BIla sam nedavno na prezentaciji slikovnice Moja dugina obitelj, predstavljala su je dva tipa iz udruge Dugine obitelji, pa su pričali o tome kako to kod nas ustvari izgleda
U javnosti kao da ljudi nisu svjesni da dugine obitelji već postoje, ta djeca su već tu, ustvari se ne zna koliki ih je broj u cijeloj zemlji jer se to nigdje ne evidentira, u Zagrebu su mnogi uključeni u grupu podrške pa imaju neke info
Uglavnom, naravno da smo mi svi iz publike željeli znati kako to sve funkcionira kad se dijete uključi u sustav, vrtić škola, imaju li problema s drugom djecom, drugim roditeljima
Odgovor je bio: nemaju. Tj imaju probleme kakve imaju i svi ostali, ali nemaju neke posebne baš zbog toga. Kažu da je to klincima vrlo lako prihvatiti jer su puno puta vidjeli na TVu, tako da im je to i cool, znaju biti reakcije tipa "joj da bar ja imam dvije mame kao Marija".
Sad, ja ne znam da li su oni imali iz svojih osobnih razloga potrebu predstavit si situaciju ružičastijom nego je, ali očito to uopće ne funkcionira tako strašno kako mi zamišljamo, odmah neka odbacivanja, ruganja i slično. To je više neka naša fantazija i strah nego što je njihovo iskustvo.
 |
|||
Odgovori s citatom
tangerina prvotno napisa
