Mislim da svi čitaju ovu temu. Na svim roditeljskim portalima iskaču teme o vikanju na djecu, emocijama koje mali klinci ne mogu hendlati... Pih! Ko da nisam sve to procitala.

Salim se, i pisanje na ovom topicu me "vratilo malo" na mirnije metode. Al jucer je uspjela razbiti jednu od onih "zdravih", ne bas jeftinih, plasticnih boca za vodu, i tak... Nisam vikala, objasnila sam ozbiljno kako je to bilo krivo.
Laumi, nisam ti odgovorila, ma nemam se potrebu opravdavat, to je vise kao neka potreba za "educiranjem" ljudi koji nemaju iskustva s takvom djecom, a misle da bi znali "lako s njima".
Nego, slažem se s Cvjetom zapravo... Takva djeca bi u drugim obiteljima sigurno bila drugacija. Samo sto to "drugacija" iskreno meni veže najcesce termine tipa "sputana,slomljena..." (valjda se nece netko uvrijediti zbog izraza).
Nije to pocelo s njezinih 2 ili 3 ili 4 godine... To je otkad je bila beba. Prva 4 mj. je vristala po pola noci, a nije imala grceve. U sjedalici je samo vristala, vristala i vristala. Dok smo jednom isli do Krka kad je bila beba, trebalo nam je 4 sada od Zg koliko je ona plakala u sjedalici, nismo mogli vozit, pa smo svako malo stajali, cicali, cekali da se uspava... Nije prestala vikati u sjedalici ni nakon 1. rodjendana...
Kolica? Nula bodova. Nosila sam je u marami dok nije prohodala. Vrisanje naravno. Od prvog dana. Vozila se nesto tek kad je bila starije dijete.
Hranu je pocela bacat cim ju je dotakla. Kako ono, "beba vodja dohrane"? Aha. Sve sto sam ikad stavila ispred nje ona je bacila na pod, nista u usta. Kazes joj da se to ne smije, al ima 7 mj., bas te kuzi.
Cicanje... Tj. odvikavanje... Bolje da ni ne spominjem. S 2,5 g. je prestala po danu, a ostalo je ono dosadno noćno gdje se svako malo noću budi x puta ne bi li malo pocicala... Godinu dana nam je trebalo da se od toga odviknemo. Jednostavno je bila jaca od mene. Malo mi je tko vjerovao, ali ako bi se recimo probudila u 1h i trazila cicu, a ja odlucila ne dati, ona je znala biti budna do 4-5 ujutro, naizmjence bi vristala, pa se smirila, pa jecala, pa sam ju nosila, pa bi naizgled zaspala, pa bi opet pocela vristat... Ja bih odlucila da cu izdrzat par noci za redom da ukinemo to nocno nacicavanje (ne samo zato sto ja ne spavam, nego ni ona ne spava), medjutim, ne bih uspjela izdrzati taj tempo ni par dana. A ona bi, par dana za redom bi bila nocu budna par sati jer joj ne dam cicu. Pa sam odustala. Prestala je s nekih 3 god. i 4 mj., ne sjecam se vise na koju foru, al pocela je spavat i nije trazila (ne racunam ono kad je pocela pricat da ce opet cicat s bebom kad dodje beba. Nadam se da je to zaboravila).
Odvikavanje od pelene? To je tek bilo... Pokusavali smo dugo, i dosli skoro do 3. rodjendana s pelenom, jer je vristala ako ju stavimo na wc ili tutu. A imala je i dasku s princezama, i tutu koja svira, nista. Nije htjela ni sjesti i gotovo. Bacala bi glavom unazad pa smo se jos bojali da ce se razbit. I skinem ja njoj pelenu kad smo doma, a ona, ko pesek iza vrata. U sobi. I kakala i piskila. Ako bi ju preduhitrili i odveli na wc vristanje. Ostavim joj tutu iza tih vrata, nista, ona pored. I tak... Nemamo tepih, pa smo jedno vrijeme taj kutak ostavili za njezin wc. U vrtic sam ju vodila u peleni, i onda mi teta rekla da ona svaki dan skine pelenu u vrticu i ide na wc ko i druga djeca. Prase malo. Ja joj pricam kako doma nece na wc, nego samo iza vrata, kaze teta, nema veze, nemojte joj vise stavljat... I nismo. Ne sjecam se kad je krenula na wc, al sad ide.
Uglavnom, ako jos niste upotpunili sliku, sad mozete. Nema toga sto nije bilo bitka.
Ono sto zelim reci je da mislim da u nekim obiteljima nista od ovih "s.anja" ne bi proslo. Neki bi to srezali puno prije prvog rodjendana. "Nek vristi, ne vadi iz sjedalica i kolica...". Al ja to vristanje nisam znala ni mogla drugacije odraditi nego ju izvaditi. Netko drugi bi znao. U takvoj obitelji bi sigurno bila drugacija. Ali sigurno ne bi bila bliska s obitelji i isla bi poslije na psihoterapiju

.
U ovoj našoj obitelji sigurno neće morat

. (Ne računam dječjeg psihologa)
I tako... Eto još par crtica, nikakav poseban povod iza ovog posta, osim sto ne mogu više ništa ne raditi osim čekati trudove pa malo tipkam

.