Prilagodba djeteta na novu školu, razred, učiteljicu...

[stanamar]

Dakle, neka me admini isprave ili prebace ako već postoji tema.
Molim sve roditelje koji imaju iskustva s preseljenjem u drugu školu da napišu kako su se njihova djeca i oni sami nosili s promjenama.
Mi smo od ove šk. godine preselili klinca u drugu školu zbog preseljenja. Krenuo je u 2. razred, a čini se da će period prilagodbe potrajati. Već prvi dan neke stvari nisu štimale, a kasnije se samo gomila njegovo nezadovoljstvo. ne želi ići u školu, ne sviđa mu se razred i učiteljica, djeca ga ne doživljavaju, sam je vani u produženom boravku jer dečki jedino igraju nogomet, a on ne voli nogomet, učitelji su već prigovorili da je sporiji (u pisanju i čitanju) i da ćemo morati puno s njime raditi da sustigne njihov tempo... još uz sve to ni učitelji mi njegovi ne ulijevaju nekakvo povjerenje. samopouzdanje mu je naglo palo, nema volje za učenje, zadaće su mu teret... a dijete je bilo normalno, ok, u bivšoj školi, malo zaigran, ali veseljak i otvoren za društvo. uvijek smo se malo mučili sa zadaćama, ne zato što ne zna, nego zbog obaveze, ali sve smo izvršavali na vrijeme kako treba.

što da radim? kažu svi da treba proći vremena da se privikne, ali teško mi ga je gledati tako tužnog i nezadovoljnog.

[čokolada]

Razgovarati s učiteljicom zaozbiljno, ne onako 5 min.u prolazu, reci sve ovo što si napisala, zamoli za pomoć i suradnju, ne prigovaraj.
Radite redovito doma na pisanju, čitanju i računanju, ne zbog razreda, nego zbog njega samoga. Kućna vježba čuda napravi, a kad shvati da je bitno napredovao u tim osnovnim vještinama i samopouzdanje će mu automatski narasti.
Organizirajte s deckima iz razreda kućnu ili igru u kvartu.

[stanamar]

Jučer sam nakon roditeljskog skoro sat vremena razgovarala s učiteljicom. Što reći? Oni imaju svoj tempo u školi i dijete će se morati priviknuti. Neće s njim nitko dodatno raditi, nego se od nas roditelja očekuje da s njim vježbamo i pišemo zadaće dok ne ulovi ritam. Kroz narednih mjesec dana će puno toga još ponavljati iz 1. razreda, a onda kreću zahtjevniji zadaci koji bi djetetu mogli predstavljati problem ako se ne prilagodi. Problem je taj što je učiteljica "stara škola", a oni se slijepo drže svog nastavnog plana i drilaju ih zadaćama bez obzira na sve. Nisam se dala smesti pa sam im jasno dala do znanja, da dijete nije problematično, da je senzibilniji, novo mu je sve - okolina, učiteljica, nastavni sustav... i da očekujem da se i oni malo angažiraju i pomognu mu da se prilagodi. mi kao roditelji ćemo poduzeti sve što možemo da ga motiviramo i pomognemo mu, ali k vragu, i škola ima svoju zadaću. učiteljica je čak spominjala da će mu možda biti potreban "individualizirani pristup" ako se stanje ne promijeni. to su čiste gluposti i pokušaj da se opravdaju jer im se ne da raditi s djetetom.

[Peterlin]

Dakle, neka me admini isprave ili prebace ako već postoji tema.
Molim sve roditelje koji imaju iskustva s preseljenjem u drugu školu da napišu kako su se njihova djeca i oni sami nosili s promjenama.
Mi smo od ove šk. godine preselili klinca u drugu školu zbog preseljenja. Krenuo je u 2. razred, a čini se da će period prilagodbe potrajati. Već prvi dan neke stvari nisu štimale, a kasnije se samo gomila njegovo nezadovoljstvo. ne želi ići u školu, ne sviđa mu se razred i učiteljica, djeca ga ne doživljavaju, sam je vani u produženom boravku jer dečki jedino igraju nogomet, a on ne voli nogomet, učitelji su već prigovorili da je sporiji (u pisanju i čitanju) i da ćemo morati puno s njime raditi da sustigne njihov tempo... još uz sve to ni učitelji mi njegovi ne ulijevaju nekakvo povjerenje. samopouzdanje mu je naglo palo, nema volje za učenje, zadaće su mu teret... a dijete je bilo normalno, ok, u bivšoj školi, malo zaigran, ali veseljak i otvoren za društvo. uvijek smo se malo mučili sa zadaćama, ne zato što ne zna, nego zbog obaveze, ali sve smo izvršavali na vrijeme kako treba.

što da radim? kažu svi da treba proći vremena da se privikne, ali teško mi ga je gledati tako tužnog i nezadovoljnog.

Prije nego napišem što bih ja, imam samo jedno pitanje: da li je dijete tijekom ljeta vježbalo, pisalo, čitalo, radilo išta vezano uz školu? Ako nije, velika je vjerojatnost da bi mu se ovaj zamor i zastoj dogodio čak i da je ostao u staroj svojoj školi, ali ne bi imao problema s uklapanjem u okolinu jer ga tamo poznaju. Ne znam kako je drugim roditeljima, ali ja sam bila odlučna u tome da moja djeca tijekom ljetnih praznika ne smiju imati predugačke pauze. Morali su čitati slikovnice, raditi matematiku, rješavati križaljke i enigmatiku i tako - održavati razinu naučenog gradiva + motoričke vještine. Jer i ja kad nakon godišnjeg odmora (koji traje samo 3 tjedna) uzmem olovku u ruku ili sjednem za tipkovnicu, ne ide mi baš sjajno...

Dalje - što bih ja učinila? Otišla bih prvo STAROJ učiteljici i pitala za savjet, kao i dozvolu da novoj učiteljici proslijedim kontakt dosadašnje učiteljice, kako bi joj ova mogla dati izvještaj koje su djetetove jake strane, kako ga se može motivirati i slično...

Nakon toga bih otišla k NOVOJ učiteljici naoružana informacijama i probala na lijep i otvoren način uspostaviti kontakt, reći kako je dijete do sada reagiralo u starom razredu, sa čime je bilo problema (tipa kratak interval pažnje, naporno pisanje zadaća), što je volio (npr. prirodu, likovnu kulturu ili tjelesni), pa pitala kakva je stručna služba i tko još može učiteljici i djetetu pomoći (npr. psiholog ili pedagog iz stručne službe) da se dijete lakše uklopi. Stručna služba je u našoj školi znala organizirati razgovor s učenicima na SRZ kad bi im u školu došao novi učenik. Osim toga, učiteljica može zadužiti nekoga da tvom djetetu pomogne oko gradiva (ne jedno dijete, nego npr. po jedno dijete za pojedini predmet - pitati tko se dobrovoljno javlja)

Osim toga, porazgovarala bih sa svojim djetetom i jasno mu rekla što se od njega očekuje - što ja očekujem (da pazi na satu i da zna što je za zadaću) i što mislim da učiteljica očekuje (vjerojatno to isto). Osim toga, pitala bih ga tko mu se u razredu sviđa, pa iskoristila čokoladinu odličnu ideju za druženje izvan škole.

Sretno!

[Peterlin]

Jučer sam nakon roditeljskog skoro sat vremena razgovarala s učiteljicom. Što reći? Oni imaju svoj tempo u školi i dijete će se morati priviknuti. Neće s njim nitko dodatno raditi, nego se od nas roditelja očekuje da s njim vježbamo i pišemo zadaće dok ne ulovi ritam. Kroz narednih mjesec dana će puno toga još ponavljati iz 1. razreda, a onda kreću zahtjevniji zadaci koji bi djetetu mogli predstavljati problem ako se ne prilagodi. Problem je taj što je učiteljica "stara škola", a oni se slijepo drže svog nastavnog plana i drilaju ih zadaćama bez obzira na sve. Nisam se dala smesti pa sam im jasno dala do znanja, da dijete nije problematično, da je senzibilniji, novo mu je sve - okolina, učiteljica, nastavni sustav... i da očekujem da se i oni malo angažiraju i pomognu mu da se prilagodi. mi kao roditelji ćemo poduzeti sve što možemo da ga motiviramo i pomognemo mu, ali k vragu, i škola ima svoju zadaću. učiteljica je čak spominjala da će mu možda biti potreban "individualizirani pristup" ako se stanje ne promijeni. to su čiste gluposti i pokušaj da se opravdaju jer im se ne da raditi s djetetom.

To nikako nisu gluposti. To je vjerojatno najbolje što se tvom djetetu nudi. Ako nudi individualizaciju, vjerojatno će prije toga imati opservaciju (gledati koje su jake strane, a što djetetu ide teže). To ne znači da će se smanjiti opseg gradiva nego da će METODE poučavanja biti individualno pripasane načinu na koji tvoje dijete najbolje može učiti.

Napomena da se treba uvesti individualizacija govori mi o tome da u školi vode računa o djeci koja zbog raznih razloga nisu u mogućnosti odmah se uklopiti. Preseljenje i promjena sredine i te kako su razlog za to. Ako je dijete imalo teškoća sa pisanjem zadaća već i prije, nema razloga da se to ne napravi. Osim toga, djetetu koje je sporije taj pristup omogućava da dobije pisane materijale gotove (ako ne stigne prepisati s ploče) i slično.

ALIII kad nas potrefi sudbina da naša djeca samostalno ne usvajaju gradivo brzinom kao i svi ostali, ništa nas ne amnestira od rada kod kuće. Dapače, treba vrlo tijesno surađivati sa školom - učiteljicom i stručnom službom - kako bi se dobio odgovarajući omjer angažiranja (učitelj i roditelji moraju "puhati u isti rog") i to bez preopterećivanja djeteta, ali i bez propuštanja da nauči sve što može. Možda će vas također poslati i na dijagnostiku, a možda i ne - ne znam. Interes roditelja je najbolji interes vlastitog djeteta. Ako to znači da treba sat-dva s njim doma raditi, pa bratemili, ima i gorih stvari od toga.

[no@]

To nikako nisu gluposti. To je vjerojatno najbolje što se tvom djetetu nudi. Ako nudi individualizaciju, vjerojatno će prije toga imati opservaciju (gledati koje su jake strane, a što djetetu ide teže). To ne znači da će se smanjiti opseg gradiva nego da će METODE poučavanja biti individualno pripasane načinu na koji tvoje dijete najbolje može učiti.

Napomena da se treba uvesti individualizacija govori mi o tome da u školi vode računa o djeci koja zbog raznih razloga nisu u mogućnosti odmah se uklopiti. Preseljenje i promjena sredine i te kako su razlog za to. Ako je dijete imalo teškoća sa pisanjem zadaća već i prije, nema razloga da se to ne napravi. Osim toga, djetetu koje je sporije taj pristup omogućava da dobije pisane materijale gotove (ako ne stigne prepisati s ploče) i slično.

ALIII kad nas potrefi sudbina da naša djeca samostalno ne usvajaju gradivo brzinom kao i svi ostali, ništa nas ne amnestira od rada kod kuće. Dapače, treba vrlo tijesno surađivati sa školom - učiteljicom i stručnom službom - kako bi se dobio odgovarajući omjer angažiranja (učitelj i roditelji moraju "puhati u isti rog") i to bez preopterećivanja djeteta, ali i bez propuštanja da nauči sve što može. Možda će vas također poslati i na dijagnostiku, a možda i ne - ne znam. Interes roditelja je najbolji interes vlastitog djeteta. Ako to znači da treba sat-dva s njim doma raditi, pa bratemili, ima i gorih stvari od toga.

Peterlin, sve to što si napisala načelno stoji. Međutim gdje ćeš reći materi nakon 6 dana nastave da je dijete za individualni pristup?! Halo.
Preseljenje i promjena razreda/škole definitivno je razlog za dodatnu pažnju i podršku učitelja, odnosno individualni pristup u nastavi. No, zar za to stvarno treba opservacija i rješenje o individualizaciji?!

[pulinka]

Peterlin, sve to što si napisala načelno stoji. Međutim gdje ćeš reći materi nakon 6 dana nastave da je dijete za individualni pristup?! Halo.
Preseljenje i promjena razreda/škole definitivno je razlog za dodatnu pažnju i podršku učitelja, odnosno individualni pristup u nastavi. No, zar za to stvarno treba opservacija i rješenje o individualizaciji?!

Moja reakcija je bila isto ovo, ali drago mi je da je to napisao neko kvalifikovaniji.
Osim toga, nije mi jasan kakav je to poseban "tempo" kojim se radi u tom razredu kada ga dete ne može stići?
Plan i program je valjda identičan svima, dete ga je usvojilo u nekoj meri ili nije, nema tu nekih posebnosti?
I kako to da baš svi u razredu drže taj neki fiktivni tempo?
Ako su zaista svi podjednako sposobni, kako to da je stručna služba formirala takav razred?
Dobra je ta ideja o razgovoru sa bivšom učiteljicom, ja bih to prvo uradila, da dobijem objektivniju predstavu o svom detetu.
Neobična je situacija, da jedna učiteljica proceni dete kao sasvim sposobno, a druga da mu treba poseban pristup.
Da je moje dete u pitanju, bila bih otvorena za mogućnost da mom detetu zaista treba dodatni rad, ali bi mi i dalje parala uši ta priča o sposobnom razredu koji ide svojim tempom i nema vremena da pomogne novom učeniku. Nekako zvuči -elitistički, bar ovako na prvi pogled.

[čokolada]

Baš sam htjela isto kao i no@ komentirati. Temeljem čega učiteljica može izjaviti da će možda trebati i individualizacija nakon tjedan dana škole? Stvarno moraš imati kristalnu kuglu za to.
S druge strane roditelji su u teškoj zabludi ako misle da je uciteljica ta koja će eventualna zaostajanja riješiti u školi.
Pretpostavljam da dijete ima slabiju finu motoriku, da sporije čita i računa što znači da će mu određeno vrijeme trebati jedno do dvosatni kućni dril. Mogla bih se izraziti i romantičnije - da mu treba malo dodatnog rada, ali ovo prvo je puno preciznije.
Teže je ostvarivo ako je dijete u boravku, ali jest moguće i isplatit će se višestruko u starijim razredima. Ovo su godine kad dijete stvara sliku o školi, ali i o sebi kao pametnom ili glupom. Reci mu - moramo zajedno zapeti da budeš najbolji što možeš, nagrađuj ga za svaki pomak, motiviraj kako god znaš.
Od učiteljice svakako možeš tražiti da pomogne u socijalnom uklapanju, da senzibilizira drugu djecu, da malog ničim negativno ne ističe, da ga hvali za svaki mali uspjeh itd.

[Peterlin]

Peterlin, sve to što si napisala načelno stoji. Međutim gdje ćeš reći materi nakon 6 dana nastave da je dijete za individualni pristup?! Halo.
Preseljenje i promjena razreda/škole definitivno je razlog za dodatnu pažnju i podršku učitelja, odnosno individualni pristup u nastavi. No, zar za to stvarno treba opservacija i rješenje o individualizaciji?!

Halo, djelatnice škole...

Kod prijelaza iz jedne škole u drugu vjerojatno postoje i nekakvi papiri, dokumenti i slično. Mi ne znamo što je bio stav prethodne učiteljice. Možda su oni razmatrali u staroj školi IP i o tome obavijestili novu školu... Sigurno im nije palo s neba. A uostalom, pokretačica topica je napisala da je i u prvom razredu bilo problema.

Uostalom, svatko zna svoje. Moji su imali IP obojica (zapravo, imaju ga i dalje) i sigurno im je puno pomoglo, a ni učiteljima nije bilo na štetu. Over and out.

[stanamar]

Prije nego napišem što bih ja, imam samo jedno pitanje: da li je dijete tijekom ljeta vježbalo, pisalo, čitalo, radilo išta vezano uz školu? Ako nije, velika je vjerojatnost da bi mu se ovaj zamor i zastoj dogodio čak i da je ostao u staroj svojoj školi, ali ne bi imao problema s uklapanjem u okolinu jer ga tamo poznaju. Ne znam kako je drugim roditeljima, ali ja sam bila odlučna u tome da moja djeca tijekom ljetnih praznika ne smiju imati predugačke pauze. Morali su čitati slikovnice, raditi matematiku, rješavati križaljke i enigmatiku i tako - održavati razinu naučenog gradiva + motoričke vještine. Jer i ja kad nakon godišnjeg odmora (koji traje samo 3 tjedna) uzmem olovku u ruku ili sjednem za tipkovnicu, ne ide mi baš sjajno...

Dalje - što bih ja učinila? Otišla bih prvo STAROJ učiteljici i pitala za savjet, kao i dozvolu da novoj učiteljici proslijedim kontakt dosadašnje učiteljice, kako bi joj ova mogla dati izvještaj koje su djetetove jake strane, kako ga se može motivirati i slično...

Nakon toga bih otišla k NOVOJ učiteljici naoružana informacijama i probala na lijep i otvoren način uspostaviti kontakt, reći kako je dijete do sada reagiralo u starom razredu, sa čime je bilo problema (tipa kratak interval pažnje, naporno pisanje zadaća), što je volio (npr. prirodu, likovnu kulturu ili tjelesni), pa pitala kakva je stručna služba i tko još može učiteljici i djetetu pomoći (npr. psiholog ili pedagog iz stručne službe) da se dijete lakše uklopi. Stručna služba je u našoj školi znala organizirati razgovor s učenicima na SRZ kad bi im u školu došao novi učenik. Osim toga, učiteljica može zadužiti nekoga da tvom djetetu pomogne oko gradiva (ne jedno dijete, nego npr. po jedno dijete za pojedini predmet - pitati tko se dobrovoljno javlja)

Osim toga, porazgovarala bih sa svojim djetetom i jasno mu rekla što se od njega očekuje - što ja očekujem (da pazi na satu i da zna što je za zadaću) i što mislim da učiteljica očekuje (vjerojatno to isto). Osim toga, pitala bih ga tko mu se u razredu sviđa, pa iskoristila čokoladinu odličnu ideju za druženje izvan škole.

Sretno!

Peterlin hvala na savjetu! Dobro si me podsjetila da kontaktiram učiteljicu iz bivše škole.

Vježbali smo preko ljeta, čitali, ali moram priznati nismo forsirali učenje svaki dan, zbog čega mi je sada krivo.

Nažalost, iz razgovora sa sadašnjom učiteljicom stekla sam dojam da ne želi da joj se itko "miješa" u posao. Imam dojam da misli da sam jedna od onih mami koja se ponaša previše zaštitnički, da mislim da je moje dijete jako posebno, da sam sama previše uzrujana, pa se to onda odražava i na dijete itd. To mi je sama rekla. Žao mi je što vidim da je puna predrasuda već sada na početku, no, ne mislim da griješim. Niti se ponašam zaštitnički niti imam namjeru miješati se u njezin posao, ako smatram da radi ispravno. Nisam zahtjevna mama, ali smatram da je moj zadatak upozoriti ako je dijete zbunjeno i nezadovoljno. Obavili smo taj prvi razgovor, koji je prošao trapavo i jedino što sam zaključila da je na nama roditeljima da sjednemo uz dijete i da rješavamo s njim zadaću dok ne ulovi tempo. Nju se ne tiče kako ćemo to izvesti. Učitelj iz produženog boravka mi djeluje puno susretljivije i čini mi se da razumije što mu govorim. Dao nam je nekoliko izvora gdje možemo doći do nastavnih materijala da dijete uvježba gradivo.

Krenuli smo sa ponavljanjem gradiva , pokušavamo dijete motivirati za rad, mislim da će na kraju sve biti dobro. Od drugog dana krenuli smo sa zadaćama, i ovaj drugi tjedan vidim da se trudi biti brži. Želi dokazati pred razredom da može biti jednak, ako ne i bolji od drugih. Meni nije bitno da je bolji, nego da se nauči na radnu etiku i da bude zadovoljan sobom.

[stanamar]

Da, ovdje se moram prikloniti mišljenju no@. Mislim da je učiteljica prerano istrčala sa zaključcima da djetetu treba individualni pristup. ona je zaključila da on njih ne prati dovoljno brzo koliko bi trebao prema njihovim standardima i da je to - to; njemu će možda trebati zato individualni pristup.
Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv individualnog pristupa, ali malenom treba vježba i kontinuirani rad, i naravno podrška učiteljice i roditelja. Sada shvaćam da smo se previše oslonili na nastavnike u bivšoj školi koji su ponavljali "u našoj školi su svi malo ležerniji, ali ne brinite sve će oni to naučiti". Već onda smo trebali povesti računa oko njegovog čitanja i pisanja.
Nije da nismo vježbali, ali očito ne dovoljno. Nevjerojatno je to, da škole trebaju raditi po istom programu, ali u praksi svako radi na drugi način?

U novoj školi najvažniji je nastavni program i da djeca sve stižu u roku. A to što čujem iz razgovora s roditeljima da djeca dobivaju trojke iz likovnog (1. razred), svako jutro ih boli trbuh kada trebaju ići u školu, da roditelji sjede doma po nekoliko sati i pišu zadaće nakon boravka... E, pa to meni nije baš normalno.

[stanamar]

Baš sam htjela isto kao i no@ komentirati. Temeljem čega učiteljica može izjaviti da će možda trebati i individualizacija nakon tjedan dana škole? Stvarno moraš imati kristalnu kuglu za to.
S druge strane roditelji su u teškoj zabludi ako misle da je uciteljica ta koja će eventualna zaostajanja riješiti u školi.
Pretpostavljam da dijete ima slabiju finu motoriku, da sporije čita i računa što znači da će mu određeno vrijeme trebati jedno do dvosatni kućni dril. Mogla bih se izraziti i romantičnije - da mu treba malo dodatnog rada, ali ovo prvo je puno preciznije.
Teže je ostvarivo ako je dijete u boravku, ali jest moguće i isplatit će se višestruko u starijim razredima. Ovo su godine kad dijete stvara sliku o školi, ali i o sebi kao pametnom ili glupom. Reci mu - moramo zajedno zapeti da budeš najbolji što možeš, nagrađuj ga za svaki pomak, motiviraj kako god znaš.
Od učiteljice svakako možeš tražiti da pomogne u socijalnom uklapanju, da senzibilizira drugu djecu, da malog ničim negativno ne ističe, da ga hvali za svaki mali uspjeh itd.

Da, tako i radimo. U početku je imao probleme s pažnjom (u 1. razredu). Zjakao je okolo, pa mu se nekad nije dalo pisati i tako. Odmah smo reagirali, pisao je zadaće doma, vježbali smo, razgovarali, i nakon toga početnog privikavanja situacija se sredila. Učiteljica nije kasnije prigovarala da ima problema. Razred je uredno prošao s pet. Zato mislim da njemu samo treba dodatno vremena da polovi konce i shvati da je ovdje tempo rada drugačiji i da više ne ide u 1. razred, i škola je drugačija.

[Lili75]

stanamar,
držite se, držim vam fige!

[stanamar]

Peterlin, ne znam kakvu su komunikaciju odradili. Jedino nam je pri prvom razgovoru učiteljica mahala s prijepisom ocjena i rekla - vidim da mu slabije ide hrvatski (imao je zaključno 4). S obzirom da je velika škola u pitanju, s puno razrednih odjeljenja i učenika, sumnjam da su oni radili detaljne analize i posebno se pripremali za dijete. A nitko ni u prethodnom razredu spominjao potrebu za individualnim pristupom.

[cvijeta73]

joj, ja se samo nanerviram na sve ovo. dijete nije ni dva tjedna u novoj školi, a već imaju svakakve opservacije, od IP do toga da mu slabije ide hrvatski jer ima 4.
živcira me to.

najrađe bih joj rekla kako bi se ona osjećala da promijeni školu, a novi ravnatelj joj nakon tjedan dana kaže da je malo spora.
ali, ono što bih osobno napravila, jer nema kruha od svađa, je ovo što kaže čokolada:

Teže je ostvarivo ako je dijete u boravku, ali jest moguće i isplatit će se višestruko u starijim razredima. Ovo su godine kad dijete stvara sliku o školi, ali i o sebi kao pametnom ili glupom. Reci mu - moramo zajedno zapeti da budeš najbolji što možeš, nagrađuj ga za svaki pomak, motiviraj kako god znaš.
Od učiteljice svakako možeš tražiti da pomogne u socijalnom uklapanju, da senzibilizira drugu djecu, da malog ničim negativno ne ističe, da ga hvali za svaki mali uspjeh itd.

plus, ja stvarno ne pristajem na to da dijete koje ima 4, ima nekakav problem koji treba rješavati.

[Mima]

u školi moje kćeri u prvom razredu je defintivno značilo da ima

jer su svi imali pet

meni isto na početku učitelj pokazuje od male testove i zabrinuto govori da je dobila 4 - ja ????

onda sam skužila da svi dobiju pet

[Peterlin]

Peterlin, ne znam kakvu su komunikaciju odradili. Jedino nam je pri prvom razgovoru učiteljica mahala s prijepisom ocjena i rekla - vidim da mu slabije ide hrvatski (imao je zaključno 4). S obzirom da je velika škola u pitanju, s puno razrednih odjeljenja i učenika, sumnjam da su oni radili detaljne analize i posebno se pripremali za dijete. A nitko ni u prethodnom razredu spominjao potrebu za individualnim pristupom.

Zato je pametno otići prvo u staru školu i sve ih to pitati. I ugnjaviti staru učiteljicu da porazgovara s novom. Ona je dijete imala u razredu godinu dana, dobro ga poznaje. Vjerojatno neće odbiti, pogotovo ako je bila zadovoljna s djetetom.

* * *
Što se tiče komentara da je 6 dana prerano za klasifikaciju djeteta, isto je tako 6 dana premalo za klasifikaciju nove učiteljice i škole. Dajte si vremena, ali nije dosta samo pustiti da vrijeme prolazi. Treba u tom periodu odraditi sve što treba - razgovore na sve strane. Inače, ako se nudi individualizacija, moj savjet je da to treba ozbiljno razmotriti jer čak i ako je dijete na granici da li to treba ili ne, glasam za IP. To djetetu daje mogućnost da najbolje iskoristi svoje sposobnosti, da dobije dodatno vrijeme na pismenim i usmenim provjerama, posebne materijale (moj stariji i dan danas dobiva testove iz matematike na A3 papiru i većem fontu jer ima smetnje vida i to mu puno pomaže) i ne vidim baš nikakvog razloga da se to uopće propituje, a pogotovo odbije. U puno škola to zanemaruju i na taj način uskraćuju djetetu pravo na adekvatan pristup u obrazovanju. Ako su to ponudili, treba uzeti. To je papir koji i roditeljima često omogući da se bez ustezanja zalažu za prava svog djeteta kod učiteljice, stručne službe i kasnije u predmetnoj nastavi. To je papir koji nije višak, a može ga se dobro iskoristiti.

[stanamar]

joj, ja se samo nanerviram na sve ovo. dijete nije ni dva tjedna u novoj školi, a već imaju svakakve opservacije, od IP do toga da mu slabije ide hrvatski jer ima 4.
živcira me to.

najrađe bih joj rekla kako bi se ona osjećala da promijeni školu, a novi ravnatelj joj nakon tjedan dana kaže da je malo spora.
ali, ono što bih osobno napravila, jer nema kruha od svađa, je ovo što kaže čokolada:



plus, ja stvarno ne pristajem na to da dijete koje ima 4, ima nekakav problem koji treba rješavati.

cvijeta73 hvala na komentaru. mi smo isto ostali zatečeni nastupom razrednice, ali takva je realnost. vjerujem da će se situacija ubrzo poboljšati jer smo ozbiljno shvatili njihova "upozorenja". ne želim se svađati s njima, jer dijete ipak ide svaki dan u tu školu i koliko god različito gledamo na stvari, ipak želim pronaći neki zajednički jezik da se mali snađe. znam da puno vježbe čini čuda, pa ćemo na tome ustrajati.

u cijeloj toj situaciji posebno me ljute ti različiti kriteriji u školama. kao i teorija, da djeca ne trebaju znati čitati i pisati (osim onog što nauče u maloj školi i vrtiću), a na kraju ispadne da im je to ipak važno i na tome temelje cijelu sliku o djetetu. ne znam, možda ja u svemu griješim...

[stanamar]

hvala Peterlin, ponovno napominjem, nemam ništa protiv individualnog pristupa i naravno da ćemo i tu opciju razmotriti ako zbilja budu zaključili da mu je potrebno. Što se tiče stare škole, kontaktirat ću učiteljicu. Naravno, treba djetetu dati vremena za prilagodbu. To mi je bila namjera kada sam razgovarala sa novom razrednicom, ali ona se otpočetka postavila na način, da njoj nije jasno kako on nije savladao brzo čitanje i pisanje u 1. razredu, kao da zaostaje svjetlosnim godinama (?). Činilo mi se da se postavila na sve četiri s puno nerazumijevanja. Još je sve prerano, možda sam stekla krivi dojam, zato neću skakati pred rudo, ali više razumijevanja s njene strane ne bi škodilo, a i mi kao roditelji bi imali više povjerenja u njih.

[cvijeta73]

Što se tiče komentara da je 6 dana prerano za klasifikaciju djeteta, isto je tako 6 dana premalo za klasifikaciju nove učiteljice i škole. .

ne, nije premalo za klasifikaciju nove učiteljice. u prvih šest dana škole njen jedini zadatak je bio kako mu olakšati promijenu sredine. a ne procijenjivati dijete, jel ovakvo il onakvo, koliko je sporo, a koliko brzo, kako mu ide hrvatski, a kako mu ide čitanje.

recite vi što hoćete, meni je to prestrašno. kakav božji tempo, govorimo o 2. razredu.

mima lol nasmijala sam se. a ok, i to je pristup, valjda, svima petice. :D

[vertex]

Preseljenje i promjena razreda/škole definitivno je razlog za dodatnu pažnju i podršku učitelja, odnosno individualni pristup u nastavi. No, zar za to stvarno treba opservacija i rješenje o individualizaciji?!

Evo ovako i ja mislim, i ne bi mi se nimalo svidjelo da mi dijete na taj način dočekaju u školi. S druge strane - učiteljica je takva kakva jest, istina je da je tek treba bolje i upoznati, a na kraju ostaneš na tome da se dijete treba nekako snaći sa situacijom u kojoj jest, i da je to najvažnije. Treba tražiti način da dijete radi pojačano, a da mu se ne smuči sve skupa.

[stanamar]

ne, nije premalo za klasifikaciju nove učiteljice. u prvih šest dana škole njen jedini zadatak je bio kako mu olakšati promijenu sredine. a ne procijenjivati dijete, jel ovakvo il onakvo, koliko je sporo, a koliko brzo, kako mu ide hrvatski, a kako mu ide čitanje.

recite vi što hoćete, meni je to prestrašno. kakav božji tempo, govorimo o 2. razredu.

mima lol nasmijala sam se. a ok, i to je pristup, valjda, svima petice. :D

Da, i ja sam mislila da će tako biti, ali eto, prevarila sam se. Umjesto susretljivosti, pokazali su nam inicijalni test koji su valjda pisali već treći dan i na kojem je loše ocijenjen uz opasku da je prespor. Opisne zadatke nije riješio nikako. Eto, trebali smo ponavljati gradivo 1. razreda, mjesec dana prije polaska u šk.

[Mima]

što da ti kažem, trebali ste. Ne cijelo ljeto niti svaki dan - ali 10-ak dana prije početka škole - jeste.

Možeš se čuditi koliko hoćeš, i očito ste došli kod neke opake učiteljice, ali tako ti je kako ti je - morat ćeš malo poraditi s djetetom. To je tvoje dijete, tvoja odgovornost. Ima svakakvih učitelja, evo kod moje kćeri su svi imali sve pet.

[sirius]

Kod nase niti blizu nisu bile sve petice.

[Mima]

Kod našeg tko je imao četvorku to je stvarno značilo da ima neki problem.

[sirius]

Kod našeg tko je imao četvorku to je stvarno značilo da ima neki problem.

Bas je bio blag.
Ne sjecam se koliko , ali sigurno je 1/2 razreda ima barem jednu cetvorku u prvom razredu.
u drugom je moja imala jednu zakljucenu trojku i nije bila jedina.

[spajalica]

U toj dobi moji su svaki dan morali preko ljeta procitati koji red i napisati koji red.
Uciteljica od sina nije trazila nikakvo pisanje, ali je on to dobio od mene, a uciteljica od kceri im je dala zadatak da pisu dnevnik preko ljeta. jednu do dvije recenice.

inicijalni su uobicajni i kod kceri su prvoedeni svi vec do cetvrtka proslog tjedna.
inicijalni su za provjeru samim uciteljima kako su klinci usvojili znanje i kako su ga odrzali nakon tolike pauze. po meni nema ih smisla drzati nakon tri tjedna.

ali slazem se da je uciteljica trebala malo poraditi na prilagodbi djeteta. i da je kolektiv razredni trebala pokrenuti prema prihvacanju.

[čokolada]

Moja u 1.r. nije naucila tecno citati, nego je zapinjala i ponavljala se. ČSR bi uvijek zbrljala. U matki nije automatizirala do 20 i nije mogla pisati mat.diktate na štopericu. I HJ i MAT je imala četvorku. Ali zato je tu bilo dugo toplo ljeto... .
Sva djeca, osim onih iznimnih, prije škole moraju ponoviti gradivo.
Pažnja se itekako može poboljšati kroz svakodnevan osmišljen kućni rad.
http://www.razredna-nastava.net/

[spajalica]

slazem se coksa
ljeto je dugo i treba nadoknaditi. klinci su puno opusteniji.
ako dnevno procitaju neki natpis ili npr. dok gledaju TV na teletekstu one vijesti. ma neku glupost. znaci.
ne treba sad s djecom sjesti dnevno za stol dva sata, sibu u jednoj mrkvu u drugoj i raditi. vjezbe citanja i pisanja se mogu i kroz igru prvoesti.

matematika do plaze se predje.
naravno ovo vrijedi za prosjecno i obicno dijete.

[Cubana]

Čoksa je stavila super link.
Moj trećaš je ovo ljeto pročitao 2 knjige.
Ne voli čitati, voli matku. Shodno tome matku nismo vježbali.
Al čitati je morao. Prije spavanja, uz popodnevni odmor... našlo se vremena.

[Cathy]

Mi smo u šetnji vježbali množenje i dijeljenje. Sada je 4. razred.

[stanamar]

ok, shvatila sam vas.
sada ispada da nismo ništa radili preko ljeta. čitali jesmo, pisali, ne intenzivno ali jesmo... ne pada mi na pamet se bilo kome opravdavati.
škola je takva kakva je i prilagodit ćemo se tome, ali još uvijek držim da je učiteljica ipak mogla malo promišljenije pristupiti.

[spajalica]

niko ni ne kaze da je uciteljica savrseno posutpila.
niti itko trazi od tebe pravdanje.
mi samo dijelimo svoja iskustva s ciljem da ti pomognemo.
skolski sustav u HR trazi rad s klincima, pogotovo ako imaju problem ili stroze ucitelje, ali da sam ja prva zadovoljna sa istim nisam.

[Peterlin]

Kod našeg tko je imao četvorku to je stvarno značilo da ima neki problem.

Da, istina. Moj mlađi je u prvom imao sve pet, a nije čitao nikako. U drugom je dobio četvorku iz HJ pa smo obavili dijagnostiku jer smo i sami vidjeli da dijete ne čita - disleksija. Učiteljica se nije zamarala, ona nije vidjela uzrok problema koji je možda trebala uočiti i ranije. Tako daaa... četvorka u prvom razredu kod većine učitelja može stvarno biti indikacija problema.

[Peterlin]

I da - učitelji nikako nisu isti... Ja bih puno više voljela da je moj mlađi imao zahtjevniju učiteljicu (stariji je imao i bilo je odlično). Ovako - imali smo doma homeschooling doslovce godinama, jer iako je imao relativno dobre ocjene (ne baš zasluženo) mi smo vidjeli da njemu gradivo ne ide, da ne čita, da ne razumije tekst, da ništa ne prepisuje s ploče itd pa smo se bacili sami na istraživanje uzroka. Mogli smo ostaviti učiteljicu da ga pušta s četvorkama, taj bi iz nižih razreda osnovne škole izašao potpuno nepismen. Čak mi ocjene nisu bile bitne koliko redovne provjere što zna, što može i kako radi. Kasnije su bolje ocjene došle kao posljedica njegovog rada doma. Danas ima pristojne temelje i radne navike.

[cigla]

Bas je bio blag.
Ne sjecam se koliko , ali sigurno je 1/2 razreda ima barem jednu cetvorku u prvom razredu.
u drugom je moja imala jednu zakljucenu trojku i nije bila jedina.

Slažem se, ne možemo reći da je to neko pravilo, sve ovisi koliko je učitelj strog. Neki namjerno daju nižu ocjenu zato da se dijete više potrudi.

[čokolada]

Da, iznenađenja u 1.razredu smanjila bi se adekvatnom vrtićkom dijagnostikom. S obzirom na značajan porast broja djece s poremećajem pažnje, percepcije i ostalim dis-ljepotama koje u paketu ponekad idu (govorim sad o osobnom opažanju unatrag zadnjih 25 g.koliko radim), mislim da je nužno osposobiti vrtićke odgojitelje da prepoznaju potencijalne probleme.
Škola nam je takva kakva je i teško će se taj tromi sustav mijenjati, ali teta koja je s djetetom 8 sati može oko 5., 6. godine prepoznati lošu grafomotoriku, slabu olovku , nemogućnost koncentracije, lošu kratkoročnu memoriju, slabo pamćenje stihova pjesmice, nemogućnost igranja društvenih igara, zujanje, nestrpljivost i impulsivnost, nemogućnost odgode želja, motorički nemir 24/7 ili pak "samo" sanjarenje, kad te dijete gleda, izgleda kao da sluša, a u mislima je tko zna gdje itd...sve su to pokazatelji mogućih problema u školi.
Kad bi roditelji bili pripravni na moguća odstupanja, mogli bi reagirati vježbom prije škole, a i u školu bi odmah s drugim očima krenuli, kontrole bi bile češće itd.

Stanamar, nismo ti mi zločesti ni zlonamjerni, nego imamo ponešto iskustva sa sličnom djecom i njihovom školom. Uvijek postoji i poneki loš učitelj koji je i slab psiholog, to ne možeš izbjeći, ali zaista je gubljenje energije dokazivati tko je kriv.
Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučila tek imajući djecu jest da njihovo školsko obrazovanje ne možeš prepustiti (samo) školi.

[čokolada]

Vidim sad da sam PRAKTIČNU edukaciju o teškoćama poželjela samo tetama u vrtiću, a da sam učitelje preskočila, a njima najviše trena!
Poneki od njih ponekad kažu roditeljima - ah, malo je spora, ali sve će vam to doći na svoje...
A nekad ne dođe na svoje, nego dijete postane uvjereno da je glupo i nesposobno.
U tom smislu ja bih iz nespretnog i oštrog nastupa ove tvoje učke ipak izvukla ono pozitivno: upozorila vas je odmah gdje šteka, radit ćete doma i sve će biti u redu.

[Evelina]

još uvijek držim da je učiteljica ipak mogla malo promišljenije pristupiti.

A gle, mogla je.
Al što bi ti imala od toga?
Odnosno, tvoje dijete.
Pa imala si "promišljeniji" pristup (ležernost u nastupu, sve će to on već pohvatati spiku) pa sad vidiš da to i nije tako dobro bilo (za djetetov napredak).

[Mima]

ok, shvatila sam vas.
sada ispada da nismo ništa radili preko ljeta. čitali jesmo, pisali, ne intenzivno ali jesmo... ne pada mi na pamet se bilo kome opravdavati.
škola je takva kakva je i prilagodit ćemo se tome, ali još uvijek držim da je učiteljica ipak mogla malo promišljenije pristupiti.

Ne trebaš se opravdavati, učiteljica je trebala pristupiti promišljenije i ljudskije, kad čujem riječi kao tempo i radni elan u drugom razredu OŠ ne znam jel' mi smiješno ili mi se plače.

Ali to ti je tako kako je u školi, ako ti dijete ne drži tempo (tempo! ) nema ti druge nego malo s njim raditi doma.

[sirius]

Ne trebaš se opravdavati, učiteljica je trebala pristupiti promišljenije i ljudskije, kad čujem riječi kao tempo i radni elan u drugom razredu OŠ ne znam jel' mi smiješno ili mi se plače.

Ali to ti je tako kako je u školi, ako ti dijete ne drži tempo (tempo! ) nema ti druge nego malo s njim raditi doma.

Meni se plače na radni elan i tempo u 2. razredu.
Srecom da me to uzivo zaobislo ovaj drugi put.

[pulinka]

Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučila tek imajući djecu jest da njihovo školsko obrazovanje ne možeš prepustiti (samo) školi.

Nažalost, ovo je jedan od najkorisnijih saveta koji sam srećom na vreme pročitala na ovom forumu.

Naša učiteljica stvarno važi za iskusnu i vrednu, ali i spremnu za drugačiji i individualni pristup deci.
A opet, na početku drugog razreda tečno čitaju samo njih dvoje ili troje od šesnaestoro ukupno u razredu. Ostali su u različitim prelaznim fazama od sricanja težih reči do tek početka vezivanja slova u slogove.
Ona u tome ne vidi problem.
Da li je njen pristup neopravdano ležeran ili ne, ne znam.
Samo znam da ona uvek roditeljima ponavlja da joj se obrate ako im se čini da dete ima teškoća u izradi domaćeg zadatka, da bi zajedno našli način da detetu pomognu i motivišu ga, jer njoj nije cilj neka kvota ispisanog teksta nego da dete usvoji to gradivo.

[martinaP]

Nažalost, ovo je jedan od najkorisnijih saveta koji sam srećom na vreme pročitala na ovom forumu.

Naša učiteljica stvarno važi za iskusnu i vrednu, ali i spremnu za drugačiji i individualni pristup deci.
A opet, na početku drugog razreda tečno čitaju samo njih dvoje ili troje od šesnaestoro ukupno u razredu. Ostali su u različitim prelaznim fazama od sricanja težih reči do tek početka vezivanja slova u slogove.
Ona u tome ne vidi problem.
Da li je njen pristup neopravdano ležeran ili ne, ne znam.
Samo znam da ona uvek roditeljima ponavlja da joj se obrate ako im se čini da dete ima teškoća u izradi domaćeg zadatka, da bi zajedno našli način da detetu pomognu i motivišu ga, jer njoj nije cilj neka kvota ispisanog teksta nego da dete usvoji to gradivo.

Ovakva je i nasa. Moraju tecno nauciti citati do kraja drugog razreda. Tempo se prilagodjava razredu. Ako je potrebno "ukrade" koji sat likovnog i pojaca obicno matematiku ili prirodu. I ne, nije preblaga, izvrsno ih je pripremila za peti razred, a sve bez stresa. Cak i 3-4 djece koje imaju poteskoce u ucenju.

[martinaP]

Sto se tice ocjena, neke cetvorke u prvom i drugom razredu imala su samo djeca s poteskocama.

[Peterlin]

Vidim sad da sam PRAKTIČNU edukaciju o teškoćama poželjela samo tetama u vrtiću, a da sam učitelje preskočila, a njima najviše trena!
Poneki od njih ponekad kažu roditeljima - ah, malo je spora, ali sve će vam to doći na svoje...
A nekad ne dođe na svoje, nego dijete postane uvjereno da je glupo i nesposobno.
U tom smislu ja bih iz nespretnog i oštrog nastupa ove tvoje učke ipak izvukla ono pozitivno: upozorila vas je odmah gdje šteka, radit ćete doma i sve će biti u redu.

Debeli potpis. Sve će biti u redu uz rad kod kuće i dobru suradnju sa školom. Treba se malo naviknuti, ali to je tako na početku svake školske godine. Bolje je početi čim prije.

Inače, ima nas ovdje dosta koji su to iskusili, koji su to odradili s više nego samo jednim djetetom. Sad kad su u srednjoj i odavno samostalni, ponekad mi fali...
Malo zafrkancije: kad odem u mirovinu, mogla bih se baciti na pomaganje djeci s teškoćama u učenju. Dobro mi je išlo s mojom djecom.

[stanamar]

niko ni ne kaze da je uciteljica savrseno posutpila.
niti itko trazi od tebe pravdanje.
mi samo dijelimo svoja iskustva s ciljem da ti pomognemo.
skolski sustav u HR trazi rad s klincima, pogotovo ako imaju problem ili stroze ucitelje, ali da sam ja prva zadovoljna sa istim nisam.

da, tako je, ali eto, zaključak priče da su djeca u svemu najvažnija, pomoći ćemo mu koliko god treba - na učitelje se ne mislim više oslanjati, osim odraditi korektnu komunikaciju koliko je potrebno

[stanamar]

Da, iznenađenja u 1.razredu smanjila bi se adekvatnom vrtićkom dijagnostikom. S obzirom na značajan porast broja djece s poremećajem pažnje, percepcije i ostalim dis-ljepotama koje u paketu ponekad idu (govorim sad o osobnom opažanju unatrag zadnjih 25 g.koliko radim), mislim da je nužno osposobiti vrtićke odgojitelje da prepoznaju potencijalne probleme.
Škola nam je takva kakva je i teško će se taj tromi sustav mijenjati, ali teta koja je s djetetom 8 sati može oko 5., 6. godine prepoznati lošu grafomotoriku, slabu olovku , nemogućnost koncentracije, lošu kratkoročnu memoriju, slabo pamćenje stihova pjesmice, nemogućnost igranja društvenih igara, zujanje, nestrpljivost i impulsivnost, nemogućnost odgode želja, motorički nemir 24/7 ili pak "samo" sanjarenje, kad te dijete gleda, izgleda kao da sluša, a u mislima je tko zna gdje itd...sve su to pokazatelji mogućih problema u školi.
Kad bi roditelji bili pripravni na moguća odstupanja, mogli bi reagirati vježbom prije škole, a i u školu bi odmah s drugim očima krenuli, kontrole bi bile češće itd.

Stanamar, nismo ti mi zločesti ni zlonamjerni, nego imamo ponešto iskustva sa sličnom djecom i njihovom školom. Uvijek postoji i poneki loš učitelj koji je i slab psiholog, to ne možeš izbjeći, ali zaista je gubljenje energije dokazivati tko je kriv.
Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučila tek imajući djecu jest da njihovo školsko obrazovanje ne možeš prepustiti (samo) školi.

kada bi se uvela vrtićka dijagnostika, mnogima bi to olakšalo kasniji rad s djecom. a ovaj tvoj zadnji savjet zlata vrijedi. hvala!

[stanamar]

Ne trebaš se opravdavati, učiteljica je trebala pristupiti promišljenije i ljudskije, kad čujem riječi kao tempo i radni elan u drugom razredu OŠ ne znam jel' mi smiješno ili mi se plače.

Ali to ti je tako kako je u školi, ako ti dijete ne drži tempo (tempo! ) nema ti druge nego malo s njim raditi doma.

ozbiljno smo ih shvatili od prvog dana, tako da evo i jučer smo pisali, čitali, računali. zato nisam odgovarala na forumu, nismo stigli jer je potrajalo dugo. jedan dan ide brže, drugi sporije, ovisi ali pokazuje volju za zadaćom.

[sirius]

kada bi se uvela vrtićka dijagnostika, mnogima bi to olakšalo kasniji rad s djecom. a ovaj tvoj zadnji savjet zlata vrijedi. hvala!

Vjeruj mi , ne bi.
u vecini skola nema strucne sluzbe koja bi to pratila kako treba i bila podrska uciteljima.
Osim toga neke poteskoce se mogu prepoznati tek polaskom u skolu i tek nakon izlozenosti odredenim zadatcima u odredenoj dobi.

[Peterlin]

kada bi se uvela vrtićka dijagnostika, mnogima bi to olakšalo kasniji rad s djecom. a ovaj tvoj zadnji savjet zlata vrijedi. hvala!

Nažalost, ne mogu se sve smetnje otkriti u vrtićkoj dobi... a također ne mogu institucije odraditi sve, uvijek dio ostaje roditeljima.