Zahtjevna djeca

[Peterlin]

Bravo casa, tako to ide.

Mislim da roditelji djece koja su zahtjevna često (ne nužno uvijek, ali često) imaju problema s tim što od djece očekuju preveliko razumijevanje, za koje mala djeca nisu sposobna.

Ne možeš ti dvogodišnjaka pitati da li za ručak želi ribu ili piletinu. Staviš pred njega i izvoli jesti... Ne možeš dvogodišnjaka pitati da li želi doma iz parka ili ne - ti odlučuješ. Ne možeš mu ponuditi višestruki izbor (recimo odjeće ili igračaka) jer će samo zbunjeno buljiti i neće znati kamo da se okrene. ALi ako ga pitaš jedno-ili-drugo, može uprti prstom u jedno. Ako mu kažeš mirnim glasom "nemoj se penjati" i nastaviš sa "idemo vidjeti što tata radi", obično će ga se moći zainteresirati.

Kad su moja djeca imala tantrume i ispade (mlađi, stariji jako rijetko) ja sam u njemu vidjela svoje vlastite demone (nestrpljivost, nisku toleranciju, visoku agresiju) odnosno samu sebe u iskrivljenom ogledalu. Pa sam polaaaako počela paziti kako se JA ponašam, da ne vide od mene galamu, psovačinu i slično. Rezultati su stigli, ali postepeno. To JOŠ UVIJEK traje iako su klipani u srednjoj školi. Meni je definitivno pomoglo jer sam sama sebe uspjela uvježbati da budem manje impulzivna, tolerantnija i smirenija. A i njima je ok. Doduše, neke stvari se ne mijenjaju (ne očekujem od mlađega da bude uredan, kao ni od starijega da postane društven) ali nema veze. Zadovoljni su sami sobom.