Mene moja J. pita danas jel to opet plačem i zašto. Kažem ja da, zato jer mi je žao što je Oliver umro. Kaže ona, dobro ali već 4 dana plačeš!
Suze nekako krenu same od sebe i klize. Oliver je jedna uspomena na jedno doba, na nešto prekrasno, na skromnost, na jednostavnost, na poniznost. Toliko uspomena ima koje su protkane njegovim pjesmama. Naš prvi ples bio je na njegovu pjesmu.
Moj prvi koncert je bio kad me mama odvela u Lisinski na Olivera. Moje djetinjstvo protkano je Oliverom, Josipom i Massimom jer ih je mama obožavala i kako onda suzdržati suze.
Netko je rekao da smo imali tu privilegiju živjeti u doba kad je on stvarao i zahvalna sam na tome.
Mirno ti more dragi Olivere!
Last edited by mitovski; 01.08.2018 at 23:01.