ja sam bila takvo dijete, i tragove toga vidim kod sebe i u odrasloj dobi, i sad mi je muka i tlaka kad moram nekoga za nešto nazvat
kad se zareda na poslu da često moram zvat ljude, postane lakše, kad se zareda puno posla koji je tipkanje na mobitel, sve mi je teže, pa odgađam, napravim big deal od telefonskog poziva koji traje jednu do 5 minuta
onda moram sama sa sobom ko sa malim djetetom: ajde, nazovi, obavi to, dobit ćeš čokoladicu
s druge strane, nije mi nikakav problem uzet mikrofon i pričat nešto pred grupom ljudi, niti kamerama. gori su mi ti 1 na 1 (pogotovo na poslu ako trebam nešto žicat)