I ja sam bila i u potpunosti se slažem. Nisam bila na puno - bila sam u pon i u sub i nekako mi se čini da je najbolja moderatorica bila Patricija Horvat, prevoditeljica, ona je nekako najviše pustila piscu da dođe do izražaja i jako je lijepo odradila moderiranje, po meni... iako je lako moguće da sam pristrana jer sam Flanagana jedinog svježe čitala, njegova knjiga mi je bila jako draga, a on mi je bio najbolji dio festivala.tanja_b prvotno napisa
Evo kratkog izvještaja s Beigbedera: razgovor je mogao biti puno suvisliji i sadržajniji da ga je moderirao netko drugi, a ne Ivica Ivanišević
Kad sam ga vidjela u ulozi moderatora, najprije sam se poveselila, ali on si je očito zamislio da je duhovit čim zine pa je valjao takve nekakve besmislice koje nisu imale veze ni s Beigbederom ni s književnošću općenito. Sve puno političkih aluzija koje su isprva bile duhovite, ali u nekom trenutku su stvarno postale pretjerane, pa se više ni u publici nitko nije smijao. A k tome su bile i promašene u mjestu i vremenu, jer mu sugovornik ionako nije razumio asocijacije.
Sam Beigbeder je, kad mu je moderator dao doći do riječi, djelovao simpatično, nepretenciozno i opušteno, ostavio mi je sasvim drugačiji dojam od onog koji sam stekla čitajući ovu njegovu zadnju knjigu.
Ali razgovor s npr. Flanaganom mi je bio sadržajniji i bogatiji. Ovo sinoć je bilo - zgodno, i ništa više od toga.
Kod Grossmana mi se čini da je Klasić dobio isto puno svjetala reflektora zbog naše specifične situacije, a Ivanišević (koji mi je kao autor super) je jučer bio out of control, iako se meni čini da se publika podijelila... nekima je bio super, dok su neki mrmljali potiho da nije bilo primjereno. Možda pisci teže zatomljuju ego pa onda vode razgovor na način kolega - kolega... ili žele ukrasti malo književnog limelighta kad su kočno došli u dodir s tom svojom malobrojnom nježnom publikom .... ali se apsolutno slažem, Ivanišević je bio neprimjeren, nije Francuz od njega mogao do riječi doći, mislim da ga je čisto što se tiče airtimea nad-driblao (mislim da je on izgovarao barem 60% riječi, dok je Francuz 40% maks, ako i toliko). Da, bilo je zgodno, ali Beigbeder je ostao nerazotrkiven, dok se razotkrio Ivanišević.
Bila sam još i na Pavičiću (htjela sam kupiti knjigu, ali je rasprodana) i na Meksikancu Antoniu Ortugnu, dobro su ih skombinirali a propos sličnosti, ali mi se to činio pak prekratak format za 2 pisca.
Sve u svemu, jako mi je bilo drago da sam bila, a posebno da sam bila na Flanaganu... slušat njega kako razmišlja mi je ko nekima ić' na krstarenje s Anom Bučević - likarija za dušu.
A i gušt je bilo slušat druge jezike i vidjet prevoditelje... tj. da nije bilo sve na engl. Eto... već znam da ću se tome jako veselit dogodine
Tanja, kakva je zadnja knjiga, ako si pisala promaklo mi je?
 |
|||
). Pisano je na simpatičan, blago samoironičan način, i usput sjajno ocrtava vrijeme u kojem živimo. Tu mislim u prvom redu na selfie-maniju koju opisuje u prvom poglavlju. I tako dalje.