Naš dečak u javnosti nema šanse da se upiški, redovno zove. Ali zato kod kuće ili kod bake mu ne pada na pamet da o tome razmišlja. Valjda zna da ćemo oprati, obrisati i srediti za njim, pa ga baš briga. Ako ga pitam da ide na nošu počne bežati po kući i smejati se. Igrao bi se. Kakio nije nikada na nošu. Stalno u gaće. Niti hoće da priča, niti ide na wc/nošu. Samo se smeje i smišlja zezanciju.