Nesigurnost

[bzara]

Peterlin hvala ti puno na odgovoru
Od kad je bila mala se trudim da je puno po aktivnostima. u vrtić sam ju dala baš iz razloga da bude među djecom (imao je tko čuvati nije morala ići).
Više me brine ta promjena kojoj ne mogu pronaći okidač. ta panika i strah u njenim očima, koju nije imala. Kao da mi je preko noći postala od sretnog i zadovoljnog djeteta, koje ide sama kod prijateljice na igranje, išla je zimus s prijateljicama sama na sanjkanje ( čuvala ju je mama od jedne prijateljice ), do djeteta koje u panici gleda na vrata hoćemo li mi doći po nju. I nikako ne mogu izvući iz nje odakle taj strah! baš mi je žao je
Iskreno se nadam da će to kako je došlo tako i proći.

[Peterlin]

Peterlin hvala ti puno na odgovoru
Od kad je bila mala se trudim da je puno po aktivnostima. u vrtić sam ju dala baš iz razloga da bude među djecom (imao je tko čuvati nije morala ići).
Više me brine ta promjena kojoj ne mogu pronaći okidač. ta panika i strah u njenim očima, koju nije imala. Kao da mi je preko noći postala od sretnog i zadovoljnog djeteta, koje ide sama kod prijateljice na igranje, išla je zimus s prijateljicama sama na sanjkanje ( čuvala ju je mama od jedne prijateljice ), do djeteta koje u panici gleda na vrata hoćemo li mi doći po nju. I nikako ne mogu izvući iz nje odakle taj strah! baš mi je žao je
Iskreno se nadam da će to kako je došlo tako i proći.

Eh, nisam psiholog nego samo mama s iskustvom, ali vjerojatan razlog za ovo je to što se djetetu (kako raste i odrasta) povećavaju mogućnosti spoznaje, pa si sad može zamisliti stvari koje ju prije nisu brinule jer si ih nije bila kadra predočiti. I čuje od druge djece svašta pa si to kojekako prelama kroz glavu... Dovoljno je da je čula da je nečiji tata zakasnio pa je dijete moralo čekati kraj dežurstva... Čitate priče, gledate filmove - sve to može biti okidač.

Moj stariji je imao fazu straha od rata (pa smo naglo prestali gledati vijesti) a mlađi je tim istim prikazima ratnih razaranja i strahota bio fasciniran (još veći razlog za prestanak gledanja vijesti na tv-u) možda čak i u ranijoj dobi. Ali zato se mlađi budio noću u strahu od krave (nakon što smo ih vidjeli uživo na imanju svekrvine prijateljice).

Poslušaj cvijetu i probaj onako "kao usput" kad radite nešto drugo, pomalo istražiti što ju brine i zašto.

[pulinka]

Eh, nisam psiholog nego samo mama s iskustvom, ali vjerojatan razlog za ovo je to što se djetetu (kako raste i odrasta) povećavaju mogućnosti spoznaje, pa si sad može zamisliti stvari koje ju prije nisu brinule jer si ih nije bila kadra predočiti. I čuje od druge djece svašta pa si to kojekako prelama kroz glavu... Dovoljno je da je čula da je nečiji tata zakasnio pa je dijete moralo čekati kraj dežurstva... Čitate priče, gledate filmove - sve to može biti okidač.

X
Moja starija je totalno ekstrovertna i nikad nije imala separacionu anksioznost -sve do prošlog proleća, kada je već bila predškolac. Nije to bio paničan strah, ali je isto počela da me ispitkuje kada ću doći po nju i da li ću zakasniti...
Kod njih u vrtiću je pritisak pravila teta, kako se neće upisati u školu ako nisu dobri (moš misliti), kako će dobijati jedinice i petice, kako je tamo sve drugačije i nema mame i tate, nego se sluša učiteljica, kako će sami ići od škole do kuće jer su sad veliki...Moj muž je prosvetni radnik i dete mi je videlo školu više puta i zna prilično dobro kako sve to izgleda, pa me je opet bojažljivo ispitivala hoće li i ona dobiti jedinicu, i da li je dovoljno dobra da je upišu u školu....NIKAD nismo vršili nikakav pritisak na nju, ali jednostavno taj opšti utisak presinga u vrtiću se očigledno odrazio...Srećom, svi problemi su nestali tokom leta .