partnerstvo sa mužem koje dobiva na novom valu energije kada djeca porastu...Evo mene opet
Moji su klinci nešto stariji od 12 godina.
Preporodila sam se i ponovo otkrila samu sebe a radim i na vezi sa MM-om.
Želim tebi i suprugu prvo puno zdravlja i ljubavi, već će se iskristalizirati ono što vam je idući cilj, bilo to još jedno dijete ili nešto drugo.
Samo nek je zdravlja.
Eto ja sam valjda stvarno ne baš normalna osoba kad i dalje, unatoč tome što mi je muž bolestan (iako ne nasmrt, s dijalizom se danas živi sasvim ok, dočekat se može i lijepa starost) i star. Ovi dvoje koje već imam su mi preslatki i mislim si kako bi šteta, upravo šteta bilo ne imat još jedno
Kad sam napisala ovo da neodgovorni roditelji najčešće narađaju puno djece, nisam mislila na vas ili one koji imaju puno djece a odgovorni su, dobri roditelji. Isprika ako sam nekoga povrijedila, nije mi bila namjera, mada mi je sad kad čitam tako zazvučalo.
moj muž ne želi trece dijete, no pristaje na tu mogucnost samo meni za ljubav...
jer i ja imam tu nenormalno jaku želju za još jednim djetetom...
mi smo malo stariji od tebe, i kod nas sam ja ta koja je malo lošijeg zdravlja no ništa ozbiljno... mi imamo dvoje male djece i skoro cjelokupna briga o njima je na meni jer je on zbog svog posla malo doma.. proživjela sam i šest spontanih pobacaja... i dva carska.. i on se stalno cudi kako bi ja još jedno ali...
mene bi moji najbliži osuđivali... i teško mi je zbog toga...
i tako bi rado da me ta želja pusti... i stalno sam u razmišljanjima..
i citam tebe.. i šaljem ti zagrljaj..
Zelena vila
ako te osuda tvojih prijeci neka to ne bude razlog zasto nisi isla na trece. To stvarno nije njihova stvar nego tebe i tm.
Vilo, i ja tebi
O, koliko je lakše i koliko se čovjek osjeća normalnije kad vidi da nije sam u nečemu!
I ja bi da me želja pusti, i tako se molim kroz suze da me pusti il se ostvari jer ne mogu se još dugo tako mučiti razmišljanjem.
Ja sam prošla 3 carska, jedan spontani u 16. tt i gubitak bebe odmah poslije poroda. I dobila 2 divna anđela koji su nešto najvrjednije što imam. I dođe mi da si mislim - pa gle, imaš dvoje prekrasne djece, pa šta bi rekle žene koje nisu mogle dobiti ni jedno a željele su??? Počnem se smatrati nezahvalnom i gramzljivom.
A onda opet si mislim - ako je želja tu i tako jaka zašto je ubiti? Imam osjećaj da bi čitav život žalila za tim još jednim nerođenim koje sam željela ali nisam imala snage roditi ga..
Vilo, zbog čeka bi tebe tvoji osuđivali? Što misliš da bi ti zamjerili?
Lili75, znam... hvala na podršci..
sprijecila su me dva spontana pobacaja.... krajem srpnja bi mi bio termin zadnje izgubljene bebice i kako se on bliži sve sam tužnija...
V&NMama, daaaa, puno je lakše kad možeš podijeliti misli s nekim tko razumije...
i ja se tako kroz suze molim
mene bi moji mama i tata osuđivali prvo jer se jako boje za mene a drugo zbog nekih svojih stavova i mišljenja koje ne mogu ovako javno iznositi...
moji između ostalog smatraju baš to što si napisala -da bi trebala biti sretna i zahvalna što imam dvoje zdrave djece jer kolki ljudi ne mogu imati ni jedno... da trebam cuvati sebe i svoje zdravlje kako bi se mogla brinuti za ovo dvoje malih koje imam a ne riskirati... da sam prestara za trece dijete...
dijelom je to i zbog toga jer su se oni sami u prošloj godini jako razbolili i više mi ne mogu pomagati na nacin da mi pricuvaju djecu..
a posebno ih užasava cinjenica da bi morala na treci carski.. ne mogu si ni zamisliti njihov uzas da moram na cetvrti carski kao ti... i ovako sam mislila skrivati trudnocu dok god bi se moglo
ja njih razumijem u ovom dijelu u kojem se boje.. i znam da bi mi bilo fizicki teško samoj sa troje male djece ali bi ja to vec nekako..
a i nisu više tako mali- skoro cetiri i skoro dvije godine.. ima ovdje puno žena i sa manjim razlikama među djecom... dobro možda su mlađe od mene al nedam se ja
i tako ima tu još nekih detalja i otežavajucih okolnosti...
no mene ništa ne može navesti da odustanem... bar još neko vrijeme...
Draga moja Zelena vilo, kad čitam tebe - kao da čitam sebe. Isto, isto je i kod mene. Želim ti svu hrabrost i snagu da ne odustanešLili75, znam... hvala na podršci..
sprijecila su me dva spontana pobacaja.... krajem srpnja bi mi bio termin zadnje izgubljene bebice i kako se on bliži sve sam tužnija...
V&NMama, daaaa, puno je lakše kad možeš podijeliti misli s nekim tko razumije...
i ja se tako kroz suze molim
mene bi moji mama i tata osuđivali prvo jer se jako boje za mene a drugo zbog nekih svojih stavova i mišljenja koje ne mogu ovako javno iznositi...
moji između ostalog smatraju baš to što si napisala -da bi trebala biti sretna i zahvalna što imam dvoje zdrave djece jer kolki ljudi ne mogu imati ni jedno... da trebam cuvati sebe i svoje zdravlje kako bi se mogla brinuti za ovo dvoje malih koje imam a ne riskirati... da sam prestara za trece dijete...
dijelom je to i zbog toga jer su se oni sami u prošloj godini jako razbolili i više mi ne mogu pomagati na nacin da mi pricuvaju djecu..
a posebno ih užasava cinjenica da bi morala na treci carski.. ne mogu si ni zamisliti njihov uzas da moram na cetvrti carski kao ti... i ovako sam mislila skrivati trudnocu dok god bi se moglo
ja njih razumijem u ovom dijelu u kojem se boje.. i znam da bi mi bilo fizicki teško samoj sa troje male djece ali bi ja to vec nekako..
a i nisu više tako mali- skoro cetiri i skoro dvije godine.. ima ovdje puno žena i sa manjim razlikama među djecom... dobro možda su mlađe od mene al nedam se ja
i tako ima tu još nekih detalja i otežavajucih okolnosti...
no mene ništa ne može navesti da odustanem... bar još neko vrijeme....
hvaaala ti draga V&NMama
kod mene i dalje stanje nepromijenjeno, želja je postojana
trudnoce još nema na vidiku
kako je kod tebe? Jel dragi pristao?
kako bi bilo divno da se uskoro nastavimo tipkati na trudnickim temama...
nije tema ali moram komentirati - tvoj avatar mi je predivan! ja obožavam ta dlakava stvorenja i dijelim svoj dom sa nekoliko njih...
Draga Zelena vilo
Ali tko zna.. "ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje..". Još bi nam moglo desiti se čudo
Tebi sretno, sretno, neka bude kako treba biti, neka si mi blagoslovljena i sretna
PS. Da, odmalena volim mace, najdraže su mi životinje. Tu sam ljubav nasljedila od svoje drage bake koja ih i danas u 76-oj ima čak 7
Evo mene opet. A toliko sam si to htjela i evo sad umjesto sreće strah i da ne kažem kajanje
.
Ni ne pomišljaj da si grozna, zbog želje za djetetom, svakom živom biću to je usađeno u srž postojanja. Mi ljudi ponekad previše racionaliziramo. Ako i jesi trudna prihvati to na način da je tvoje tijelo i tvoja podsvijest to odabrali.
Javi nam pa da ti možemo čestitati
ajme V&NMama danima si mi u mislima i vrtim misao - neka joj se dogodi čudo, neka joj se dogodi čudo, daj Bože... i pročitam sad ovo
i mene je strah, uvijek... u tim danima ne znam da li me je više strah toga da nisam ili jesam trudna...
a kad vidim pozitivan test prvo panika totalna, a tek onda sreca...
puno pozdravi svoju baku... i ja sam do prije par mjeseci imala sedam tih predivnih stvorenja
Da nismo mi dvojnice nekeajme V&NMama danima si mi u mislima i vrtim misao - neka joj se dogodi čudo, neka joj se dogodi čudo, daj Bože... i pročitam sad ovo
i mene je strah, uvijek... u tim danima ne znam da li me je više strah toga da nisam ili jesam trudna...
a kad vidim pozitivan test prvo panika totalna, a tek onda sreca...
puno pozdravi svoju baku... i ja sam do prije par mjeseci imala sedam tih predivnih stvorenja
Jako mi je neobično sve što se izdogađalo, ako bude trudnoća znam da je čudo i znam da je znak/dar od Boga jer sam tako molila - ili da se dogodi čudo ili ja odustajem jer nemam snage donijeti svjesno takvu odluku. Bumo vidli
Kako si ti?
Ja se evo počela ovdje dopisivati sa samom sobom
evo me, evo me.. stalno ti u mislima pričam jer ne stignem ovdje pisati.. morat cu ti poslat u pp broj svog mobitela...
a neeee... pa to tvoje cudo baš zeza... ali, ima još puno vremena za njega
a ja sam i dalje opsjednuta
eto kad pišem uz djecu... ja sam i dalje opsjednuta, samo jedan od primjera- kupi neki dan moj muž dva casopisa... na naslovnici jednog predivni polugoli frajer a na drugom žena sa malom bebom... i šta? samu sebe uhvatim kako ko zacarana buljim u ženu sa djetetom, hahahaha... inace bi, da sam u normalnom stanju, sva nasmijana buljila u frajera
ah...
Zbilja si opsjednutaeto kad pišem uz djecu... ja sam i dalje opsjednuta, samo jedan od primjera- kupi neki dan moj muž dva casopisa... na naslovnici jednog predivni polugoli frajer a na drugom žena sa malom bebom... i šta? samu sebe uhvatim kako ko zacarana buljim u ženu sa djetetom, hahahaha... inace bi, da sam u normalnom stanju, sva nasmijana buljila u frajera
ah...!
Al neka takve opsjednutosti, to je lijepa opsjednutost i nadam se da će uskoro prerasti u stvarnost!
hvaala ti V&NMama... moram ti reci da si nekako prenijela tu svoju smirenost i na mene pa malo manje strahujem
i da, citala sam malo tvoje stare postove i ostala zapanjena koliko smo si slicne u razmišljanjima
koja je tvoja zadnja dobna granica da budeš ponovo mama? pitam jer ja svoju stalno pomicem i ludim zbog toga..
Stvarno? Moram i ja onda tvoje postove pročitati malohvaala ti V&NMama
i da, citala sam malo tvoje stare postove i ostala zapanjena koliko smo si slicne u razmišljanjima
koja je tvoja zadnja dobna granica da budeš ponovo mama? pitam jer ja svoju stalno pomicem i ludim zbog toga..
aaajme, skooro sve isto, isto!! jedina mala razlika je ta što ja baš nisam ovisna o mišljenju okoline, štoviše u puno toga sam od malih nogu baš svoja
dijelom je to zbog toga što sam sama oduvijek bila ponosna na svoju mladu i lijepu mamu (rodila me je sa 22 godine) i htjela sam i sama biti mlada mama no sve mi se drugacije posložilo...
i tako mic po mic stalno sam pomicala tu svoju dobnu granicu i silno sam htjela roditi trece sa 39, odnosno prije 40-tog rođendana... no, jedan spontani, drugi spontani i evo me sa punih 40.. a želja i dalje ne pušta...
i znam da cu biti bar još jednom trudna
Vilo, ja ću počet vjerovat u prošle živote u kojem smo ti i ja bile u najmanju ruku sestreaaajme, skooro sve isto, isto!! jedina mala razlika je ta što ja baš nisam ovisna o mišljenju okoline, štoviše u puno toga sam od malih nogu baš svoja
dijelom je to zbog toga što sam sama oduvijek bila ponosna na svoju mladu i lijepu mamu (rodila me je sa 22 godine) i htjela sam i sama biti mlada mama no sve mi se drugacije posložilo...
i tako mic po mic stalno sam pomicala tu svoju dobnu granicu i silno sam htjela roditi trece sa 39, odnosno prije 40-tog rođendana... no, jedan spontani, drugi spontani i evo me sa punih 40.. a želja i dalje ne pušta...
i znam da cu biti bar još jednom trudna
I ja sam imala mladu mamu s kojom sam se ponosila (rodila me s 19, jedan dan nakon svog 19-tog rođendana). I dandanas je mladolika i sve do nedavno su nas ljudi znali pitati jesmo li sestre, gdje bi ona naravno bila starija sestra
sviđa mi se ovaj pristup u zadnjem dijelu tvog posta, morati cu si ga više puta ponoviti
da, cinjenica je da iz objektivnih i subjektivnih razloga nisam mogla biti mlada mama a u godinama u kojima se veliki broj žena muci sa plodnošcu ja sa tim nemam problema... e sad, zašto je to tako... bliski ljudi oko mene su podijeljeni u one koji vjeruju u Boga i u sudbinu i one koji vjeruju da je svatko iskljucivo sam krojac svog života...
ne mogu si ni zamisliti koliko vam je bilo teško kad ste izgubili bebu i u tim dugim godinama dok niste docekali živu i zdravu srecicu... pa drugu... i od srca se nadam da vas ceka i treca
Cure , lijepo vas je čitati i želim vam svu sreću ovog svijeta .
Posting Permissions
Reply With Quote