sve je krenulo od toga da nisam bila sigurna je li dijete sito pa sam pocela sumnjati u svoje mlijeko. i mozda je to bila pogreska.

sogorica, svekrva, frendice...sve su bile vidjeti ga kako doji i slozile se da mozda nije bas potpuno zadovoljan nakon podoja. i tu se dalje razvijala prica. "ustanovljeno" je da nemam dovoljno mlijeka i da mu treba dati nadohranu. on svaki puta sve popije- znaci li to da je bio gladan ili bebe mogu uvijek mogu popiti? refleksno uvijek sisu?

bez obzira na nadohranu, on je i dalje na sisi cesto. ne znam grijesim li s time sto mu dajem nadohranu. trudim se izdajati se pa mi dajem i tako. svi me tjese i kazu da bi odbio bocicu da nije gladan.

znam da treba postepeno smanjivati nadohranu, no nekako mi se cini da sam usla u nesto iz cega necu izaci. nije da manje dojim od prije, a s mlijekom nema pomaka. moram li cekati da mali odbije bocu ili popije manje da bi znala da se vise najeo na dojci?